STAV

Iz prošlosti ideologije i politike DPS-a (1991-1997)

4979 pregleda 5 komentar(a)
Monitor iz oktobra 1993.
Monitor iz oktobra 1993.

Nakon sloma komunističke ideološke paradigme i sistema u Evropi 1989, ozvaničenih padom Berlinskog zida, došlo je i u SFRJ do urušavanja koncepta socijalističkog samoupravljanja i real-socijalizma, a tokom 1990. i delegatskog sistema i političkog-partijskog monizma i ekonomskog poretka, koji je počivao na monopolu društvene svojine. Raspad SKJ (na XIX Kongresu u Beogradu, 20-22. januara 1990.) bio je eklatantan primjer sve veće i dublje društveno-političke i ekonomske krize koja je erodirala SFRJ, te sve intenzivnijeg pogoršanja odnosa između republičkih vladajućih partijsko-političkih elita, divergentnih pogleda i akcija oko državnog (pre)uređenja zajedničke države, te rapidnog i enormnog procvata ideologija etno-nacionalizma, velikodržavnih projekata, itd., što je predstavljalo bitne faktore i uvertiru, politički preludijum, za budući i ubrzani raspad jugoslovenske države.

Ukupna zbivanja na jugoslovenskom prostoru imala su snažne refleksije i presudan uticaj na dinamiku političkih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, ali u pogledu formulisanja i razvoja novih političkih ideja u njoj je malo ko “u padu Berlinskog zida prepoznao kraj ideološke paradigme. Naravno, proces koji će zahvatiti gotovo sve evropske komunističke sisteme na ovim prostorima će, i po formi i po sadržini, imati drugačiji tok”. (Prof. dr Šerbo Rastoder, “Državna uprava u Crnoj Gori”, “Matica”, časopis Matice Crnogorske, Cetinje-Podgorica, proljeće, 2011, str. 250).

U novonastalim okolnostima, došlo je, slijedeći praksu iz drugih jugoslovenskih republika, i u CG do faktičke, normativne, ustavne i zakonske uspostave političkog pluralizma, otpočinjanja procesa demokratizacije i liberalizacije unutrašnjeg političkog života i ustanovljavanja višepartijskog sistema. U promijenjenim društvenim uslovima i ambijentu, započeo je proces ustanove novog parlamentarnog političkog poretka, izraženog kroz formiranje velikog broja političkih stranaka, koje su osnovane i djelovale, sa većim ili manjim uticajem, u Crnoj Gori od kraja 1989. i tokom 1990. Proces formiranja političkih stranaka nastavio se i u narednim godinama. Od kraja 1989. do završetka 1990. formirano je 28 političkih partija i udruženja sa političkim prefiksom, a od počeka 1991. do kraja 1996. još 30, ukupno 58, s tim što su neke stranke samo promijenile ime (SK CG u DPS CG), nekoliko političkih partija su se ujedinile s drugima i konstituisale nove stranke, dok su se neki politički subjekti formirali odvajanjem od stranaka kojima su do tada pripadali. Ne treba gubiti iz vida da je vladajuća partija SK CG, nakon januarskog prevrata (1989), sa novim rukovodstvom i novim političkim kursom, zadržala sve ranije stečene monopole vlasti i moći u Socijalističkoj Republici CG i da se začetak političkog višestranačja i uspostave demokratskih procesa odvijao, u specifičnim uslovima i sa brojnim limitima, s obzirom na dominantnu društvenu i institucionalnu poziciju stare-nove djelimično reformisane vladajuće partije sa komunističkim predznakom i nasljeđem starog poretka. Formiranje političkih stanaka u CG počelo je istodobno kada i u Srbiji. Vladajuća i najsnažnija politička stranka u Crnoj Gori, u vrijeme uspostave višestranačja bio je Savez komunista CG, osnovan, na Prvom kongresu, 4-7. oktobra 1948, da bi usvajanjen nove zakonske regulative, tokom 1990, kompatibilno tome, isti bio registrovan kao nova-stara politička partija - 24. jula 1990. Predsjednik predsjednštva CK SK CG bio je mr Momir Bulatović, a sekretar Milo Đukanović. U vrijeme uoči i tom rađanja višestranačja u CG, vođstvo SK CG bilo je skeptično prema uspostavi političkog i partijskog pluralizma u Crnoj Gori, te je početkom 1990. sekretar CK SK CG M. Đukanović predlagao da se “narod na referendumu opredijeli da li je za uvođenje višepartijskog sistema”, čime je ta partija iskazivala bojazan da joj to može ugroziti monokratski položaj. SK CG, iako se predstavljao kao reformisana, ali i dalje komunistička partija, neće, u početnoj etapi nastanka i razvoja višestranačkog sistema u CG, sasvim napustiti, načela socijalističkog samoupravljanja, već će ta programska shvatanja, tokom 1990, poput SPS-a Slobodana Miloševića, preimenovati u demokratski socijalizam.

Napuštanje komunističke ideologije u okviru vladajuće zbivalo se sukcesivno, tokom prvih godina razvoja višestranačja u CG. U Deklaraciji ciljeva i principa SK CG iz 1990. ta partija navodi da je krenula putem preobražaja, te da je u istoriji SK CG “bilo veličanstvenih uspona, ali i ozbiljnih padova”, ali da će ta partija, u daljem radu, razvijati “univerzalne i trajne vrijednosti koje znače prodor u novu praksu: revolucionarnost, borbu za ravnopravnost, dostojanstvo i slobodu čovjeka”. U tom, ključnom programskom dokumentu vladajuće partije iz 1990. između ostalog se kaže da je ista partija svjesna grešaka počinjenih u prošlosti, te se ona deklariše za demokratsko društvo i pravnu državu i proklamuje da će težiti ostvarivanju “humanističke ideje socijalizma”, ali i obećava da će “obezbijediti rehabilitaciju i pravnu zaštitu žrtava staljinističkih metoda vlasti i birokratskog uzurpiranja prava i sloboda građana”. (“Deklaracija ciljeva i principa SK CG “ iz 1990, citiranana prema: Dragan Đurić, Veseljko Koprivica i Božidar I. Miličić, “Stranke u Crnoj Gori 1990”, Titograd, 1990, str.111).

U tom programskom dokumentu SK CG je najavio vlastitu transformaciju, od eminentno komunističke u stranku socijalističkog tipa, lijevog centra, ali je, u praksi, djelovanja monolitne vladajuće stranke, taj proces, uprkos deklarativim najavama, tekao veoma sporo. Založio se programski tada SK CG za poštovanje univerzalnih ljudskih prava i sloboda, suverenitet i ravnopravnost naroda u SFRJ. Primjetno je da ta partija ističe suverenitet naroda u nacionalnom i etničkom smislu, a ne suverenitet građana jugoslovenskih republika, čime se ona svrstava u etnički koncept zahtjeva za preustrojstvo Jugoslavije. Ta stranka proklamuje da je za politički pluralizam, za opšte i tajno pravo glasa, princip podjele vlasti, ali i navodi da se opredjeljuje za tržištnu privredu i ekonomske slobode, dodajući da je “država garant socijalne pravde i ravnopravnosti”. U citiranom esencijalnom programskom aktu, SKCG proklamuje da se zalaže za državu socijalnog tipa i pluralizam u svojinskim odnosima i da je privržena osnovnim postulatima savremenog socijalizma itd. Između ostalog, ona prezentira da se zalaže za “afirmaciju sloboda i dostojanstva svih građana CG i za njenu državnost”, naglašavajući da je ona jugoslovenske orijentacije i da SFRJ treba da bude država federalnog tipa, ravnopravnih naroda i narodnosti i okrenuta internacionalističkom socijalizmu. Za Jugoslaviju, SKCG tvrdi da joj je potpuno privržen i da ona mora biti “jedinistevena, integralna, demokratska, moderna i efikasna federativna” država (Ibidem, str. 113). Podlvači da se zalaže za integraciju Jugoslavije u međunarodne odnose i procese, posebno u evropske okvire udruživaja. Na prvom dijelu stranačkog kongresa, održanom juna 1990, SK CG će revidirati stranački program, ali je ona “odluku o usvajanju naziva Demokratska partija socijalista (DPS) donijela tek u drugom dijelu zasijedanja kongresa (22. juna 1991)”. (Dr Vladimir Goati, “Partije Srbije i Crne Gore u političkim borbama od 1990. do 2000”, Conteco, Bar, 2000, str. 62). Članstvo SKCG (od 1991 DPS-a) se od 1990. osipalo, ali ne toliko da mu može ugroziti vlast, tako da je broj članova SK CG iz 1989. (od oko 65.000) tokom 1990. smanjen na između 35- 40.000. SK CG (od 1991. DPS) smatrala se nasljednikom ranije partije, te je, u tom smislu, kao reformisana neokomunistička partija, zadržala cjelokupnu imovinu ranijeg SK CG, koju je prigrabila nakon puča početkom 1989. i sve republičke resurse vlasti i moći, koje su joj značajno pomogli da zadrži aposlutnu vlast u RCG. Brojni mehanizmi vlasti i moći od strane DPS-a značajno su doprinosili njenim ubjedljivim izbornim pobjedama na parlamentarnim izborima u CG 1990, 1992. i 1996. Vremenom će se DPS mijenjati u poličkom i ideološkom smislu, a definitivno nakon raskola u toj partiji (1997) ista će se opredijeliti za načela moderne socijalističke partije, sa elementima socijaldemokratije. Ta partija prošla je kroz različite etape u svom razvoju, koju su pratile evolutivne promjene. U političkom životu CG radi se o stranci vlasti, koja je premoćno pobijedila svoju konkurenciju na izborima 1990, 1992 i 1996. U pogledu unutrašnjeg upravljanja partijom (1990-1996) bila je to stranka oligarhijskog tipa, koja je partijske interese identifikovala sa interesima Republike CG, a često je javne interese podređivala partijskom aparatu i njegovom vođstvu. U političkom djelovanju vođstva DPS-a (1991-1996) često se pokazivao nesklad između proklamovanih programskih principa i njihovog realnog postupanja. Od 1990. do 1992. ta, najznačajnija, partija u CG zalagala se za “modernu federaciju”, slijedila je politiku predsjednika Republike Srbije S. Miloševića i dugo je bila u koaliciji sa Socijalističkom partijom Srbije (1990-1997), odbijala je prijedloge za konfederalizaciju Jugoslavije (1990-1991), vodila je ratnu politiku sa ciljem promjene granica na etničkom principu, podržavala je velikosrpsku politiku cijepanja Hrvatske i BiH, aktivno je sudjelovala u besmislenoj ratnoj avanturi, napada JNA na Dubrovnik (1991), podržavajući tu militantnu i agresivnu politiku itd. Bila je glavni pobornik stvaranja zajedničke države Srbije i Crne Gore (1992, SRJ) i dugo godina potom nije bila naklonjenja projektu obnove crnogorske državne nezavisnosti. No, nesporno je da je SKCG/DPS (1990-1996) bio partija sa daleko najvećim uporištem u biračkom tijelu Crne Gore. Do promjene političkog kursa DPS-a doći će 1997, nakon raskola u toj partiji i njene diobe na dva dijela, odnosno, distanciranja M. Đukanovića od politike S. Miloševića.

Prema crnogorskom državnom i nacionalnom pitanju, faktički, vladajući SKCG/DPS (1990-1997) imao je ambivalentan odnos: smatrao je (prema stanovištu njegovih stranačkih korifeja) da crnogorska istorijska državnost nije sporna i da ona treba biti poštovana u zajedničkoj državi sa Srbijom (SRJ), federalnog tipa, i da postoji crnogorska nacionalna posebnost, ali da je ona izrasla iz srpskog etničkog korijena i stabla. Vladajući SK CG/DPS imaće (1990-1996), apsolutni primat i monopol na medijskom prostoru CG. Pod svojom kontrolom držaće državne medije: TVT/TVCG i dnevni list Pobjeda, a, jedno vrijeme, prve godine višestranačja izlaziće i dalje partijski list Komunist (kasnije će nakon transformacije SK CG u DPS, ta partija osnovati novi vlastiti list pod imenom Profil, kao i glasilo Polis, kojeg je, takođe, kontrolisala).

Rezultati suštinski pseudo-demokratske vladavine te partije od 1990-1997, što je predmet ove analize, bili su izuzetno loši po društvo u CG, a pogotovo ekonomski i socijalni položaj njenih građana.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")