KOMENTAR NEDJELJE

Profesor Ćoćo

Pomenutog kandidata Bećirovića, pored stručne, dobro poznaje i šira javnost budući da je obavio na desetine radova, pa se tako u njegovim raznovrsnim bibliografskim jedinicama mogu naći recenzija kolosalnog djela “Osvrt na iskustva privatizacije u Rusiji na primjeru Bjanke“, monografija “Kreiranje vrijednosti kroz proces privatizacije i restrukturiranja Avale“, te brojni prilozi od kojih se izdvajaju “Privatization: What Have We learned“ i “Upravljanje zajedničkim dobrima“
23016 pregleda 25 komentar(a)
Hoće li Katnić dozvoliti da postane insajder: Bećirović, Foto: Savo Prelević
Hoće li Katnić dozvoliti da postane insajder: Bećirović, Foto: Savo Prelević

Moram da izrazim neslaganje sa predlogom člana Komisije za izbor u zvanja, Andrijom Mandićem, da se kandidat, Zoran Ćoćo Bećirović, izabere u zvanje profesora iz oblasti insajder.

Mandić je prije četiri dana u Skupštini Crne Gore naveo:

“Otpočeo je jedan veliki rat unutar režima i to ne prvi. Ja bih rekao da je jedan od posljednjih koji se vode unutar režima. Poslije zlatnog NATO tajkuna, profesora Kneževića, danas imamo jednog novog insajdera, čovjeka koji je odlučio da napusti režim i pređe na stranu naroda. To je izvjesni profesor Zoran Bećirović, čovjek koji je otvorio najproblematičniju tačku u Crnoj Gori - a to je tužilaštvo“.

Pomenutog kandidata Bećirovića, pored stručne, dobro poznaje i šira javnost budući da je obavio na desetine radova, pa se tako u njegovim raznovrsnim bibliografskim jedinicama mogu naći recenzija kolosalnog djela “Osvrt na iskustva privatizacije u Rusiji na primjeru Bjanke“, monografija “Kreiranje vrijednosti kroz proces privatizacije i restrukturiranja Avale“, te brojni prilozi od kojih se izdvajaju “Privatization: What Have We learned“ i “Upravljanje zajedničkim dobrima“.

Takođe, u mentorskom i radu sa studentima kandidat Bećirović je pokazao maksimalnu predanost i posvećenost, o čemu svjedoči najnoviji primjer tužioca Miloša Šoškića i službenika MUP-a Mladena Mijatovića.

Cijeneći kvalitet referenci pomenutog Bećirovića, u prvom redu demonstriranu originalnost kroz interdisciplinarni pristup brojnim savremenim crnogorskim fenomenima, ipak, smatram dužnim da ukažem da kandidat ne ispunjava kriterijume za izbor u zvanje profesora na osnovu saopštenja ili reagovanja upućenom javnosti i specijalnom tužiocu Milivoju Katniću.

Takođe, za člana Komisije u izbor u zvanja morala je biti imenovana predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, s obzirom na to da referentna institucija kakva je Evropska komisija pominje njen treći mandat, a kako pomenutog kandidata poznaje i prati njegov rad od djetinjstava u Kolašinu. Dodatno, Medenica je koautoraka sa kandidatom Bećirovićem inovativnog rada - Prodaja kolašinskog voćnjaka za 139 hiljada eura - urađenog 2015. godine, a koji je tek nedavno publikovan u izdanju MANS-a.

Taj rad se, uz korišćenje nove paradigme, uspješno konfrontira sa tradicionalnim interpretacijama zakonskih odredbi o sprečavanju sukoba interesa, i ukazuje na primat interesne nužnosti u oblikovanju političko-ekonomskih konstelacija u državi, uz institucionalnu podršku.

Zato bi bio presudno važan sud predsjednice Medenice o djelima, kako je svojevremeno saopšteno iz njenog kabineta, “lica (kandidata Bećirovića prim. aut.) protiv kojeg nikad u Crnoj Gori, niti izvan Crne Gore, nije pokrenut bilo kakav krivični postupak”, a koje je optužilo SDT da “zloupotrebljava sve državne resurse”, da ga je stavio na mjere tajnog nadzora (u radu nedostaje objašnjenje kandidata otkud mu ta informacija), te “da ‘gorivo’ za lične sukobe stiže od njegovih nalogodavaca”. Te nalagodavce”, kandidat Bećirović bi morao precizno imenovati, ako pledira na tako uvaženo zvanje.

Odsustvo bilo kakve reakcije Tužilaštva na ovakave navode ukazuje da je kandidat Bećirović iskoristio dobar model kada je Crnu Goru poredio sa Kolumbijom.

Nadalje, on kritički sagledava stvari pa ukazuje na mogućnost korupcije u Tužilaštvu odozgo, odnosno na vezu i moguću zloupotrebu SDT-a u odnosu sa saradnicima i potčinjenima u pokušaju da ga “navuče u zamku”, za razliku od profesora Duška Kneževića koji u svojim radovima insistira na modelu korupcije odozdo, kao u slučaju sekretara tužilaštva, Nenada Vujoševića, prema v.d. VDT-a Ivici Stankoviću.

Iako analiza rada kandidata Bećirovića pokazuje određen stepen poklapanja sa srodnim djelima akademika Medojevića, emeritusa Kneževića i člana Komisije za izbor u zvanja, Mandića, smatram da se Bećirovićevi navodi da ga Katnić progoni, “kako bi vodio neke privatne ratove”, da je riječ o “crnogorskom Eliotu Nesu”, da “ovo nije pravno, nego medicinsko pitanje” ipak nije plagijat sa Akademije DF-a.

U kontekstu medicinskog pitanja moglo bi se sagledati i samopredstavljanje kandidata Bećirovića za promotera i zagovornika slobode medija. Dublju analizuju svakako zaslužuju njegovi navodi da portal “aktuelno.me”, u kojem objelodanjuje svoj vlasnički udio, “ima za cilj, upravo ono što i jeste cilj slobodnih medija, da kontrolišu i budu korektivni faktor, posebno kod onih „koje vlast i moć opiju toliko…”.

Na kraju, moram da podvučem da kandidat Bećirović nijednu od svojih tvrdnji nije potkrijepio video ili audio prezentacijom, kao što je to uradio profesor Knežević, niti je u traganju za istinom kroz eksperimentalno tretitranje Katnića tražio bilo kakve dublje veze i razloge svojih problema, do onih iz neposrednog okruženja SDT-a.

Zbog svega navedenog držim da kandidat Bećirović, upros navedenim kvalitetima, ne može još uvijek biti izabran u zvanje profesora iz oblasti insajder. Makar dok javnosti ne objelodani video ili audio elaborate, eventualno kredibilne pisane nalaze.

Ako mu Katnić da priliku za to.