Dočekah i to čudo bar na dva minuta: poslije 30 godina u studiju RTCG čulo se priznanje da je taj medijski servis začetnik masovne proizvodnje lažnih vijesti u Crnoj Gori. Dobro, žestoko je saučestvovala i Pobjeda, ali što je dvadeset hiljada čitalaca pri dvadeset puta više gledalaca...

Bolje ikad nego nikad, ponadah se kad je pomenuta fake news iz Pakraca kako su ustaše pobile 40 Srba nekoliko mjeseci prije početka rata. I kako je tvorac te vijesti bila vojna kontraobavještajna služba. I...

I - tačka. Urednica se pravila da ne čuje a gost nije insistirao na detaljima, iako je to bila jedna od najefikasnijih i najopasnijih ratno-huškačkih laži.

***

Monstruoznu izmišljotinu o pokolju u Slavoniji lansirao je novinar koji je u nastavku karijere postao - profesor novinarstva. Objavljena je u posljednjim vijestima na crnogorskom radiju, u 22 sata.

Uredništva TVCG i Pobjede odlučila su da je prenesu sat-dva kasnije, nakon konsultacija sa državnom vlašću i njenom Službom. Nije sad prikladno pominjati imena, većina saučesnika u ovom medijskom zločinu odavno je na onom svijetu...

Živ je, međutim, onaj koji je pokušao da spriječi taj zločin, novinar Čedomir Radusinović. Srbin po ocu i majci - što ne bi bilo pristojno pominjati da nije bitno za ovu priču - a ne po partijskoj liniji poput većine ratnih izvještača. U vrijeme lansiranja motivacione laži o pokolju, zatekao se u Slavoniji...

Nije bio na zadatku, Pobjeda ga inače ničim nije zadužila da brine o njenom ugledu i profesionalnosti, ali ipak je te noći uporno pokušavao da spriječi fake vijest. Zvao je ni sama ne znam koliko puta, ubjeđivao sve redom da od zločina nema ništa, objašnjavao kako je upravo izašao iz Pakraca, kumio i molio da se ta laž ne objavi... Nije pomoglo...

***

Jednu mirnodopsku fake vijest ovih dana niko nije pokušao da spriječi. Tri portala - možda i više, ne čitam baš sve - objavila su da je prof. dr Aleksandar Stamatović umro. Bez odgovora na pitanja na koja profesija obavezuje: kada, gdje, kako ili bar ko je izvor informacije...

Nešto kasnije je sa dva portala - bez izvinjenja i bilo kakvog objašnjenja - vijest samo nestala. Treći je objavio ispravku, ali bolje da nije.

- Aleksandar Stamatović zvanično je demantovao vijest o svojoj smrti - sročili su kao da se sprdaju i sa profesorom i sa čitaocima.

Ne nego je nezvanično s onoga svijeta potvrdio da je mrtav...

Kakve su sve avetinje zalutale u novinarstvo, stvarno ne znam je li za smijeh ili za plakanje...

***

Na tu frešku fake vijest, koja nije bila ubitačna kao ona iz Pakraca ali jeste skratila život jednoj familiji, urednica Okvira nije se ni osvrnula. Do polovine emisije - nijesam baš toliko unaviđela sebe da gledam do kraja - nije se čula nijedna riječ ni o jednoj lažnoj vijesti iz Crne Gore u posljednjih trideset godina.

O čemu se onda razglabalo - treba li da podsjećam - o našem trošku? O sedam izmišljenih transplantacija srca preminulog Rokfelera. O nekolicini živih ruskih vojnika otkrivenih u Norveškoj. O tome kako naši građani rijetko koriste google images pretragu...

Našlo se vremena i za tehnološki napredak. I neku novu fake podvrstu - moguće je napraviti video sa nekom osobom a da ona uopšte nije izgovorila ono što se čuje na snimku. Kao da je Okvir bio posvećen borbi za oslobađanje sekretara VDT-a, a ne borbi protiv lažnih vijesti...

***

Za masu stvari bilo je te noći vremena na tzv. javnom servisu, od domaće forenzike do svjetske politike, samo ne za evroatlantskog lidera u proizvodnji lažnih vijesti. Depees, kojemu je to jedini uspješni posao za skoro tri decenije.

Da se ne vraćam na ratne laži, kud će bezočnijih fake news od ovih o ekološkoj obnovi termoelektrane. I to nakon decenija pečatnog laganja kako drugi blok samo što nije, plus toplifikacija Pljevalja, čist vazduh i zdravi život u najzagađenijem gradu u državi...

Na tim lažima dobijali su skoro sve lokalne izbore, za predstojeće su smislili novu zbog koje su u laži uhvaćeni pred cijelom javnošću.

- Znala je vlast godinama ranije da od drugog bloka nema ništa, ali je to prećutkivano zbog izbora. Stotine miliona potrebne su za projekte koje je EPCG već započela, obnovu hidroelektrana, izgradnju onih na vjetar, plus solarne. Odakle novac za tu ekološku obnovu čak i kad bi imala smisla - začas je Dejan Mijović, ali u Reflektoru TV Vijesti, obavio posao nacionalnog medijskog servisa.

Znaju, naravno, svi u vlasti da niko normalan u Evropi više ne obnavlja termoelektrane nego ih - gasi... Znaju i nastavljaju da lažu. Jer im može biti, zato što polovina Pljevljaka uporno nasijeda. Iako im za prepoznavanje fake news nije potrebna google images pretraga koju preporučuje forenzičar iz Okvira. Nego samo pogled kroz okvir kućnog prozora...

***

Nije fake news nego živa istina, opasno može uskoro postati i postavljanje pitanja predsjednici Vrhovnog suda.

- Ne znam u čemu je vaš problem - odbrusila je Vesna Medenica prije neki dan novinaru Vijesti. Dobro je, nije ga poslala u šumu iako je i on pokazao zanimanje za neko zelenilo. Ne bi jednoj dami priličilo da imitira onog nepomenika dripačkih manira, a bila je i prilično emotivna...

- Ne mogu ni svoju djecu da ubijedim zašto sam prodala zemlju u Kolašinu i zašto sam to morala da prodam po tako niskoj cijeni. Ono što je 300 godina bilo moje familije ja sam morala da prodam - na srce me zaboljela već u načelu...

A tek u pojedinostima... Ni pet eura po kvadratu, a mogla je po deset... Ako je šuma tri eura po stablu... Voćke od pet pa do 15 eura... To je bilo 11.000 kvadrata najboljeg voćnjaka...

E, sad sam u dilemi je li fake vijest ili omaška da je sve to tri vijeka u posjedu njene familije, iako je imovinu naslijedila od muža tek prije četiri godine. Ali, da ne remetim tok emocija...

***

Tok istrage nije moguće poremetiti jer se ona i ne vodi. Ne samo o cijeni prodaje koju, kako prijekorno reče, “svi novinari hoće da znaju”. Nego o nečemu drastično važnijem, o 140.000 neprijavljenih eura zarade od te prodaje...

Naravno da ta istraga neće biti vođena, ni kršenje Ustava njenim trećim mandatom još nije istraženo. Kao ni ona preporuka zbog koje nepodnošljivo lako padaju presude crnogorskoh sudova.

Tačno onako kako su padale optužnice Vesne Medenice za ratne zločine. O čemu će kad-tad biti pokrenuta istraga. Makar posredna, kroz nova suđenja...

U Krivičnom zakoniku još postoji jedan član po kojem ratni zločini ne zastarijevaju... Ako depees i od njega ne uspije da napravi - fake...

P. S. Koliko predsjednica Vrhovnog suda drži do ugleda pravosuđa gledamo decenijama. Ostala sam, međutim, potpuno zatečena odnosom Vesne Medenice prema vlastitoj privatnosti, koju je nekad znala da štiti čak i zatvaranjem sudnica za javnost. Ono što baš niko, osim najuže familije, nema pravo da zna otkrila je ničim izazvana. Morala je, kaže, da proda imanje kako bi “sanirala posljedice iznenadne smrti svoga supruga”?! Moguće, dešavali su se slični problemi i siromašnijim udovicama, ali ne pamtim da je ikad ijedna obavijestila o tome svu Crnu Goru..