POZDRAV DOMOVINI

Sa Cetinja stiže papa

Uoči punog mjeseca, hrišćanin od više stotina godina, obratio se poslanicima ex cathedra, sa vizijom da kancelarijsku stolicu zamijeni svetom, a svoje gospodstvo za pontifikat. Poput kakvog sveca koji ne mari za ukore Evropske komisije, prema Dogmatskom ustavu, otresito je zborio kako samo radi svoj posao i poručivao da nema sile zemaljske koja će spriječiti da Crnom Gorom širi pravdu
16424 pregleda 26 komentar(a)
Milivoje Katnić, Foto: Savo Prelević
Milivoje Katnić, Foto: Savo Prelević

Nepunih mjesec nakon što se u crnogorskoj opoziciji rodio mesija, u Montenegru se ukazao još jedan čudotvorac. Državni tužilac se u sred skupštine premetnuo u prastarog hrišćanina i najavio dolazak pape. Nije kao mladi mesija najavio mir među vjerama i destilovanje opozicije, ali jeste pravdu koja kuca na svačija vrata. A to je Crnoj Gori posebna vrsta čuda.

Uoči punog mjeseca, za kojeg astrolozi vele da donosi sudbonosne odluke, hrišćanin od više stotina godina, obratio se poslanicima ex cathedra, sa vizijom da kancelarijsku stolicu zamijeni svetom, a svoje gospodstvo za pontifikat. Poput kakvog sveca koji ne mari za ukore Evropske komisije, prema Dogmatskom ustavu, otresito je zborio kako samo radi svoj posao i poručivao da nema sile zemaljske koja će spriječiti da Crnom Gorom širi pravdu.

Tihovao je dok su vitezovi Fronta po njemu bacali drvlje i kamenje, a nije se zahvaljivao kada su ga slavili paževi DPS-a. Nijemo je slušao kada su poslanici prijetili crnim barjacima po funkcionerskim kućama, ali im je svečano obećavao da neće formirati stranku i preuzimati građane srpske nacionalnosti, koji su van magistranih sistema odlučivanja. Ledenim pogledom gledao je arhineprijatelju u lice i strogo, ispod glasa, tvrdio da je hrišćanin bio i prije 1054. godine što ga čini dobrim kandidatom za papu. Smušeni, kakve ih je Bog dao, poslanici ga nijesu ni pitali gdje se krio hiljadu godina u zemlji koja je vazda tražila svete ljude da dijele pravdu. Nezainteresovani za borbu protiv podjela, nijesu se opozicionari sjetili da hiljadugodišnjaka pitaju jesmo li tada bili Srbi ili Crnogorci, da li je kralj Aleksandar stvarno ukinio crnogorsku crkvu - ili mu samo tako zbore u DPS-u.

Umjesto toga, kako to sa Božijim ugodnicima obično biva za života, puk se smijao čovjeku koji je državne prevrate zaustavljao uz pomoć talika, a rendgenskim pogledom uočavao mito sakriven u čokoladama prije nego ih grešne ruke otvore. Zaboravljali su da su samo poznavaoci onostranog kadri da prežive spaljivanje vudu lutke u centru grada i proreknu teške i mrčne godine u kojima valja saditi luk.

Dok je Cetinjski tajnovidac po hramu demokratije određivao ko je čovjek a ko ženetina, i podsjećao čije je debelo meso čuvao njegov kabinet, poslanici su ga beštimali i gledali kako im se zbog parlamentarnih kletvi plate tope na oči. Neznaveni, kakve smo ih zaokružili na glasačkom listiću, nijesu se sjetili da pitaju budućeg papu kako će ga sada birati, jer za svete ljude Ustav i zemaljski zakon ne važe.

Ako se crnogorski glavari ponovo pokažu kao vizionari, tužilac-papa će se birati bez javne skupštinske rasprave već u nekoj od partijskih kancelarija. Dvorski klanovi dogovoriće se među sobom a novi papa-djelilac pravde biće imenovan tek kad bijeli dim izbije na lijevoj obali Morače. Čim odsluša himnu sa rukom ispod revera, kako i priliči tajnovidcima, položiće zakletvu na Lovćenu i nastaviti da čini čuda.

Prvu od brojnih moći skupljanih stotinama godina mogao bi iskoristiti u odbrani kralja od anatemi koje stižu od Podgorice do Beograda. Kako i dolikuje čovjeku koji je čvrsto vezan sa onozemaljskim, objasniće nebesima da kralj ne planira da prodaje manastire i hramove tajkunima, već da kao i uvijek brani tekovine Crne Gore. Podsjetiće sve svece na dane kada je, tada još mlad kraljević nenavikao na skupe satove, palio badnjak i ljubio krst časni. Prije nego prokletstvo sa nebesa krene ka predsjedništvu, papa-tužilac će pokazivati uplate Vlade za izgradnju hrama i čitati Amfilohijeve zahvalnice Vladi.

Kad zaustavi anatemu sa sedmoga neba, moraće da se spusti na zemlju i ubjeđuje druge svete ljude da se manu politike. Dok bivša nada crnogorske kinematografije i vlasnik snimka koji niko nije vidio, bude zvao prvosveštenike da sa narodom ruše kralja, papa-tužilac moliće najpopularnijeg među Crnogorcima da mu pomogne, kao uoči državnog udara. Preklinjaće ga da ne blagosilja proteste već da ih pusti da se do kraja ugase. Poučen uspjehom prvosveštenika u bitakama za odbranu šatorskog naselja i poništenje priznanja Kosova, moliće ga da ne sluša slatke pozive iz Londona i ne ruši teško obnovljenu kraljevinu. Londonskom trgovcu će u međuvremenu tražiti svjedoke saradnike i utišavati mu ton dok se sala hotela „Jugoslavija“ u Nikšiću potpuno ne isprazni.

Kada spriječi anateme i narodne bune, tužilac-papa će možda početi da izučava i svete briselske izvještaje i traži mangupe po kraljevskom dvoru. Da bi mu olakšao posao, prestolonasljednik je tajnovidcu kao ispomoć već poslao nekadašnjeg prvog viteza od ANB-a, koji ne mari za penziju koliko Medenica i Filip za Ustav.

A onda, kada se sveti i praktični ljudi udruže, širenje pravde konačno može da počne. Kada se u Crnoj Gori saberu nebeske i zemaljske sile, možda se konačno pojavi i kakav visokorangirani grešnik zreo za pokajničku ćeliju. Takvih čuda do sada smo imali najmanje.