stav

Niske strasti Velike Britanije

U slučaju brexita nešto se slično desilo, ali u inverziji; kontra onoj rimskoj! Zavladala je, sa zaostalim učiteljima, u Evropi “kuga” razilaženja umjesto ujedinjavanja
2496 pregleda 2 komentar(a)
Velika Britanija, Foto: Reuters, Reuters, Reuters
Velika Britanija, Foto: Reuters, Reuters, Reuters

Onog trenutka kada je neki Britanac (prije Englez) zapalio zastavu Evropske unije u Dauning stritu (London) pokazalo se da Ujedinjeno Kraljevstvo ne napušta EU, već da je mrzi iz dna duše, na nivou svijesti balkanskih naci(onali)zama. Britanija je tako, izlaskom iz EU, na startu obezbijedila sebi neku vrstu brloga na ‘’pustom ostrvu’’ đe se mogu ‘’džentlmenski’’ raskomotiti i Bliski istok i Divlji zapad... Uostalom, Boris Džonson je neka vrsta takvog konglomerata, naturalizovane “šešelj”’ mileti... I kao da se pripodobio onima od kojih nije, zarad onih kod kojih jeste... I đe je svakome “demokratski” komotno za ispoljavanje nepodnošljive lakoće rastajanja, što je do sada bila samo privilegija istočno orijentisanog, zapadnog Balkana. Trudeći se uporno da nas poduče vrijednostima Zapada, te da nas europeiziraju, zapadni eksperti su nas uspješnije imitirali nego obučavali. Tako su najrigidnije strasti Balkana usvojili kao “vrijednost” za Evropu. Balkan je na taj način, kao neman, ipak ušao u Evropu, ne engleski step by step, već balkanski, kao mačak u čizmama, sa korakom od sedam milja.

Start civilizacijske invazije starog imperijalnog Rima p.n.e. (kad se zaputio u svoje carstvo) počeo je inverzijom. Pokorene, a civiliacijski mnogo naprednije, Grke kao robove, uzeo je sebi za učitelje... Tako je “Pax Romana” (rimski mir) stigao na cilj pod znavenim i filozofski nadarenim Markom Aurelijem. Onda je počelo sve kako treba i Rim je krenuo ka startnom profilu zapadne civilizacije, koja je i danas uzorna tekovina Zapadu. No, ne lezi vraže, velikog Aurelija, krajem II vijeka n.e. naslijedio je mali sin Komod, koji je svojim vladanjem raskomotio (otuda taj sinonim) poredak, koji će u izdisajima izdurati jedva još dva vijeka.

Na sličan način, ali bez (“komoda”) isti rimski recept je, nekoliko vjekova kasnije, preuzela i islamsko-arapska imperija, da bi pokrenula civilizaciju islama. Shvatili su da nije dovoljno vladati izvanrednim vještinama pomorstva i beduinsko-karavanskom privredom kroz pustinju, već da, pored tog iskustva, treba spoznati i “prašumu” nauke. Više od jednog vijeka su Arapi prometali svitke papirusa, na kojim su bili ispisani znanje i mudrost stare Grčke i Rima. Učeći od civilizovanih, Arapi su podizali prve univerzitete na Mediteranu, prenoseći u arapskim prijevodima, sve naučne vrednote Grčke i Rima, Evropi, koje je hrićanstvo mračnog srednjeg vijeka, potiskivalo čitavih deset stoljeća.

Epidemiju “sholastike” (hrišćanskog učenja) presjekla je epidemija kuge. Desetkovano, tom bolešću, stanovništvo Evrope je kuga uvela u renesansu na “prost” način. Molili su uporno boga za pomoć, u crkvi, a on im je još upornije odmagao; tamanio ih je kugom jednako!... I propovjednike, i vjernike, i nevjernike. Kada su se preživjeli obratili Aristotelu, u arapskom prijevodu, pomoglo je. “Zapušteni” Aristotel im je otvorio oči i krenuo je preporod. Renesansa! Taj najveći preokret u istoriji zapadne civilizacije iskoračio je s Evropom naprijed i učinio je uzorom ostatku svijeta... jer, kako je rekao znameniti engleski pjesnik Milton: “Renesansa je revolucija u shvatanjima ljudi.”

U slučaju brexita nešto se slično desilo, ali u inverziji; kontra onoj rimskoj! Zavladala je, sa zaostalim učiteljima, u Evropi “kuga” razilaženja umjesto ujedinjavanja. Pad Britanskog carstva se već odigrao, prije jedan vijek, a pad Ujedinjenog Kraljevstva se zaigrava. Stara Britanija nije podnosila Rimsku imperiju nad sobom, ali se prikriveno i danas ponosi što je ipak bila dio nje. Evropska unija, bez obzira na savremeni poredak, ipak je daleka replika Rimskog carstva. Zastava joj je prekjuče spaljena u centru Londona. Na vlast dolaze “komodi”.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")