VIŠE OD RIJEČI

Zakon

Ponekad čovjek mora da se odmakne od sebe, da bi bio bliži sebi
12539 pregleda 54 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

U crnogorskom društvu postoje dvije pseudoinstitucionalne (mega)strukture koje se, na ovaj ili onaj način, žestoko bore da ostanu - izvan i iznad zakona. Zapravo, to doživljavaju kao pitanje života i smrti: kada se uđe u zonu zakona, u prostor zakonitog, ni jedna ni druga (mega)struktura više neće ni nalikovati sebi dotadašnjima. Moraće da budu nešto potpuno drugačije. A to je dodir neizvjesnosti, od koga, po definiciji, zaziru monopolsti svake vrste.

Dvorska nomenklatura ili bar njeni istaknutiji djelovi (milošću obasjani partijski i biznis vrhovi), kao i Srpska pravoslavna crkva odnosno njena mitropolija, dvije su institucije koje se, u crnogorskom društvu XXI vijeka, ne daju vezati zakonima… I svašta su u stanju da smisle i urade samo da ostane tako. Jer znaju - onaj ko ostane izvan zakona - gazda je. Takvo su nam društvo napravili.

Čak i na bilo kakvu pomisao o “uvođenju reda” idu samo nove i nove salve histerije i falsifikovanja. “Imovina” je ugrožena, a to i kod “duhovnika” i kod “državnika” uvijek proizvodi buku i bijes.

Tako da prosječni građanin (ako je vjernik) može biti sluđen - pretpostavljam da kada se pomene ovaj zakon, on zamišlja crne falangiste (sa crvenim petokrakama) koji dolaze, otimaju, a možda i pale, ovdje se je to obično išlo jedno za drugim, “naše” svetinje, manastire i slično… Čak i sa najkreativnijim mogućim čitanjem, nešto slično nije moguće pronaći u pomenutom zakonu. Ni blizu, zapravo. O čemu se onda radi? Zašto sve ovo?

Ovdje je, naime, riječ o sljedećem: ne postoji zakon koji bi se njima svidio. Pa sve da im date da ga sami napišu. Jer sam čin uzakonjenja je ono što se želi izbjeći po svaku cijenu. Dok god ste pod dejstvom mutnih priča o običajnom i tradicionalnom “pravu”, može vam biti što god poželite. Činjenica da takav način mišljenja više dolikuje društvima u kojima dominira šamanizam, trebalo bi da zabrine sve nas, jer, već nedjeljama, sva se zemlja oko crkve slomi… A kao i u većini ovdašnjih javnih rasprava, uglavnom se i zaboravilo o čemu se priča.

Neko vjeruje da je i tajming, dio “predstave”. DPS-u se uvijek pripisuje i ta vrsta igre. Ako je smisao u “prikrivanju” novih zaduženja, budžetskih lavirinata i laviranja, ili nekih drugih socijalnih problema, tek to nema smisla - jer, onda bi trebalo da opozicija insistira na tim temama (što i radi manji dio), ali, kao što vidimo, najveći dio opozicije “izgore” baš oko zakona, a ne oko ovih drugih stvari. Ovaj suludi ples nije moguć bez - dva učesnika. Dojučerašnjih bliskih saveznika - jer, SPC je sa blagoslovom DPS-a institucija iznad zakona.

Ponekad čovjek mora da se odmakne od sebe, da bi bio bliži sebi. Nije to baš jednostavno, protivrječnost je ključna granična figura. Većina ljudi sebe voli i sebi vjeruje, bez - odmaka. Ipak, bolje ćete vidjeti sa čistine. Ali, malo ljudi to zaista može.

Tekst konkretnoga zakona prethodnih je sedmica doživio takva učitavanja da bi to bilo zanimljivo za jedan širi antropološki ogled. Već se došlo i do najave samospaljivanja dijela poslanika. Sa mogućim gratis spaljivanjem skupštine.

Jedna vrsta radikalne histerizacije javnog mnjenja, dakle, ne jenjava. U susret crkvenom AB saboru u Nikšiću. Nikšić, kao nekad. Možda opet bude i “Hoćemo Ruse”.

U jednom trenutku izgledalo je kao da će i Vatikan da se umiješa u našu priču o zakonu, i to na zahtjev onih kojima je odavno, baš Vatikan kriv za sve. To je Crna Gora, ovdje se sve preokrene, prije ili kasnije. Eto, ko bi rekao, ali današnji crnogorski četnici najviše vole Staljina. I crkvu, naravno.

Izjava predsjednika CG (nemo mi se zalijetat, čuješ li) više zvuči kao uvod u klinačku tuču/gurkanje ispred zgrade, nego kao pokušaj državnika da rasplete jedan (pre)komplikovan čvor. Ako to uopšte - želi.