Nekad istina izađe na vidjelo kada joj se najmanje nadamo. Paradoksalno, ovog puta se pojavila na suđenju optuženima za lažno svjedočenje u slučaju „Ramada“. U svojoj odbrani pred Osnovnim sudom u Podgorici, jedan o optuženih, Jugoslav Becić, izrekao je surovu istinu da je trebalo da bude optužen i „neko čija je riječ imala znatno veću težinu u ovom postupku“, kao i da se na optuženičkoj klupi nalaze vrsni stručnjaci - Milan Banković, direktor Direktorata za željeznicu Ministarstva saobraćaja i pomorstva i Miroslav Kukavičić, direktor Uprave za željeznice, i da će: „Banković, koji će ako bude osuđen vjerovatno ostati bez posla, a otvara i zatvara poglavlja sa EU, a na njegovo mjesto će Bošnjačka stranka da dovede nekog menadžera iz Rožaja. Kukavičić je čitav svoj radni vijek posvetio željeznici, a nije sav posao završio zbog sujete političara iznad njega. Na njegovo mjesto dovešće ’stručnjaka’ koji prugu nije vidio, ali će pred izbore da se s predsjednikom provoza vozom.”
Ne čudi što nema reakcija od strane vlasti, čekaju da i ovaj slučaj pođe u zaborav. To što su osuđeni počinili krivična djela nedostojna službenika Vlade Crne Gore neka ih ne zamara. Nemaju razloga da brinu. Premijer Marković neće sankcionisati nikoga od njih, trebaju mu lojalnost i koaliciona podrška, a i kako bi kad je pravosnažano osuđenog službenika Vlade javno opravdao za zloupotrebu službenog položaja i finansiranje partijskih skupova Socijaldemokrata iz budžeta Crne Gore. Onog za koga su i u čijem su interesu lažno svjedočili kako bi ga pokušali spasiti krivice.
Ministar Nurković, kao resorni ministar, čeka direktivu od Markovića šta da radi. Rado bi on uhljebio nekog svog partijskog kolegu na mjesto osuđenih, ali takva nekontrolisana akcija bi mogla naljutiti kolege iz SD-a, a i premijera. Važne su partijske kolege, al’ je važnija sopstvena pozicija. Nurković mora prvo brinuti za svoju fotelju, baš kao što i Ivan Brajović svoju udobnu stolicu smatra mnogo važnijom od krivičnih presuda protiv njegovih partijskih kolega, kao i stresa i briga koje su optuženi i njihove porodice imale, i još uvijek imaju, tokom ovog suđenja.
Sve u svemu, Becić, Banković, Kukavičić i ostali ne moraju da brinu za radna mjesta, niko ih neće sankcionisati ako presude Osnovnog suda postanu pravosnažne. Jasna je strategija Vlade Crne Gore - javno se zalagati za nultu stopu tolerancije na korupciju, a djelima je promovisati ako je učinjena od strane članova koalicije na vlasti.
Kao potvrda gore navedene teze je nedavno izlaganje ministra unutrašnjih poslova Mevludina Huhodžića, na Nacionalnoj antikorupcijskoj konferenciji MANS-a, održanoj 09. 12. 2019. godine: „Naša tolerancija na korupciju je nula. Vlada se zalaže za odgovoran odnos svih institucija po ovom pitanju. Nema imunih i nema selektivnog pristupa.“ Očevici kažu da nije ni trepnuo kad je ovo izgovorio. Čak kažu i da mu je izraz lica bio nalik premijerovom kad je onomad u Skupštini iznosio riječi opravdanja za pravosnažno osuđenog službenika Vlade. Ista škola, vidi se.
Nakon svega, nameće se samo jedan zaključak o vladinoj strategiji u borbi protiv korupcije u svojim redovima. Klin se klinom izbija ili, u našem slučaju, lažima protiv korupcije. Istina samo remeti idilu, ništa više.
Bonus video:
