Originali i oriđinali...
Drama oko satova policijskog funkcionera pokazala je koliko smo, kao društvo, još daleko od podrazumijevajućih dobrih manira.
Bilo bi više vrijeme da političari i javnost prestanu toliko da se čude kada satovi moćnika završe na novinskim stupcima uz onu jednostavnu matematiku o zaradi i cijeni sata. Oni to obično dožive kao udar na privatnost, pokazujući time da zapravo i ne shvataju smisao i odgovornost javne funkcije. (On je došao da govori o uspjesima policije, kakvi sad satovi… Taj stav u suštini efektno objašnjava mnogo toga o današnjoj Crnoj Gori.)
Nije normalno da je u jednom društvu čudna novinarska radoznalost, a nije čudna korupcija, bar u nekim svojim formama.
Ako javna ličnost nosi sat od deset ili dvadeset hiljada eura, ne treba da se čudi ni kada to neko primijeti, ni kada neko postavi pitanje “kako”?
I nema problema, samo treba da odgovori… Ali, zašto ih ti odgovori tako frustriraju i uznemiravaju?
Treba imati u vidu još jedan momenat, možda netipičan. Ideja snalaženja je ovdje dominantna nad idejom održive egzistencije.
Crnogorci obično žive iznad svojih mogućnosti, zapisao je svojevremeno jedan lucidni politički esejista. I tu ima istine: gdje drugo možete sresti čovjeka prslih cipela kako vozi automobil od pedeset hiljada eura.
Ipak, ključno pitanje u konkretnom slučaju visokog policijskog djelatnika, ispostavilo se - originali ili kopije?
Živimo vrijeme nejasnih obrisa između originala i falsifikata. Čak i u medijskom jeziku - u nekom specijalizovanom časopisu vidio sam oglas za kineske kopije poznatih brendova satova, pod naslovom - Originalne kopije. Pazite, već bi moralo biti nezimislivo da se takav kriminal oglašava, ali um koji je stvorio sintagmu “originalna kopija” zaslužuje zvanje junaka našeg doba.
Uzgred, prodaja falisfikata i kopija gotovo da je legalna u CG. U bar dva grada sam vidio kopije u izlozima radnji, ali vjerovatno ne postoji služba koja se bavi takvim stvarima. Treba roleks da nosi i lokalni jebivjetar, sjecikesa ili kladioničar kojega “vazda jedna bača”…
U najkraćem, da su njegovi satovi kopije čovjek bi već bio završio javnu karijeru, dignut na sprdnju… To je malo neobično, ali sasvim crnogorski: ako su satovi kopije, policajac bi od javnost dobio samo prezir, ako su pak originali, kako god da je došao do njih, to bi izazvalo neku vrstu divljenja kod dobrog dijela pučanstva.
Pošto nisu kopije, dakle, onda se pojavljuju problemi druge vrste - odakle mu? Srećom, čovjek ima darežljivog srodnika. (Cijena ispod pet hiljada. Poklon, praktično…)
Sjećam se, prva priča o skupim satovima bila je oko nekakvih silnih Canetovih poklona za gospodara i svitu, ima tome petnaestak godina, možda i koja više. Otud, izvjesno, Milov brege turbijon. Izbor bregea upućuje na profinjen ukus, to nije izbor moći na prvu loptu. Tad bi, zasigurno bio roleks. A čovjek, taj Subotić, nema sumnje zna dosta o satovima. I još ponečemu. Ali, to su druge priče.
Onda je javnost shvatila da vodeći političar nosi sat od stosedam hiljada eura. Ali nikome nije ništa bilo čudno ili nejasno, iako je plata vodećeg političara tada bila par hiljada eura. Zaslužuje. Ključna riječ kod nas.
Ali, od originala, koliko god koštali, mogu biti mnogo skuplji naši oriđinali. Politički i drugi…
Oglasio se Andrija Mandić, ali ne oko satova ili međuopozicionog dijaloga, već na svjetske teme. Udario po Sorošu. Idu izbori, opozicija se batrga, a njemu se ukazuje Soroš!? Kao da je dobio zadatak od vrha DPS. U svakom slučaju, zaslužio je roleks. I od Trampa i od Đukanovića. Ali, to još nisu izmislili ni Švajcarci: roleks koji pokazuje samo daleku prošlost...
Bonus video:
