KAPITALIZAM NEKAD I SAD

Opasnost bitkoina

Bilo kako bilo, kroz istoriju se ponavlja jasna tendecija: loše države štampaju loš novac, a loš novac dovodi do kraha države. Tokom perioda inflacije i hiperinflacije radikialna devalvacija valute urušiće osnove političkog poretka
109 pregleda 0 komentar(a)
Bitkoin lom, Foto: Twitter
Bitkoin lom, Foto: Twitter
Ažurirano: 16.03.2018. 12:03h

Ekstremna nestabilnost bitkoina i drugih kriptovaluta postaje prijetnja ne samo za međunarodni finansijski sistem, već i za politički poredak. Istina, na blokčejn tehnologiji, na kojoj su bazirane kriptovalute, temelji se nada u bolji i komforniji metod plaćanja nego što je to bilo do sada. Neki stručnjaci tvrde da će kriptovaluta zamijeniti elektronski novac na tradicionalnim bankovnim računima baš kao što je elektronsko plaćanje zamijenilo papirni novac, koji je, opet, došao na mjesto zlata i srebra.

Ali drugi eksperti s pravom sumnjaju da se tom novom tehnologijom može manipulisati i da se ona može zloupotrebljavati. Novac je dio socijalnog miljea. Tokom najvećeg dijela istorije ljudske civilizacije on je formirao osnovu za povjerenje među ljudima i vladama, a takođe i u privatnim relacijama u kojima je realizovana razmjena. Gotovo uvijek novac je bio izraz državnog suvereniteta, a privatni novac pojavljivao se veoma rijetko.

Uzećemo, na primjer, metalni novac: na kovanicama su, po pravilu, predstavljani državni simboli. Jedan od prvih primjera bila je sova - simbol grada Atine. Ipak, često se oko takvih simbola na novčanicama pojavljivala neka neodređenost - predstavljaju li državu ili božansko? Čija je glava na kovanici? Filipa Makedonskog, Aleksandra Velikog ili Herkulesa? Kasnije su rimski carevi koristili tu ambivalentnost i kovali novac sa svojim “božanskim” likom. Čak i danas na britanskim kovanicama postoje riječi koje povezuju monarhiju sa Bogom.

Bilo kako bilo, kroz istoriju se ponavlja jasna tendecija: loše države štampaju loš novac, a loš novac dovodi do kraha države. Tokom perioda inflacije i hiperinflacije radikialna devalvacija valute urušiće osnove političkog poretka. Na primjer, u XVII vijeku je jedan od najvažnijih razloga Tridesetogodišnjeg rata u Centralnoj Evropi bilo socijalno raslojavanje koje je uslijedilo nakon perioda nestabilnosti valute.

U vrijeme Francuske revolucije spekulacije u papirnom novcu, koji je bio vezan za vrijednost “državne” imovine, konfiskovane od aristokratije i crkve, podrile su legitimnost jakobinaca. U XX vijeku su periodi inflacije tokom i nakon dva svjetska rata urušavali političke institucije u Evropi, pojačavajući plamen radikalizma. I više od toga, Vladimir Lenjin je mašinu za štampanje novca nazvao “najjednostavnijim načinom da se istrijebi i sam duh kapitalizma” i buržoaske demokratije.

Loš novac bio je ne samo jedan od glavnih razloga dezintergracije država, već i važan element u međudržavnim konfliktima. Kako pokazuje istorija, kreiranje ili korišćenje monetarne panike je za agresivne zemlje bio prilično jeftin način uništenja protivnika. Čak i u mirnodobskom periodu neke su države odgovarale na pogošanje odnosa distribucijom lažnog novca s ciljem da izazovu nered van svojih granica.

Najpoznatiji primjer primjene valutnog oružja je program nacističke Njemačke koja je tokom II svejtskog rata štampala novčanice zemalja saveznica. Falsifikovani novac bilo je moguće iskoristiti za kupovinu prijeko potrebnih resursa ili za plaćanje špijuna. Ali Njemačka je razmišljala i o ideji korišćenja bombardera za bacanje lažnog novca nad Britanijom. Nije teško zamisliti kakva bi demoralizacija i haos nakon toga uslijedili. Svaki čovjek sa velikom količinom novca automatski bi bio sumnjiv, a povjerenje u društvu brzo bi isparilo. Nije isključeno da bi bacanje novca imalo destruktivnije dejstvo od bacanja bombi.

Novcem je čak lakše manipulisati ako je riječ o međunarodnoj valuti. U naše vrijeme, izopštene države, kakva je Sjeverna Koreja, redovno falsifikuju novčanice, posebno američke. Međunarodno elektronsko plaćanje između banaka često koriste nedobronamjerni i kriminalci, ali ipak do sada u svjetskim razmjerama nismo vidjeli ni jednu razornu valutu, ako ne računamo filmsku fikciju.

Tačno je, odavno postoje politički napori da se dolar kao domninatna svjetska valuta oslabi ili ukine. Najprimamljivijom varijantom do sada se smatralo zlato. Ruski teoretičari “evroazijstva” često je hvale time da se taj plemeniti metal koristio u tradicionalnoj ruskoj ikonografiji. Godine 2001. tadašnji premijer Malezije Mahathir Mohamad pokušao je da uvede “zlatni dinar” kao protivtežu valutnom sistemu koji se oslanja na SAD. Seif al-Adel, jedan od komandanata Al Kaide, predložio je 2005. da se za pobjedu nad dolarom koristi zlato.

Bitkoin izgleda kao zlato XXI vijeka i njegovi tvorci čak podržavaju takvu analogiju. Bitkoin je proizveden - ili “rudaren” - uz napore. I baš kao što je cijena zlata nekada odražavala vrijednost čovjekovih napora potrebnih da bi se ono iskopalo iz zemlje u dalekim oblastima, tako emisija bitkoina zahtijeva ogromne kompjuterske kapacitete koji rade na jeftinu struju u udaljenim oblastima Azije ili Islanda, na primjer.

Uostalom, procvat bitkoina svjedoči o tome kako se u društvu mijenja percepcija temeljnih vrijednosti. Ako je kovani novac prethodnih epoha poslužio kao osnova za stvaranje teorije vrijednosti rada (cijena robe i usluga zavisi od količine u njih uloženog čovjekovog rada), onda blokčejn tehnologija kombinuje vrijednost kombinacije kompjuterskih kapaciteta i akumulirane energije, a ništa od toga nije ljudsko.

Osim toga, kritovalute, slične bitkoinu, učinile su potpuno nemogućim pravljenje razlike između kriminalnim djelovanjem državnog i privatnog sektora. Sjevernu Koreju sumnjiče za neprestane pokušaje valutnih manipulacija uz pomoć rudarenja i proizvodnje bitkoina, što je Kinu i Južnu Koreju natjeralo da počnu da zatvaraju bitkoin berze. Najveće platforme kriptovaluta, na primjer Coincheck u Japanu, takođe su zaustavile operacije.

Ipak, već smo dostigli tačku kada će krah bitkoina imati ozbiljne globalne posljedice. Stepen uvučenosti finansijskih institucija u poslove sa kriptovalutama sada nije jasan, ali će to biti tek nakon finansijske katastrofe. To je zastrašujuće slično situaciji iz 2007-2008. kada niko realno nije znao gdje su koncentrisani hipotekarni dugovi. Prije kraha svi su nagađali koje finansijske institucije mogu bankrotirati.

Niko ne može momentalno odrediti je li vijest “lažna” ili ne, i isto tako niko ne može odmah odrediti značenje novih oblika novca. Teško da će se u valutu imati povjerenje sve dok je država ne prizna, ali to ne znači da ona ne može postati igračka za naivne i lakovjerne ili oružje političkih agresivaca širom svijeta za masovno finansijsko uništenje.

Autor je profesor istorije i međunarodnih poslova na Univerzitetu Prinston

Copyright: Projec Syndicate, 2018.