Prošlogodišnja predviđanja u pogledu rastućeg značaja rivalstva među velikim silama još odzvanjaju u našim ušima. Štaviše, naše strateško okruženje postaje sve nepredvidljivije. Danas velike sile otvoreno osporavaju međunarodni poredak zasnovan na normama i nastoje da popularišu alternativne vizije svijeta podijeljenog na sfere uticaja. Geopolitičko suparništvo podstiče tenzije i podiže uzbunu o novom „dobu proliferacije“ koje nosi rizik eskalacije u nesmotren vojni sukob. Klimatske promjene postaju egzistencijalna prijetnja, dok su sajber prostor i kampanje dezinformacija novo oružje XXI vijeka.
Što se tiče EU, odgovor je jasan: ovim izazovima se jedino može baviti kroz multilateralni pristup. Zajedno imamo instrumente i političku težinu za oblikovanje budućeg globalnog poretka, ako ostanemo ujedinjeni. Upravo zbog toga, umjesto da se povlačimo iz međunarodne saradnje i globalnih partnerstava, EU pojačava svoju predanost rješavanju globalnih izazova zajedno sa svojim partnerima: ovo vrijedi za Pariski sporazum o klimatskim promjenama, Zajednički sveobuhvatni plan djelovanja (JCPOA) i mjere ograničavanja, Agendu za održivi razvoj do 2030, strategiju EU za povezivanje Azije i Evrope ili reformu Svjetske trgovinske organizacije.
Iako su ovi sporazumi - u suštini - teško dostižni, uvjereni smo da su oni najbolji način za osiguranje mirnijeg, prosperitetnijeg i bezbjednijeg svjetskog okruženja - tim prije kada je jasno da nijedna zemlja ne može sama riješiti te izazove. Uvjerena sam da je ovakav pristup pravi, a sama za sebe govori činjenica da zahtjevi naših partnera za evropskim djelovanjem nikada nisu bili tako izraženi.
U svakoj mogućoj prilici, potreba za definisanjem zajedničkih odgovora na zajedničke probleme nije samo naglašena nego se prevodi u akciju. Stoga, EU ulaže u širu međunarodnu saradnju i partnerstva, prije svega sa NATO, UN i regionalnim organizacijama kao što su Afrička unija i ASEAN. Naša trilateralna saradnja EU-AU-UN u pogledu zajedničkih izazova poput migracije pokazuje kako multilateralna rješenja mogu doprinijeti većoj sigurnosti, stabilnosti i prosperitetu.
Na primjer, kako je nedavno upozoreno u Specijalnom izvještaju UN o globalnom zagrijavanju, postoji hitna potreba za djelovanjem u vezi s klimatskim promjenama. To je logika iza neumornih napora EU u postizanju uspješnog ishoda 24. konferencije potpisnica Okvirne konvencije UN o klimatskim promjenama (COP24) održane u Katovicama. EU će biti vodeći primjer tako što će svoje ambiciozne obaveze za 2030. preokrenuti u konkretne akcije. Ovo je jasno stavljeno do znanja na sastanku na visokom nivou o klimatskim promjenama i bezbjednosti čiji je EU bila domaćin u junu 2018.
U bezbjednosnom sektoru, EU nastavlja da potvrđuje svoju ulogu pružatelja sigurnosti. Pored internog rada na intenziviranju zajedničkih napora za djelotvornu borbu protiv terorizma, mržnje i nasilnog ekstremizma, Unija je na terenu angažovala 16 misija za upravljanje krizama, tj. gotovo 4.000 muškaraca i žena. Od izgradnje kapaciteta u Maliju, Nigeru i Centralnoafričkoj Republici, do podrške reformi bezbjednosnog sektora u Iraku, borbe protiv piratstva na obali Somalije ili sprečavanja ponovnog oživljavanja nasilja u Gruziji, EU nastavlja da jača međunarodnu bezbjednost u svom susjedstvu i šire. Ovo se nadopunjuje nastavkom učestvovanja u više od 40 aktivnosti posredovanja širom svijeta, od Kolumbije do Jemena i Filipina, potpomognuto finansijskom podrškom, jer EU ostaje vodeći donator razvojne i humanitarne pomoći.
