KONTRASTAV

Dvije pogreške Gorana Đurovića

"Opozicija je daleko od toga da je “nesposobna”, kako to tvrdi gospodin Đurović"
3508 pregleda 21 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Povodom teksta “Opozicija - dio problema Crne Gore”, autora Gorana Đurovića, Vijesti, 9.10.2019.

U tekstu „Opozicija - dio problema Crne Gore“ Goran Đurović je javno pozvao građane da ne izađu na sljedeće izbore ako se ne stvore fer uslovi i ako opozicija, kako je on napisao, “nastavi sa nepodnošljivim glupostima”. Autor je s pravom argumentovao da pored pokvarene vladajuće elite dio odgovornosti za nedemokratsko i klijentelističko tavorenje crnogorskog društva ima i opozicija.

Dvije su, međutim, tačke u tekstu gospodina Đurovića iza kojih ili ne stoji snaga argumenta ili su njegova zapažanja nekonzistentna i neprecizna.

TAČKA 1. U svom tekstu gospodin Đurović opoziciju naziva “takozvanom i navodnom”, pa čak piše da poslanici opozicije svojim ponašanjem pokazuju da su zlonamjerni. U isto vrijeme centralna poruka autora je da je njegov osnovni interes kao građanina da konačno iskoristi svoje ustavom garantovano pravo i da glasa na slobodnim izborima.

Ako precizno tumačimo tekst gospodina Đurovića, zaključujemo da on, budući da opoziciju naziva navodnom, smatra da stvaranje uslova za slobodne izbore i nije cilj opozicije.

Dvije su pogreške u argumentaciji gospodina Đurovića u ovoj tački.

Podtačka 1.1. Prvo, gospodin Đurović izjednačava sve opozicione političke stranke u ocjeni da su takozvane, navodne ili zlonamjerne opozicione partije. Autor, dakle, polazi od toga da je dovoljno da neka politička formacija bude opoziciona pa da svoj opšti utisak o opoziciji veže i za svaku pojedinačnu opozicionu političku stranku. To je pogrešan pristup koji vodi pogrešnom zaključku. Umjesto takvog pristupa bilo bi primjereno da je autor precizno naveo koje su to opozicione političke formacije koje smatra takozvanim, navodnim ili zlonamjernim i da ponudi argumente.

Zamislimo građanina, koji slijedeći pristup gospodina Đurovića, počne da na opšti način komentariše djelovanje i domete rada nevladinih organizacija u Crnoj Gori. Mogli bismo zamisliti da utisak koji građanin stekne na osnovu djelovanja nekritičkih nevladinih organizacija koje su odane DPS-u taj građanin na opšti način veže za sve NVO i time minimizira ili zanemari postignuća onih NVO koje se zaista bore za ideale i načela građanskog društva kojima su privrženi.

Ne bi bilo tačno ni primjereno da se na taj način poistovjeti na primjer djelovanje Đurovićevog Medija centra ili Centra za građansko obrazovanje Daliborke Uljarević koji su posvećeni idealima slobode medija i razvijanja zrelog građanskog društva u Crnoj Gori sa djelovanjem onih nevladinih organizacija za koje je jasno da su stvorene da bi djelovale kao sateliti vladajućih političkih partija. I kao što bi to bilo neprimjereno za ocjenu dometa djelovanja NVO, takav pristup je neprimjeren i za opštu ocjenu djelovanja opozicionih političkih partija u Crnoj Gori.

Podtačka 1.2. Drugo, od kraja jula ove godine do danas centralna tema crnogorske politike postalo je djelovanje Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva. Usvajanjem Briselskog plana Demokrata aktuelizovano je pitanje za koje i gospodin Đurović kao građanin ima najveći interes, a to je pitanje slobodnih izbora u Crnoj Gori.

Upravo u ovoj napomeni leži i nerješivi problem za argumentaciju gospodina Đurovića. Najjača opoziciona politička partija u Crnoj Gori, Demokratska Crna Gora, prvo je pripremila plan za dolazak do slobodnih izbora, potom se u koordinaciji sa predstavnicima međunarodne zajednice izborila za usvajanje tog plana i danas se protiv DPS i DPS-ovih saveznika u opoziciji snažno bori za stvaranje uslova za prve slobodne izbore u istoriji Crne Gore.

Ako tumačimo primjereno i tačno, gospodin Đurović i Demokratska CG imaju isti cilj, a to je glasanje na slobodnim izborima. Nejasno je, međutim, zašto gospodin Đurović ne evidentira u svom tekstu da Demokratska CG ima i rezultate ka postizanju ovoga cilja i da se ova politička formacija mora jasno odvojiti od opisa da je navodna ili takozvana opozicija. Samo je jedna opcija koja stav gospodina Đurovića može učiniti snažnijim. To je opcija koja podrazumijeva da gospodin Đurović smatra da rad Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva nije dio puta ka slobodnim izborima. Zato bi bilo korisno da gospodin Đurović navede zašto i na osnovu čega je to zaključio i da nam jasno saopšti svoj stav i o tome.

TAČKA 2. Gospodin Đurović je u svom tekstu saopštio i sledeće poruke: a) da je opozicija nesposobna; i b) da je u slučaju nepostojanja uslova za slobodne izbore pred građanima opcija pokretanja kampanje bijelih lisitića.

Podtačka 2.1. Kada je riječ o (ne)sposobnosti opozicije, realnost se mora interpretirati obuhvatnije i temeljnije. Nekoliko je crnogorskih opština u kojima opozicione stranke na državnom nivou u ovim opštinama vrše vlast. U opštinama kao što su Herceg Novi i Budva, DPS je nepovratno oslabljen i ne postoji ni teoretska šansa da nakon sledećih izbora ostvari bolji rezultat nego što je ostvario na prethodnim. Ovi podaci jasno demonstriraju sposobnost opozicije da DPS pošalje u opoziciju. Gospodin Đurović je propustio da primijeti ovu činjenicu ili je smatra nerelevantnom što je neobično posebno imajući u vidu demokratski zahtjev za decentralizacijom i snažnijom ulogom lokalnih samouprava.

Ove opozicione pobjede nužno vode ka daljem slabljenju DPS-a i uvećavanju šansi za puno razvlašćivanje DPS-a nakon sledećih parlamentarnih izbora. Da bi se došlo do punog razvlašćivanja DPS-a, neophodno je da Odbor za sveobuhvatnu reformu izbornog i drugog zakodavstva uradi svoj zadatak, a zadatak Odbora je stvaranje uslova za slobodne izbore. Početak funkcionisanja ovog Odbora takođe je rezultat opozicione pobjede, osim ako, da ponovim dilemu, gospodin Đurović ne smatra da rad Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva nije dio puta ka slobodnim izborima.

Sudeći po ovim činjenicama, opozicija je daleko od toga da je “nesposobna”, kako to tvrdi gospodin Đurović.

Podtačka 2.2. Najava pokretanja kampanje bijelih listića je posebno nejasna napomena. Gospodin Đurović je navodi kao moguću reakciju na odsustvo uslova za organizovanje slobodnih izbora.

Koncepcija bijelih listića podrazumijeva da građani izlaze na izbore i glasaju, ali ne za ponuđene kandidate ili liste. Ova koncepcija znači da birač svoj glasački listić pravi nevažećim time što na njemu dopisuje nečije ime ili precrtava sve kandidate i time saopštava svoj protest na primjer u odnosu na odsustvo uslova za organizovanje slobodnih izbora.

Dvije su pogreške i u ovoj napomeni gospodina Đurovića. Prvo, kada najavljuje kampanju bijelih listića, gospodin Đurović najavljuje izlazak građana na izbore i najavljuje njihovo protestno glasanje. Dakle, opcijom bijelih listića građanin učestvuje na izborima, ali svoj glas iz protesta čini nevažećim. Čudi što u istom tekstu, najavljujući kampanju bijelih listića, gospodin Đurović najavljuje i da će javno da pozove građane da ne izađu na sljedeće izbore ako se ne stvore pošteni uslovi. Nije moguće u isto vrijeme promovisati kampanju bijelih listića koja podrazumijeva izlazak građana na izbore i javno pozivati građane da ne izađu na izbore.

I drugo, gospodin Đurović smatra da bi neglasanje na izborima koji nijesu slobodni ili zagovaranje kampanje bijelih listića trebalo da bude reakcija na nesposobnost opozicije. Od kada se na našoj planeti u pluralnim društvima organizuju izbori, oni su uvijek bili šansa za građanina da sankcioniše vlast, a ne opoziciju. Gospodin Đurović predlaže jednu vrstu inovacije u pluralnim društvima - on predlaže da izbore i izborne uslove tretiramo kao šansu za građanina da kazni opoziciju. Posljedica takvog pristupa može biti samo učvršćivanje vlasti DPS-a, a to je u suprotnosti sa početnom tezom gospodina Đurovića da nam je potrebna smjena loše vlasti.

***

Ovim tekstom želio sam da ukažem na neke napomene, stavove i ocjene u tekstu gospodina Đurovića za koje sam smatrao da su ili nedovoljno dobro argumentovane ili pogrešne. Pošao sam od pretpostavke da kritički pristup može da vodi otvaranju polemike koja će biti korisna za društvo i koja će služiti kao podsticaj za snažniju borbu za Crnu Goru kao slobodno, demokratsko, pluralno i savremeno društvo. Uvjeren sam da otvorena polemika, naročito oko najvažnijih pitanja u jednoj zajednici, može da vodi samo dobru i daljem progresu te zajednice.