STAV

Isključivost na djelu

Crnogorskoj zastavi je te večeri bilo mjesto među bratskim, albanskim zastavama. Crnogorskoj zastavi je mjesto i na Kosovu, jer je prije dvadeset godina preko 110.000 njegovih građana pod njenim okriljem našlo utočište
3856 pregleda 6 komentar(a)
Slavlje nakon izbora u Tuzima, Foto: Zoran Đurić
Slavlje nakon izbora u Tuzima, Foto: Zoran Đurić

Kvaziobjektivizaciju slavljeničkog transa pristalica Albanskog foruma u Tuzima možemo zasnovati na poređenju sa ranijim proslavama prosrpskih stranaka u nekim izbornim dešavanjima. Ili, zbog aktuelne situacije, možemo otvoreno posumnjati u još jednu, navodnu tzv. DB-ovsku podmetačinu poput one iz 1997. godine, kada su PG ulicama, nakon prvog kruga predsjedničkih izbora, defilovale motorizovane kolone sa srpskim i četničkim zastavama. Imalo bi za navođenje ovakvih i sličnih poganština možda i previše primjera za jedno poliidentitetsko i multikulturalno društvo koje je sebe, barem konstitucionalnim pravnim aktom, odredilo kao građansko i demokratsko. Ovaj događaj je potvrdio nekoliko pravila naše dnevnopolitičke zbilje. Među njima su: uvijek se lošim postupkom može pravdati još gore ponašanje, kao i to da se najviše priča o onome čega moguće najmanje ima!

Ipak, bez obzira na postizborni scenario u našoj najmlađoj opštini, moramo u ovom slučaju analizirati problem identiteta u političkim procesima i zabrinjavajuće nepostojanje političke kulture. Ovo je još jedna storija u balkanoidnoj tiradi o pogrešnom shvatanju nacionalnog i građanskog, kao i opasnosti koju ona nosi sa sobom zbog načina na koji se iskazuje. Identitet je i ovog puta odredio političko djelovanje, ali je i uslovio neautentično postupanje. Glasanje u Tuzima je bilo lokalnog karaktera i zapanjuje komentaristika kojom je ovom izbornom događaju davan nacionalni karakter regionalnog obrisa. Svi komentari, bez obzira sa koje strane dolazili, apostrofirali su nacionalističku, a ne lokalno samoupravljačku tematiku. I naravno, ako glasate na određeni način i podržite određenu politiku, uvijek možete biti prozvani za određeni antigrađanski stav, ali ako, tokom i nakon tog izbornog procesa, ne iznesete određeni argument protiv tih navoda onda time potvrđujete takve navode. Umjesto da objasne okolnosti koje su pratile izborna dešavanja u Malesiji i da pokušaju da smire ultradesničarske strasti, pojedini lideri su pokušali da okrive medije za neobjektivno izvještavanje nakon objavljivanja rezultata glasanja. Kao da najavljuju svoje buduće upravljanje - vjerovatno će, kao što je i bio slučaj sa opštinom Ulcinj, sve svoje, eventualne neuspjehe pravdati podmetanjima sa strane!

I najvažnije, nedolično je povodom ovoga posezati za argumentom dežurnog krivca i uvijek ugrožene manjine, kao i neprincipijelno izbjegavati samoodgovornost za ikonografiju i frenetična skandiranja koja otvoreno vrijeđaju tuđa osjećanja. Teško je opravdati odnos lidera koalicije Albanskog foruma prema slavljeničkim povicima od kojih se dobrom dijelu građana Crne Gore diže kosa na glavi.

Javno identitetsko iskazivanje nikada ne može, barem ne u značajnijem obimu, izazvati revolt kada ga upražnjavate kroz nesporna obilježja ili prepoznate rituale. Problem identiteta nije u iskazanoj osobenosti, već u načinu na koji to obavljate i koje segmente tog identiteta potencirate. Kada svoj identitet predstavljate isticanjem obilježja, odnosno radnji kojima ne priznajete različitost ili ne uvažavate sličnost, odnosno svjesno izazivate nečiji revolt, onda imate ksenofobiju, šovinizam, mržnju prema drugom... Opšte je poznato da Albanci u Crnoj Gori u svojoj ratničkoj istoriji, ako neko želi potencirati baš tu identitetsku dimenziju, imaju mnogo svjetlijih i hrabrijih primjera da ne moraju importovati jučerašnju i veoma kontroverznu tematiku “Oslobodilačke vojske Kosova”. O najljepšim primjerima etike i humanosti koje je Malesija svojim bitisanjem darivala, ne svojoj nacionalnoj zajednici i Crnoj Gori, već i šire, ne treba trošiti riječi. Možda u ovom događaju najviše iritira kada uzor za “veličanjem vrijednosti” imate u nečemu što je tu vrijednost pobija. Crnogorskoj zastavi je te večeri bilo mjesto među bratskim, albanskim zastavama. Crnogorskoj zastavi je mjesto i na Kosovu, jer je prije dvadeset godina preko 110.000 njegovih građana pod njenim okriljem našlo utočište.

Kao i više puta do sada, uho otvorenog društva još jednom je zaparala antigrađanska mantra koju ističu predstavnici manjinskih partija - 2006. godine bili smo na pravoj strani! Valjda se za obnovu crnogorske državnosti glasalo ne zbog bjesomučne političke kapitalizacije, već zbog nastojanja da slobodni građani imaju zajednicu u kojoj će imati jednaka prava i slobode bez obzira na svoja ideološka, nacionalna ili druga ubjeđenja? Valjda se zaokružilo referendumsko “DA” ne zbog stranačkog i nacionalnog kadriranja, odnosno netransparetnog i neodgovornog političkog ponašanja? Valjda se 21. maja glasalo za razvoj institucija zasnovanog na angažovanju sposobnih pojedinaca, čije će ličnosti i vrijednosti biti uvažene i koji će među sobom imati tolerantne odnose? Na kraju, ovaj događaj je spoljna manifestacija neprincipijelnosti vladajuće koalicije na nacionalnom nivou i zloupotrebe institucija, koje su trebale da razvijaju demokratske i građanske vrijednosti. U ovome je očitovan saspens angažovanja Ministartsva za ljudska i manjinska prava i Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava. Kroz ovaj primjer imali smo, na žalost, još jedno odstupanje od proklamovanih načela Ustava Crne Gore i urušavanje koncepta građanskog društva. Prosto, u ovom događaju najbolje se ogleda demokratura sadašnje Crne Gore.

Neki događaji imaju dublji smisao i ozbiljniju poruku od većine ostalih. Patetika krvi i tla nikada na Balkanu od ljudi nije napravila bolje i srećnije osobe.

Preporučujemo za Vas