EVROPA KOD KUĆE I VANI

Posljednji ustupak Londonu

Vlada u Londonu - poslanici ili ko god da se za to osjeća odgovornim - svi oni imaju još jednu, malu šansu da zaustave prijeteći pad. Oni još mogu da se pozovu na član 50 i zaustave Sporazum o istupanju iz EU. Mogli bi i da učestvuju na evropskim izborima u maju i zamole za više vremena kako bi se pripremili za Bregzit
519 pregleda 0 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Pixabay
Ilustracija, Foto: Pixabay

Tereza Mej ne može i neće više da uči. Još jednom se pojavila praznih ruku na samitu EU u Briselu i nije imala spreman odgovor za svoje evropske kolege. Šta želi da uradi ako britanski parlament sljedeće nedjelje još jednom odbije Sporazum o istupanju iz EU? Nema odgovora. Ima li alternativne planove u tom slučaju? Nema odgovora. I tako dalje.

Rezultat je zapravo bio zasluženo poniženje za britansku premijerku.

Slogan zagovarača Bregzita o kontroli koju neminovno moraju da povrate od Brisela, oduvijek su bile prazne tlapnje. Ali, nakon ovog samita, oni bi trebalo da zatraže povrat svog novca. Nakon više od četiri mjeseca haosa u Londonu, šefovi vlada EU su, bez mnogo premišljanja, preuzeli kontrolu nad Bregzitom.

Nema više strpljenja za inertnost Tereze Mej. Frustracija u vezi s toboganom smrti britanske politike je ogromna. Evropljani, međutim, žele to što prije da završe. Oni su premijerki V. Britanije ostavili tačno dvije nedjelje manevarskog prostora u slučaju da se ne izglasa Sporazum o izlasku Britanije iz EU.

Kada je riječ o Bregzitu, sada su već u pitanju minuti, posebno kada se ima u vidu koliko je mjeseci premijerka izgubila pokušavajući da kroz zid prođe glavom. Za nju je sve isto - i prije i poslije samita. Uvijek iste fraze - bez razmišljanja, bez emocija, bez nade.

Ako pak T. Mej uspije da, suprotno svim očekivanjima, ubijedi parlament da Britancima ostaje vremena do maja do evropskih izbora da prilagode i sortiraju svoje zakone. Jedanaesti april je sljedeća litica na kojoj će se Britanija strmoglaviti u slučaju da u Londonu kormilo ne preuzmu razumne osobe i zaustave tu divlju vožnju. Evropska unija je razumjela da bi do toga moglo da dođe i smatra da se dobro pripremila.

Vlada u Londonu - poslanici ili ko god da se za to osjeća odgovornim - svi oni imaju još jednu, malu šansu da zaustave prijeteći pad. Oni još mogu da se pozovu na član 50 i zaustave Sporazum o istupanju iz EU. Mogli bi i da učestvuju na evropskim izborima u maju i zamole za više vremena kako bi se pripremili za Bregzit.

Ali, poznato je da kod torijevaca nema ubjedljivih kandidata. Prijavljuju se samo zagovornici Bregzita koji stvar čine samo još gorom. A i kod laburuističke opozicije i njenih starih trockista situacija je slična - obeshrabrujuća. Zar nije moguće pronaći prelaznog premijera, ženu ili muškarca iz nekakave „sredine“, koji bi ovu nepoželjnu dramu oko Bregzita mogao da okonča?

Dogovorom na samitu u Briselu Bregzit je odložen, ali samo na kratko. To nije ništa više nego posljednja milost. Za ostalo će morati da se pobrine London. Ali, ako to ne dovede do buđenja i prevrata, onda nema izlaska iz zamke koju su sami sebi postavili. Možda bi brzorastuća peticija građana da se povuče član 50 mogla da ponudi izlaz. Ali, T. Mej već je jasno stavila do znanja da nju ti potpisi ne interesuju.

Za vikend se u Londonu spremaju još jedne velike demonstracije protiv Bregzita. Ali, Tereza Mej je i na njih neosjetljiva. Izgleda da se ona pomirila s tvrdim Bregzitom. Odvratno će biti nasljeđe te šefice vlade - koja to ime i ne zaslužuje - s obzirom da je ona samo slijepi vojnik partije torijevaca.

Onaj ko snosi odgovornost za zemlju, ne smije da gomila problem na problem, kao da u politici minus i minus daju plus. Tereza Mej je sada u trci sa Dejvidom Kameronom za mjesto najgoreg premijera svih vremena. Ako se zbog njene slabosti, nesposobnosti i tvrdoglavosti ipak dogodi tvrdi Bregzit, ona će biti pobjednica u toj trci. A nagrada će joj biti olovna medalja i tamna mrlja u udžbenicima istorije.

(Deutsche Welle)