KOSMOS ISPOD SAČA

Panoi za čitulje

Ako danas postoji nešto tipično crnogorsko, nešto što predstavlja Podgoricu, to su ti panoi. Bez patetike i pretjerivanja, panoi su rijetka autentičnost Podgorice
3362 pregleda 1 komentar(a)
Podgorički panoi za čitulje, Foto: Glavni grad Podgorica
Podgorički panoi za čitulje, Foto: Glavni grad Podgorica

Jedna od najboljih stranica na facebook nebu Crne Gore jeste “Pogrebne i kladioničarske usluge Podgorica”. Svakodnevno oni bunare izuzetne autoironične i nenormalne detalje iz izmišljenih života naših dragih sugrađana, i idu toliko u pretjerivanje da pišu golu istinu. Nekad je toliko istinito da zaista djeluje da su životi građana Crne Gore odavno postali potpuni apsurd.

Apsolutno je razumljivo što se na sjeveru Crne Gore na nekim lokalnim radio stanicama čitaju umrlice, odnosno obavijesti o nečijoj smrti. Primarni cilj radija je oglašavanje, i to pronošenje glasa o novo-mrtvima je praktično, jer, nema svako blizu prodavnicu, nema svako mobilni telefon ili pak domet na istom, a nije u redu da se neko obruka jer nije bio obaviješten o sahrani.

Umrli.me je jedan od sajtova koji često posjećuju savremeniji stariji ljudi, koji su se išlifovali u korišćenju smart-phona. Opet, povod je isti, da se neko ne obruka iz neznanja i neobaviještenosti.

Ali podatak da je pogrebno preduzeće Podgorica investiralo u dvadeset novih panoa za čitulje koji će biti postavljeni širom Podgorice, to zaista zvuči kao da je smislio tekst neko iz satirične grupe na društevnim mrežama. Za sad je postavljeno četiri, od kojih jedan blizu Maše, a drugi ispred Kliničkog centra. Čini se po prvim fotografijama da nema previše mjesta za novo-preminule. Nadajmo se da neće biti tijesno na panoima, i da neće narod i dalje čiodama kačiti svoje bližnje na obližnje drvo.

Interesantno je da panoi imaju i tende, kažu zbog kiše, ali postavlja se pitanje da li tenda treba od kiše da štiti osobu sa slike, ili samu čitulju. To je za sad nepoznanica.

U tekstovima koji najavljuju panoe, pobjedonosno se naglašava kako su se panoi pojavili kako bi stali na put narodu koji čitulje lijepi na zidove, zakucava u drveće i ruži grad. Istina, onako grubo uokvireni i crno bijeli, ti ljudi sa čitulja izgledali su suviše mračno, ali nikome nisu zla nanijeli. Ima mnogo živih koji narodu i državi zulum čine, ali prvo da se obračunamo sa mrtvima pa ćemo dalje na žive da pređemo. Na posljednjem filmskom festivalu u Kanu, prezentovan je film Džima Džarmuša, o zombijima kojima se teško staje na put. Mnogi njegov film osporavaju poredeći ga sa njegovim remek djelima sa početka karijere, ali on tvrdi kako je riječ o filmu kao političkoj satiri, zapravo da je iza paravana kritika društva.

Ako danas postoji nešto tipično crnogorsko, nešto što predstavlja Podgoricu, to su ti panoi. Bez patetike i pretjerivanja, panoi su rijetka autentičnost Podgorice. Koliko god potez pogrebnog preduzeća izgledao morbidno nekome, nekome koristi. A čim koristi, i treba da postoji. Bez zezanja.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")