Odbor za sveobuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva faktički još nije počeo da radi, („a ka‘ će ne znamo“). Demokratski front i Demokratska CG su odlučili da putem medija prezentuju dio rešenja koji se tiču izbornog procesa, sa ciljem da se spriječe pritisci, ucjene i manipulacije birača i onemogući krađa glasova.
Demokratski front je svoje rješenje predstavio videom koji objašnjava novi način glasanja birača. U odnosu na dosadašnji način u predlogu DF-a postoje dvije novine. Prva je da se pored dosadašnje elektronske identifikacije birača dodaje i identifikacija skeniranjem otiska prsta kako bi se potvrdio identitet birača. Što znači uvođenje AFIS sistema na biračko mjesto. I druga je zamjena glasačkog listića uređajem za elektronsko glasanje (monitor osjetljiv na dodir - tač skrin monitor) putem koga bi glasač obavio svoje biračko pravo.
Ponuđenim novinama bi se, kako pojasni gospodin Milutin Đukanović, omogućila: jednostavnost, pouzdanost i tajnost, preduprijedilo višestruko glasanje, automatizovalo brojanje glasova…
Da li su ova rješenja objektivno moguća? Da krenemo od identifikacije birača skeniranjem otiska prsta, odnosno AFIS-a.
Uvođenje AFIS sistema na biračko mjesto podrazumijeva određene preduslove. Prije svega, neophodno je umrežiti sva biračka mjesta (preko 1.200) sa centralnom bazom podataka i softverom za AFIS, koji se nalazi u prostoriji MUP-a CG. Takva mreža mora biti veoma brza i pouzdana kao i sam računar na kome se nalazi baza podataka i softver AFIS-a, kako bi identifikacija birača bila trenutna. Osim toga, po predlogu DF-a, morao bi se objediniti dosadašnji uređaj za skeneranje lične karte sa skenerom za uzimanje otiska prsta u jedan uređaj koji bi obavljao duplu identifikaciju birača.
Ako zanemarimo velika finansijska sredstva za realizaciju ovog predloga, jer nijedna cijena nije previsoka za prve fer i slobodne izbore, svakako ne možemo zanemariti činjenicu da postojeća digitalna infrastruktura Crne Gore ovakav predlog pretvara u naučnu fantastiku. Nažalost. Čak i kad bi to bilo moguće ovim preblogom se ne rješava jedan veliki problem u biračkom spisku. Po Ustavu CG biračko pravo imaju građani sa navršenih 18 godina života i prebivalištem dužim od 2 godine. Da bi ostvarili to pravo neophodno je da imaju važeća lična dokumenta (lična karta ili pasoš). Birački spisak se zaključuje 10 dana prije dana održavanja izbora i u njemu se nalaze osobe koje trenutno ne posjeduju lična dokumenta ali imaju mogućnost njihovog dobijanja sve do dana održavanja izbora. Za takve birače u zaključenoj bazi biračkog spiska ne postoji fotografija niti otisak prsta pa samim tim ni mogućnost bilo kakve elektronske identifikacije. Njih je 2016. po informacijama MUP-a bilo oko 12.000.
Druga novina u predlogu DF-a jeste ukidanje glasaćkih listića i uvođenje uređaja za elektronsko glasanje (monitor osjetljiv na dodir). Ostalo je nejasno, da li je i ovaj uređaj umrežen ili služi samo za biračko mjesto na kome je postavljen. Ako je umrežen, onda sve što važi za AFIS važi i za ovaj uređaj i još mnogo toga više. Pretpostavimo da nije, ali se predlaže kako bi obezbijedio tajnost glasanja, preduprijedio zloupotrebe i automatizovao proces prebrojavanja glasova odnosno zamijenio izbornu komisiju u tom dijelu posla. U tom slučaju, postavlja se pitanje ko obezbjeđuje i garantuje njegovu tačnost? Kao i niz drugih pitanja u vezi njegovog funkcionisanja.
Glavni nedostatak ovog predloga leži u činjenici da nakon završenog glasanja ne postoji izborni materijal odnosno glasački listić kao fizički dokaz. Samim tim je obesmišljen uvid u izborni materijal nakon obavljenog glasanja. Navešću samo jedan banalan primjer. Ukoliko je birač glasao za neku stranku a nakon objavljivanja rezultata se ustanovi da ta stranka nije dobila niti jedan glas, čime se može dokazati krađa glasa ako ne postoje glasački listići sa tog biračkog mjesta kao fizički dokaz?
Kada je u pitanju predlog Demokrata, onda je on u odnosu na predlog DF-a, čini mi se, mnogo bolji po pitanju tehnike glasanja. Izgled i sadržina glasačkog listića, pa i sami način glasanja, predupređuje neke već dobro poznate načine manipulacije i pritiska na birače. Uvođenje fotografije u birački spisak može dodatno poboljšati identifikaciju birača na biračkom mjestu iako je to i do sada bilo obezbijeđeno preko uređaja za elektronsku identifikaciju birača, barem za one koji imaju fotografiju u bazi. Ovaj predlog se oslanja na dobra iskustva Sjeverne Makedonije.
Međutim, očigledno je da predlagač, barem po onome kako su to mediji prenijeli, ne razlikuje AFIS od FIIS sistema. AFIS (Automated Fingerprint Identification System) znači automatizovani sistem identifikacije otiska prsta. FIIS (Forensic Imaging & Information System) znači forenzička fotografija i informacioni sistem. I jedan i drugi sistem služe za identifikaciju osobe, samo što to prvi radi preko otiska prsta a drugi preko fotografije. Ostalo je nejasno gdje i kada se predlaže primjena FIIS sistema. Ako je to na biračkom mjestu onda ostaju svi problemi koji važe i za AFIS pa čak i mnogo veći. Ako se misli na njegovu primjenu za kontrolu biračkog spiska prije njegovog zaključivanja onda treba razmisliti, s obzirom na cijenu i dužinu trajanja nabavke takvog softvera, šta je to što on može uraditi a ne može već postojeći AFIS sistem ukoliko se pravilno upotrijebi.
I jedan i drugi predlog treba detaljno analizirati, kao i sve druge predloge i doći do najboljeg rješenja. Nažalost, to se ne dešava. Od izuzetne je važnosti da se kroz nova zakonska rješenja povrati potpuni uvid u birački spisak učesnicima izbornog procesa i pristupi njegovom sređivanju. Bez sređenog biračkog spiska ne treba ni pomišljati na fer i poštene izbore.
Koliko je to veliki problem najbolje govore sljedeći podaci. Prema metodologiji Monstata u CG sredinom prošle godine bilo je 622.227 stanovnika. Od toga je djece do 17 godina 136.357. Ako primijenimo prostu matematiku, broj punoljetnih stanovnika u CG bio je 485.870. Što znači da je u CG do sredine prošle godine bilo 485.870 stanovnika sa potencijalnim pravom glasa. Prema podacima iz biračkog spiska sa kraja 2017, do kada je bio moguć uvid, koji je ukinut novim zakonskim odredbama i spriječen svaki mogući monitoring, broj upisanih birača iznosio je 532.049. To je nekih pola godine prije datuma za koji važe pomenuti podaci Monstata. Uz pretpostavku da se birački spisak za period od 6 mjeseci nije povećavao, broj birača je veći od broja punoljetnih građana koji žive u CG za nevjerovatnih 46.179. Ko su oni? Građani koji ne žive u CG ali nijesu prijavili promjenu prebivališta (tzv. dijaspora), preminuli, nepostojeći građani…?
Da li treba da u biračkom spisku postoje lica koja nemaju važeća lična dokumenta? Zašto se ne primjenjuje Zakon o ličnim kartama koji vrlo precizno propisuje rokove za regulisanje ličnih dokumenata i kaznene mjere za lica koja ne poštuju te rokove?... Mnogo je pitanja i problema koje treba riješiti a vremena sve manje - ako nije već i prekasno.
Jasno je da vlast ne želi da iskreno uđe u taj dugotrajan i težak posao, ali zašto to ne žele i pojedine opozicione partije nije jasno. Ili možda jeste.
Autor je politikolog
Bonus video:
