Kada se Piter Preston, tadašnji urednik Gardijana, našao sa Muhamedom Al Fajedom, vlasnikom Harodsa, najpoznatije robne kuće u Britaniji, u julu 1993. godine, Muhamed mu je rekao nevjerovatnu stvar: britanski poslanici su tajno dobijali novac da bi postavljali određena pitanja u parlamentu.
Kako je Al Fajed znao za ovaj očigledan vid korupcije? On je bio taj koji je platio 2.000 funti u gotovini, u smeđim kovertama, dvojici poslanika kako bi postavili pomenuta pitanja. Kao čovjek koji je korumpirao poslanike, da li je umrljan kredibilitet Al Fajeda kao izvora?
Preston je kasnije napisao članak u Gardijanu povodom odlaska u penziju vlasnika robne kuće Harods 2010. godine: „Glavna stvar u vezi korupcije je da su potrebne dvije strane kako bi se prekršila pravila, jedna da dá mito, a druga da primi. Kako možete da raskrinkate ovu vrstu dogovora? Samo spoljašnjom istragom i pritiskanjem ljudi koji učestvuju u korupciji. Ali, da biste razotkrili korupciju, prvo morate da saznate da je do nje došlo. A saznati istinu je prilično teško...“
„Ali Fajed im je, na najelegantniji mogući način, već rekao šta je sve moguće. On nije priznao da je poslanicima i lobistima dao novac kako bi pitali određena pitanja. On je dobrovoljno podijelio ovu informaciju i držao se toga kada su počeli problemi. On je prijavio problem koji je sam izazvao.“
Taj intervju sa Al Fajedom označio je početak britanskog skandala koji je dobio naziv „Pare za pitanja“. Gardijan i Sandej Tajms su bili najglasniji u otkrivanju i prijavljivanju poslanika koji su dobili novac kako bi postavili pitanja u Donjem domu britanskog parlamenta. Na kraju, osnovan je Odbor za uspostavljanje standarda javnog života kako bi poboljšao standarde ponašanja britanskog javnog života.
S obzirom na to da imamo življu debatu u vezi potrebe za postojanjem viših etičkih standarda u novinarstvu, jedna od zabrinutosti koju su izrazili novinari jeste da će oni, na neki način, biti ograničeni tim etičkim smjernicama. Njihovi pokušaji da jure „loše momke“ biće ograničeni takvim pravilima.
Novinarstvo je, prije svega, kako je Preston često znao da kaže, „surovi stari zanat“. To je jedan od razloga zbog kojeg se novinari često predstavljaju kao nemoralni ljudi koji će sve pokušati kako bi dobili dobru priču.
Međutim, mišljenje da etičke smjernice onemogućavaju novinarima da saznaju istinu predstavlja pogrešno tumačenje uloge koju igra etika. Ovdje je riječ o najboljim praksama, a ne o samocenzuri.
Etička pravila ne bi trebalo da spriječe reportera da priča sa bilo kim ko možda ima bitne ili korisne informacije, osim ako te informacije ne potiču od određenih ranjivih grupa. Al Fajed ne spada u tu kategoriju.
Ne oslanjajte se na jedan izvor koji u čitavoj priči ima neki svoj interes, koji želi da podmiri neke račune ili ima potrebu da na drugog prebaci krivicu ili pažnju. Saslušajte taj izvor, prikupite sve informacije koje može da vam da, a zatim ih provjerite i dovedite u pitanje navode tog izvora. Ključna stvar je potvrda informacija. To je korak kada etika stupa na scenu. Nemojte da žurite da objavite nešto što ste saznali samo na osnovu jednog izvora. Novinarstvo je neraskidivo vezano za potvrđivanje informacija, ali to znači da reporter prvo mora da ima neke informacije kako bi ih provjerio.
Postoje određene izuzetne okolnosti kada novinar može da objavi nešto na osnovu informacija koje je dobio od jednog izvora. Ali čak i kada papa kaže da je katolik, instinkt novinara bi trebalo da mu kaže da provjeri da li je ova informacija tačna prije nego što je objavi.
Novinari ne moraju da vole ili da vjeruju ljudima sa kojima rade intervjue. U stvari, možemo da ustvrdimo da je čak i bolje biti na određenoj distanci sa osobom koju intervjuišete. Na primjer, previše novinara širom svijeta postanu prebliski sa političarima. Međutim, novinar mora da bude spreman da razgovara sa svima koji imaju neke dodatne informacije. Ovi razgovori treba da budu početak, a ne kraj istrage. Kao što je taj dobri urednik Preston rekao: „Saznati istinu je prilično teško.“
Blog je dio projekta, ‘’Respekt - Za podizanje etičkih standarda u medijima i povjerenja gradjana u etičke standarde’’, pomognutog od strane EU, a koji provodi Institut za medije Crne Gore zajedno sa Mirovnim Institutom iz Ljubljane i Mrežom za etičko novinarstvo iz Londona (EJN)
Bonus video:
