NEKO DRUGI

Kako vjerovati političarima?

Nekada je, u republikanskom Rimu, Senat odlučio da prilikom trijumfa, svečane proslave pobjede, u svečanoj povorci trijumfirajućeg vojskovođu prati rob koji će mu stalno u uho šaptati: Memento mori, Sjeti se da si smrtan - a to znači: nemoj se uzoholiti (i naročito: nemoj smjerati da nezakonito preuzmeš vlast!)
1375 pregleda 1 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Prilično je teško vjerovati političarima danas. Doduše, nije to bilo ništa lakše ni jučer, ali danas, kada jednu od glavnih patologija politike čini populizam - koji nije ništa drugo nego demagogija o kojoj su govorili još grčki politički mislioci - i demagogija vreba iz svake izjave političara u javnosti, iz svakog tweeta i Facebook objave, iz svakog javnog nastupa i javne komunikacije, još je teže.

A i demagogija se javlja u nekoliko oblika: u prevari i udvaranju narodu lažnim obećanjima ili prevari sugovornika kada mu se servira ono što bi on želio čuti, pa se onda poruka prilagođava svakom sugovorniku ponaosob.

Povjesničar Tukidid prozvao je demagozima sve one koji su se nakon Periklove smrti natjecali za njegovo mjesto varajući i udvarajući se atenskoj narodnoj skupštini lažnim obećanjima ili podmetanjima svojim konkurentima.

Za Platona demagogija nije ništa drugo nego oblik korumpirane vlade koja proizlazi iz demokracije, koja je inače iskvareni oblik vladavine mnoštva. Platon je bio zagovornik mješovite vlasti koja bi sintetizirala najbolje aspekte tri oblika vlasti: monarhije, aristokracije i demokracije. Njima nasuprot stoje tri iskvarena oblika vlasti: tiranija, oligarhija i demagogija.

Za Platona je, doduše, u slučaju korupcije vlasti od sva ta tri oblika iskvarene vladavine najmanje loša baš demagogija, jer to znači bar da su sačuvani neki oblici slobode, kao što je sloboda govora, na čemu demagozi grade svoju moć.

Aristotel je pak smatrao demagogiju, koju je on nazivao demokracijom, najgorim oblikom vlasti jer prikazuje sve ljude kao jednake u svemu, dok su oni jednaki samo po prirodi, dok su po društvenoj moći duboko nejednaki.

A najgore je kada se demokracije pretvore u oligarhije i kada se te oligarhije - vlast malobrojnih - služe demagogijom radi manipulacije javnosti. No najgora je demagogija koja se diže na rang međunarodnih odnosa između zemalja, kada se oligarsi, demokratski izabrani vođe koji pripadaju oligarhijskim elitama, demagoški udvaraju drugim oligarsima varajući narod i javnost.

Za demagogiju u međunarodnim odnosima imamo dosta primjera: Donald Trump se udvara svojem narodu lažnim obećanjima i istinitim prijetnjama drugim narodima, dok se tiranima kao što su Kim Jong-un ili Muhamed Bin Salman udvara podilazeći im stvaranjem lažne slike o sebi kao mirotvorcu pritom zataškavajući njihove zločine.

Ali primjera za demagogiju u međunarodnim odnosima imamo i mnogo bliže: kada predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen posjeti Hrvatsku, ona će izreći pohvale Hrvatskoj - da je ona najmlađa članica EU, ali da je ”izvanredna”. I to unatoč tomu što sva izvješća tijela EU govore da Hrvatska najviše zaostaje za drugim članicama. Naravno, alibi za Hrvatsku i za hrvatske političare uvijek su bili oni lošiji od nas, a u ovome slučaju u samoj EU imamo utjehu što su Bugarska i Rumunjska članice kao i mi, iako nas i one već prestižu.

Najveći demagoški biser Ursule von der Leyen je izjava da je činjenica da će Hrvatska predsjedati EU baš pokazatelj da je Hrvatska ”iznimna priča o uspjehu” i da može služiti kao uzor drugim državama!

A pritom činjenice govore drugačije: predsjedanje EU nije nikakav pokazatelj uspjeha ili neuspjeha neke države članice, već je to istovremeno dužnost koju periodično obavljaju sve članice Unije, bez obzira na uspjeh!

Dakle, Hrvatska kao članica bi predsjedavala EU i da uopće nije uspješna, što ustvari i nije, kao što su njome predsjedavale i Bugarska i Rumunjska, koje se nisu baš proslavile niti uspjesima u EU, a ova posljednja niti samim predsjedanjem, koje su i analitičari i druge države članice ocijenili kao ”šlampavo”.

Što to onda znači? Znači to da je Ursula von der Leyen pribjegla demagogiji u međunarodnim odnosima varajući hrvatsku javnost prikazujući predsjedavanje EU kao veliki uspjeh za Hrvatsku, a ne kao ispunjenje prava Hrvatske da se, kao sve članice EU koje se smjenjuju na čelu Unije, i ona nađe na njenom čelu.

A zašto je to Von der Leyen napravila? Naravno, iz utilitarnih, pragmatičnih razloga, jer je time zapravo podržala svog partijskog druga Andreja Plenkovića i njegovu Vladu koju vodi partija koja je sastavni dio europske grupacije stranaka kojoj pripada i Von der Leyen. Tako je ona, demagoški, prodala hrvatskoj javnosti iluziju da Hrvatska predsjedava EU jer je uspješna, a ne zato što je došao na nju red, onako kako su taj red izmjenjivanja na kormilu EU izglasale druge članice.

(...)

Nekada je, u republikanskom Rimu, Senat odlučio da prilikom trijumfa, svečane proslave pobjede, u svečanoj povorci trijumfirajućeg vojskovođu prati rob koji će mu stalno u uho šaptati: Memento mori, Sjeti se da si smrtan - a to znači: nemoj se uzoholiti (i naročito: nemoj smjerati da nezakonito preuzmeš vlast!).

Sada bismo ovim modernim oligarsima koje moramo trpjeti jer su zaodjenuti plaštem demokracije (a za što smo i mi krivi jer smo ih, ili bar neki od nas, birali) morali u pratnji osigurati robove koji bi im neprestano šaputali: sjeti se da si lažljivac i ne udvaraj se ni narodu, ni sugovornicima.

Inače će demagozi koji su se već sada učvrstili kao oligarsi ubrzo postati tirani, a onda će biti prekasno.

(autograf.hr)