STAV

Kako je lepo biti glup

Zar je moguće da su Crnogorci tako nisko pali, da samo pokorno ćute i trpe sve što im ova vulgarna, novonastala „elita“ servira. A primjera „demokratičnosti“ koju nam oni serviraju ima u izobilju.
61 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 23.02.2011. 13:31h

Iako je postalo više nego očigledno, ja se prosto ne mirim sa tim da su Crnogorci postali zadovoljni robovi ovim bahatim i korumpiranim feudalcima, koji sebe nazivaju demokratama, a u stvari su samo samoživi diktatori koji žive neki paralelni život koji gotovo da nema dodirnih tačaka sa životima većine građana Crne Gore.

Zar je moguće da su Crnogorci tako nisko pali, da samo pokorno ćute i trpe sve što im ova vulgarna, novonastala „elita“ servira. A primjera „demokratičnosti“ koju nam oni serviraju ima u izobilju.

Počeću sa onim koji je „numero uno“, sa kreatorom ovakve dekadentne stvarnosti, bivšim nam premijerom, gospodinom Đukanovićem.

On je svoje ministre, a uostalom i cio DPS, držao za marionete, pa smo imali priliku da prisustvujemo lutkarskoj predstavi u kojoj se ove marionete mimo zdravog razuma iz petnih žila trude i pokušavaju da objasne kako je normalno od jednog istog miliona napraviti čak jedanaest za samo pola sata.

U tome se naročito istakao novi premijer. Valjda je zato i novi. Na ovom het triku kreiranom za braca Acu pozavidio bi i sam Dejvid Koperfild, pa ne čudi fasciniranost naivnih građana.

Svoje oponente naš eks premijer je, valjda što nije mogao da ih fascinira svojim trikovima i ubaci u svoje lutkarsko pozorište, proglašavao umobolnim i krvožednim. Demokratski, nema šta... Za primjer.

Visoko drugo mjesto drži, naravno, ko bi drugi do drčni i nadobudni, podgorički šerif koji se onako šepuri pred kamerama i sočno uz ciničan osmijeh, omalovažava sve što mu ne ide na ruku.

Svoj demokratski kapacitet je pokazao iživljavajući se i inateći sa slabovidom službenicom ne hajući za presude i kazne. A i što bi, kad ćemo mi to platiti. A tek kad se taj „demokrata“ fizički obračunavao sa novinarom, a nakon toga osmislio scenario „kako žrtvu predstaviti kao dželata“.

Srećom bez obzira na nesebičnu pomoć tužilaštva i policije, javili su se propusti u scenariju. Ali zato je uspio da od četrnaest ponuđenih miliona, inkasira u kasu grada svega tri, a đe nestadoše onih jedanaest miliona, ko će ga znati. Policija i tužilaštvo sigurno neće, može mu se jer su oni dio njegovog ansambla!

E sad na red dolaze ministri - marionete, koji pokušavaju da oponašaju svog šefa.

Ministar vanjskih poslova, a sad i evropskih integracija, kroz poznati, namontirani osmijeh, sličan onom kod glumaca iz jeftinih južnoameričkih serija, usuđuje se da čita lekciju ponašanja iskusnim diplomatama i to vrlo uticajnih evropskih država. Ali zato je sav snisishodljiv kad su braća Rusi u pitanju.

Možete tek zamisliti, kad se ugase svjetla pozornice, kako naše dične diplomate dovodi u red. Mustra „made in Russia“ à la ministar za vanredne situacije Sergej Šojgu. A kod nas je uvijek vanredna situacija, zar ne?!

Ministar prosvjete i sporta je vrlo uspješno, kako to i dolikuje vojniku partije, ućutkao sve direktore škola, pod geslom „muč tamo s....o“. Svaka čast, kad mu može biti, i kad ti poslušnici i robovi pristaju na to.

Šta to bješe kičma davno su zaboravili jer je tako „ćeo“ gospon ministar. Jadno, nema što. Zaslužili su kad su takvi. No nama kukala majka, ko nam vaspitava djecu.

Ne mogu da ne pomenem, ovih dana aktuelnog, načelnika Generalštaba koji onako paradno obučen, otvoreno prijeti vojicima i ne da im da traže svoja uskraćena prava, „kako se usuđuje neko u uniformi da tuži državu, to je nemoralno“, čudi se ovaj „moralista“ sa 200.000 eura u džepu koje mu je Vlada dala da kupi stan. Sit gladnome ne vjeruje, davno rečeno.

A tek pojedini poslanici vladajuće koalicije. Jedan od njih, bivši gradonačelnik (izgleda im je bahatost u opisu posla) onako gabaritan, na pomen mogućnosti skidanja imuniteta svim poslanicima, ne libeći se da pred kamerama pokaže raskoš svog demokratskog kapaciteta, reagovao je prema svom kolegi rječnikom koji je svojstven ulici „Magare jedno... seronjo“ i pozvao ga da se fizički obračunaju ispred zgrade Skupštine. No, on je takav, a može mu se.

Ali ono što je nedopustivo da se visoki, ali očigledno tanki demokrata, predsjednik Skupštine, gospodin Krivokapić nije potrudio da makar javno osudi takvo ponašanje i zahtijeva izvinjenje.

Slika ne bi bila potpuna da zaboravim prvog čovjeka DPS-a Budve, koji onako nadmeno, kako to samo mogu oni koji su bez osnova umislili da su neke veličine, a u stvari su obični prostaci, sa sve tompusom u ustima kroz oblak dima nam poručuje „da neće oni koji dođu preko brda da plaknu zadnjicu ovdje, komandovati Budvom“. Bez teksta sam. Slika i prilika DPS demokratije. A oće li njega išta moći oprati, vidjećemo uskoro.

E ovo nam je naša „elita“. I oni treba da nas uvedu u Evropu. Koja je to zabluda.

Kad vidim ovu galeriju likova, svjesna u kakvoj državi živimo, koju je ova „vulgarna elita“ privatizovala i napravila je po svojoj mjeri, često mi padne na pamet pjesma Bore Čorbe “O kako je lepo biti glup“, jer „stoka ume da nervira gutaj šta ti se servira, o kako je lepo biti glup.

Bolje mozak sakrivati pa ćutati i plivati, kako je lepo biti glup. Ne bavi se politikom spavaj, radi, ćuti, jedi i ne veruj više nikom, lezi, dig’ se, ustaj, sedi“. A to je i bio cilj ove bahate oligarhije na vlasti i izgleda da su uspjeli.

Crnogorci, a među njima, nažalost i brojni intelektualci, su ih poslušali i opredijelili se da je najljepše biti glup, biti zadovoljan rob i gutati sve što nam se servira, jer kao što vidite „baš ih boli šta nam rade, ko nas laže, ko nas krade“.

Zbog takvih smo, tu gdje jesmo.

Preporučujemo za Vas