S obzirom da Evropa preuzima veću odgovornost za vlastitu bezbjednost, debata o evropskoj strateškoj autonomijipremješta se u prvi plan, ne bez kontroverze. Međutim, u njenoj suštini je jednostavno razmišljanje: kada bude potrebno, Evropljani moraju biti u stanju da zaštite i odbrane evropske interese i vrijednosti, i imati sposobnost djelovanja. Želimo da budemo u mogućnosti da sarađujemo s trećim zemljama pod našim sopstvenim uslovima.
U ovom smislu, pojačali smo razvoj zajedničkih vojnih kapaciteta putem naše „Stalne strukturirane saradnje“ (PESCO), povećaćemo zajednička ulaganja kroz Evropski fond za odbranu, modernizujemo vojne zapovjedne strukture (MPCC), i dogovorili smo sporazum za jačanje našeg civilnog upravljanja krizama.
Takve inicijative takođe doprinose jačanju evropskog stuba NATO i kolektivnoj odbrani.
Veća odgovornost uključuje i povećanje sopstvene otpornosti i kapaciteta u području energije, prostora, infrastrukture i drugih kritičnih sektora. Mi Evropljani ne možemo prihvatiti uplitanje i destabilizaciju kroz hibridne i sajber napade; otud naša stalna usmjerenost na jačanje kapaciteta za sigurnost sajber prostora, poboljšanje zaštite podataka i suzbijanje dezinformacija putem nedavno usvojenog Akcionog plana protiv širenja dezinformacija.
Takođe, moramo biti posebno oprezni kako bismo sačuvali postignuća na području neproliferacije oružja za masovno uništenje, kao što je Sporazum o srednjim nuklearnim snagama (INF) ili nuklearni sporazum s Iranom, jer ulozi za vlastitu sigurnost su jednostavno previsoki. Polazna tačka ne može biti rastavljanje trenutne arhitekture i počinjanje od nule. Mi Evropljani radimo na svim nivoima kako bismo unaprijedili univerzalizaciju i sprovođenje postojećih sporazuma, poput Ugovora o neširenju nuklearnog oružja ili Haškog kodeksa ponašanja (HCoC) protiv proliferacije balističkih raketa. Takođe, zalažemo se za stupanje na snagu Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani testiranja koji bi mogao igrati važnu ulogu u našem radu na potpunoj, provjerljivoj i nepovratnoj denuklearizaciji Demokratske Narodne Republike Koreje.
Preuzimanje veće odgovornosti ne zaustavlja se na pitanjima odbrane. Bezbjednost u današnje vrijeme takođe se tiče ekonomske sigurnosti. Ovaj pojam uključuje stratešku važnost eura i potrebu da se osigura da jedinstvena valuta igra svoju punu ulogu na međunarodnoj sceni. Unapređenje međunarodne uloge eura dio je evropske predanosti otvorenoj, multilateralnoj i globalnoj ekonomiji zasnovanoj na normama.
Vanteritorijalni efekti sankcija takođe predstavljaju izazov kapacitetima Unije da slijedi zamah sopstvene političke obavezanosti. U tom kontekstu razvijamo mehanizme koji će pomoći, zaštititi i uvjeriti ekonomske subjekte da nastave sa legitimnim poslovanjem u inostranstvu.
Kao Evropljani, ne možemo dozvoliti gubljenje vremena ili biti manje inovativni od drugih. Moramo osavremeniti pristup i aktivnije se priključiti novim akterima na raskršću tehnologije i spoljne i bezbjednosne politike. Zbog toga je Visoka predstavnica pokrenula Globalni tehnološki panel sa direktorima glavnih tehnoloških kompanija, da bi se osiguralo da međunarodna etika i pravila mogu da drže korak s ljudskom genijalnošću. Kako bismo iskoristili te mogućnosti, moramo ozbiljno shvatiti i bezbjednosne implikacije; otud nedavno saopštenje Evropske komisije o vještačkoj inteligenciji.
Sve u svemu, podupiranje multilateralizma zasnovanog na normama i veća evropska strateška autonomija nisu protivrječni ciljevi. Ako ojačamo našu otpornost suočavajući se s novim rizicima, EU će odigrati svoju ulogu u oživljavanju multilateralnog poretka i smatraće se pouzdanim akterom u nestabilnom svijetu.
Autorka je generalna sekretarka Evropske službe za spoljne poslove (EEAS); tekst je izvorno objavljen u „The Security Times“
Bonus video:
