STAV

Zavadi pa vladaj

Za izgradnju savremene, demokratske i pluralne Crne Gore danas je prije svega potrebna stabilnost
6105 pregleda 20 komentar(a)
Detalj iz Skupštine tokom rasprave o predlogu Zakona o slobodi vjeroispovijesti, Foto: Skupstina.me
Detalj iz Skupštine tokom rasprave o predlogu Zakona o slobodi vjeroispovijesti, Foto: Skupstina.me

Skupština Crne Gore usvojila je 27. decembra 2019. godine neustavni Zakon o slobodi vjeroispovjesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica. Glasanje je organizovano u kasnim satima, poslije ponoći, a na njegovom usvajanju insistirala je Demokratska partija socijalista Mila Đukanovića.

Deset dana po usvajanju ovoga zakona, u mnogim crnogorskim gradovima svakodnevno se organizuju masovni i nenasilni protesti građana, sveštenika i monaha na poziv crkvenih velikodostojnika protiv njegovog usvajanja. Načinom na koji je zakon ušao u procedure, bez javne rasprave i njegovim usvajanjem posebno su nezadovoljni predstavnici vjerskih zajednica.

Nezadovoljna je i Evropska unija čiji je predstavnik saopštio da pitanje vjerskih zajednica, kao jedno od najosjetljivijih pitanja u savremenim državama, treba da se uredi na inkluzivan način, uz učešće svih zainteresovanih aktera i uz poštovanje relevantnih međunarodnih i evropskih standarda u oblasti ljudskih prava.

Nezadovoljstvo crnogorskih građana, sveštenika i monaha ovim zakonom, nezadovoljstvo predstavnika najmnogobrojnijih vjerskih zajednica i nezadovoljstvo relevantnih međunarodnih aktera proističe iz tri osnovne činjenice koje se tiču načina i vremena njegovog predlaganja, kao i njegove sadržine.

1. Vrijeme, način pripreme i usvajanja Zakona

Ovaj zakonodavni projekat upućen je u Skupštinu Crne Gore svega nekoliko dana prije roka za završetak rada skupštinskog Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva. Cilj Odbora je bio transformisanje prije svega izbornog zakonodavstva kako bi u Crnoj Gori po prvi put u njenoj istoriji bili organizovani potpuno slobodni i pošteni izbori.

Upućivanjem Zakona o slobodi vjeroispovjesti u skupštinsku proceduru tik pred istek roka za rad Odbora, DPS je poručio da tu stranku ne interesuju slobodni i pošteni izbori. Da bi spriječili rad na razvijanju legislativnih mehanizama za snaženje povjerenja u izborni proces, najviši funkcioneri DPS-a lansirali su u javno polje i u crnogorski zakonodavni okvir zakon koji proizvodi nove i potpiruje stare crnogorske podjele na vjere i nacije.

Osnovni cilj usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovjesti bio je da se spriječi promjena izbornih pravila, na osnovu čega ni jedna politička partija ne bi imala privilegovan položaj u izbornoj utakmici. Zakon je, dakle, DPS-u poslužio kao mehanizam za podizanje tenzija i za sprječavanje uvođenja pravila koja bi obezbijedila ravnopravno učešće svih na izborima.

2. Ustavno načelo odvojenosti vjerskih zajednica od države

U članu 14. crnogorskog ustava piše: “Vjerske zajednice odvojene su od države”. Slijedeći sadržinu ovog člana Crna Gora je definisana kao sekularna država, dok su vjerske zajednice u toj državi “ravnopravne i slobodne u vršenju vjerskih obreda i vjerskih poslova”.

Jedan od najvećih promotera Zakona o slobodi vjeroispovjesti bio je predsjednik Crne Gore i predsjednik DPS-a Milo Đukanović. On je više puta ponovio da će vrijedno raditi na obnovi autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve i u taj kontekst je postavljao usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovjesti.

Time je gospodin Đukanović direktno udario na ustavno načelo odvojenosti vjerskih zajednica od države što implicira da se Zakonom o slobodi vjeroispovjesti krši jedno od najvažnijih ustavnih načela. To dalje znači da svojim djelovanjem DPS direktno radi protiv crnogorske države, protiv vjerskih zajednica, protiv crnogorskog ustava i protiv crnogorskog građanina.

3. Svetost svojine i podržavljenje

Član 62. Zakona o slobodi vjeroispovjesti je sporan i sa aspekta načela svojine. Ovim članom se dio imovine koja u datom momentu nije u vlasništvu države, a nju čine vjerski objekti i zemljište koje koriste vjerske zajednice u Crnoj Gori, podržavljuje. Ona postaje državna svojina.

Sadržina ovog člana suprotna je ustavnoj odredbi iz člana 58. u kojem piše da se jemči pravo svojine i da niko ne može biti lišen ili ograničen prava svojine, osim kad to zahtjeva javni interes, uz pravičnu naknadu. U slučaju ovog zakona ne samo da se nigdje nije pomenulo pitanje javnog interesa, već je vlast pokazala da nije sposobna da koristi postojeće mehanizme u crnogorskom pravnom sistemu ako bi željela da dokaže da su pojedini vlasnici svojine to postali nepravnim putem.

DPS je, dakle, rizikujući da bude optužen da krši ustav i ruši temelje države inicirao usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovjesti i nagovijestio da za tu partiju svojina nije sveta niti kategorija čija važnost proističe iz crnogorskog ustava, već jedno od načela i vrijednosti kojima se može manipulisati ili je nekome oduzeti ukoliko to odgovara onima koji su na vlasti.

* * *

Za izgradnju savremene, demokratske i pluralne Crne Gore danas je prije svega potrebna stabilnost. Vladajući DPS je učinio dovoljno da te stabilnosti nema. Spriječili su postizanje minimuma dogovora o slobodnim i poštenim izborima i to na pokvareni način - katapultiranjem u Skupštinu zakona koji se tiče vjerskih pitanja, uz kršenje ustavnih načela o odvojenosti vjerskih zajednica i države i načela neprikosnovenosti svojine. Time su ugrožena prava i slobode crnogorskog građanina, a Mitropolija crnogorsko-primorska se našla na direktnom udaru vladajućeg DPS-a. Otud ne iznenađuju masovni protesti građana koji se bore za svoja vjerska prava, za pravdu, za ustav i za svoju državu.

Autor je politikolog i predsjednik Crnogorske

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")