Uvijek sam mislio da Titograd/Podgorica ima glavnu ulicu sa najljepšim imenom. U onim dječjim prepirkama, nadmetanjima „što ima moj a što tvoj grad“, naši najjači aduti bili su klima, rijeke i ime glavne ulice. U tom djetinjstvu, u doba socijalizma, i na domaćem terenu, konkurencija i nije bila nešto... U SFRJ svaki grad je imao glavnu ulicu istoga imena - Titovu. Samo smo mi Titograđani (kao i građani onih još nekoliko gradova što su se zvali po najvećem sinu naših naroda i narodnosti), imali ekskluzivno pravo da se ulica ne zove po Njemu. Kad se već čitav grad zove. Ali, to ulica Slobode, zvučalo je mnogo bolje od onog vremena. A i od ovog.
Zato nešto ovako ljekovito i novo, kao aktuelni građanski protesti i pripada baš toj adresi.
A razloga za građanski bunt, ili makar ogorčenje, iz dana u dan je sve više. Ne znate da li vas više nervira odnos režimskih medija koji ignorišu događaje (ne samo oko aktuelnih protesta), ili vas više nervira podmetanje udbaških analitičara koji hoće po svaku cijenu ove proteste da predstave kao nešto što oni nisu. Ili vas pak najviše nervira sam „Šef“ koji odbija da shvati da je pao na ispitu. I da se taj rezultat ne može krivotvoriti kao što su njegovi hitri analitičari navikli da rade.
U tome su vješti, imaju iskustva, budući da svog Gazdu odavno predstavljaju kao nešto što on nije. Malo je vjerovatno da je falsifikovanje stvarnosti negdje ovako unosan i popularan posao. To falsifikovanje se odvija i po širini i po dubini, kako se to kaže...
Poslije Svetog Petra ova vlast pokazuje namjeru da „privatizuje“ i - mauzolej na vrhu Lovćena. Nakon što nam je mladi poslanik saopštio paralelu Sveti Petar - Milo (je li ovo iz njegove glave, ili mu je neko šapnuo), mora da je i ovo sa mauzolejem na istom tragu. Trojici Cetinjana nije dozvoljeno da se na Njegoševom mauzoleju slikaju sa transparentom „Odupri se“.
Stvar je smiješna i cinična. I za golemu tugu. Naime, pokazuje kako nesposobna vlast od svega napravi parodiju. I kako takva vlast zaista ne zna ništa. (Moguće da je ovo suštinski najneobrazovanija crnogorska vlast nakon 1945.)
Jer, valjda i svaki đak to zna, ako bi suštinu Njegoševog djela trebalo prevesti u jedan diktum onda bi to bilo baš to - Odupri se. Iako su izgledi protiv tebe, iako je protivnik jak i na sve spreman, iako si „sirak tužni bez igđe ikoga“ i „slamka među vihorove“, ali, učini najviše što je moguće - Odupri se. To pripada čovjeku, time se na presudan način potvrđuje njegova čovječnost - zato se mora oduprijeti. Oni ništa od ovoga ne znaju.
Zato im parola „Odupri se“ na vrhu Lovćena djeluje tako uznemirujuće. A nigdje ne stoji prirodnije nego tamo.
Kao što protest nigdje ne djeluje prirodnije nego u - ulici Slobode.
Primijetio sam da je jedna od strategija odbrane nabrajanje Šefovih istorijskih zasluga (olakšavajućih okolnosti?). Ali, sa sviješću o istorijskim zaslugama njegov grijeh morao bi biti još veći. Jer, nije on neki vranimir, nego državnik od formata, hoće se reći.
Svaki diktator je autoportret jedne zajednice. I biće tako dok god ne budemo jednako protiv onoga što kod diktatora ne valja i kada to prepoznamo kod sebe.
Zajednica je hologram diktatora: gotovo svaki čovjek je diktator u pokušaju. Na sreću, ne zapadne svakoga da to i postane - mnogo toga treba da se poklopi, od istorijskih silnica do ličnih odabira i suludih detalja. Ali, svijet mijenjate i borite se protiv diktature tako što iz sebe izbacujete sve ono „diktatorsko“ i sebično.
Kad prestanemo da ličimo na njega, on nestaje. Kada je zajednica zaista zajednica slobodnih ljudi, diktator nije moguć.
Tada je sloboda mjera svih stvari. Zato ovakvi protesti mogu imati katarzično dejstvo na jedno posustalo društvo.
Pronađi komadić svoje Slobode. Dok traje protest svaki korak ulicom Slobode je tvoj potpis na slobodno sjutra.
Bonus video:
