STAV

U pamet se, braćo Crnogorci

Gospodine predsjedniče, ne bi bio Vaš poraz ako biste izuzeli iz Zakona tri sporna člana, odložili primjenu i krenuli u redovnu pravnu proceduru do Strazbura
13905 pregleda 105 komentar(a)
Sa subotnje litije u Podgorici, Foto: Savo Prelević
Sa subotnje litije u Podgorici, Foto: Savo Prelević

Draga braćo i sestre Crne Gore, da sam ikako u mogućnosti, došao bih danas u Podgoricu, ne da stanem na jednu ili drugu stranu od zavađenih strana,već da stanem između njih, između vas, braćo moja, da se najpre pomolim za milost Božiju, a zatim da kleknem pred sve vas i sklopljenih ruku zamolim: smirite duše, stišajte glas, ne nadmećite se vikom, da vam krv ne bi ušla u glavu, a reč sišla na oroze.“

Ove božanske riječi uputio je prije 21 godinu svetac, patrijarh srpski Pavle, suprotstavljenim, umalo zaraćenim stranama za vrijeme rušilačkih demonstracija u Podgorici protiv legalne vlasti i Crne Gore.

Jedan svakako kontroverzni zakon u kome su, naročito ili ne, pomiješani vjerski i imovinski pojmovi, opet je pokrenuo lavinu svekolikog srpstva čiji apetiti rastu iz dana u dan i samo je pitanje kada će izmaći kontroli. Shvatljive su, donekle, reakcije vjernika kojima ni država, a ni crkva, nijesu iskreno objasnili povod, sadržaj i posljedice ovog zakona i tako izbjegli sve ove zloslutne manipulacije na obadvije strane. Prije svega, bez obzira na tvrdnje da je zakon pripreman četiri godine, očigledno je povod za ekspresno i tijesno izglasavanje zakona loša procjena predsjednika partije i države da će mu ova podjela, najdublja do sada, u izbornoj godini obezbijediti još jedan mandat. Ovoga puta, međutim, ova loša izborna matematika ponovo nas je dovela do ivice građanskog rata. Ozbiljna analiza stanja u državi pokazala bi da je to riskantan potez za AUTORA, a posebno za stabilnost u vrijeme velikog nezadovoljstva rezultatima tridesetogodišnje vladavine. Srpskoj crkvi je dao kao naručen povod da pokaze mišiće u miksu vjerskog i socijalnog nezadovoljstva.

Zakon je potreban i mora se regulisati odnos države i crkve, ali ne miješanjem sadržaja vjerske i imovinske problematike, kao da se u paketu htjela sakriti namjera predlagača da imovinsko pitanje provuče kroz nesporan korpus vjerskog sadržaja. Ponižavajuća je procjena, predsjedniče, da jednim tijesno izglasanim zakonom možete riješiti pitanje vlasništva nad crkvenom imovinom i namjerom da partijskim dekretom obnovite autokefalnu crnogorsku crkvu! To bi, u suštini, bio isti dekret kao onaj Karađorđevića kojim nam je oduzeta imovina i bezočno poništena autokefalnost. Izabrali ste, po meni, pogrešan put i trenutak da se ovaj problem trajno riješi. Ovo je preveliki zalogaj za partijsku taktiku, ovo je par ekselans slučaj za ozbilju, dugoročnu, nacionalnu strategiju koja može parirati strategiji Srpske pravoslavne crkve. Očigledno da je suviše uzak krug vaših savjetnika i ministara, od kojih neki ne znaju ni pertle da vežu, učestvovao u pravljenju ovog Zakona. Opet mudro ćute akademski i univerzitetski krugovi na državnim jaslama. Pa i rijetki koji nešto napišu, rade to na akademskom nivou da ih ni kolege, a kamoli obični građani ne mogu razumjeti. Ovo je vrijeme za otvorenu igru i narodni rječnik kojim se dopire do svih građana.

Gospodine predsjedniče, ne bi bio Vaš poraz ako biste izuzeli iz Zakona tri sporna člana, odložili primjenu i krenuli u redovnu pravnu proceduru do Strazbura. Naprotiv, bila bi to Vaša pobjeda jer biste spriječili zlo i oduzeli alibi onima koji već otkopavaju oružje. Nije manje važno što bi tim činom otklonili vjerski VAKUUM u koji ste doveli veliki broj Crnogoraca u iščekivanju obećane Crnogorske crkve, proces koji može prestati svakog časa sa prestankom Vašeg mandata! Dajte sve moguće, čak i međunarodne garancije ako treba vjernicima Srpske crkve da neće izgubiti legitimno pravo izbora. Ovo Vam je savjet ponosnog unuka vladike Svetog Mardarija Uskokovića, ali i unuka brigadijera Crnogorske vojske i učesnika Božićnog ustanka za čast i slobodu Crne Gore. Naša porodica je klasičan primjer izmirenja i oproštaja ranijih podjela i potvrda da možemo zajedno, a Vi ste postigli da ponovo budete predsjednik samo jedne polovine građana ove države. Izbjegnite po svaku cijenu opciju sile, jer pobjednika ne može biti. Zamolite Vaš ego da Vas pusti da spasite Crnu Goru a ne sebe.

Molim i crkvene velikodostojnike, kao kršteni hrišćanin, ateista po ličnom izboru, da se manu svih političkih konotacija koje počinju da prate ove proteste. Da konačno obavijestite svoje pristalice da su i u Srbiji manastiri u vlasništvu države. Ne pozivajte u goste govornike koji pljuju po nama Crnogorcima u našoj kući, treba im svima zabraniti ulaz u Crnu Goru. Ogradite se javno ako, kao što kažete, priznajete državu Crnu Goru od horskog graktanja beogradskih vrana zloslutnica. Nemojte da se ponosite što vas brane „istorijske gromade“, ministri pjevači i zabavljači, sa završenom „večernjom vojskom“ i specijalisti za otkrivanje crnogorskog DNK u evropskoj Srbiji. Ne uzlijećite previsoko na pohvalama propalih novinara, akademika, istoričara i naših podrepaka koji se takmiče ko će više poniziti svoju domovinu. Nemojte da vas i ćirilicu brane Novosti na latiničnom izdanju. Nije Crna Gora stvorena u Titovom Jajcu, kako kažu vaši vrli branioci koji stižu u sve većem broju da zapišavaju srpsku teritoriju za sjutrašnju novu Zetsku Banovinu! Biće vječna Crna Gora i bez ovog gospodara. Ne gađite ciframa od stotina hiljada, puta četiri člana prosječne porodice i prepadate ovu drugu polovinu građana. Ako kuražite sebe to mogu da shvatim, ali ovako nas ispade par miliona. Crnogorci koji ne šetaju su se trenutno umirili ne zato što su se prepali, gospodo, nego zato što razumiju vaš revolt i polovina učesnika u litijama su Crnogorci. Budite ubijeđeni da u situaciji ne daj Bože, ne bi bili na strani četničkog vojvode Mandića sa poklonjenom sklepanom sabljom, niti na strani ovih nesretnika koji su zbog Mila zainat postali Srbi, kao dobri naš Peđa Bulatović. Na Vama je, Mitropolite, ogromna odgovornost, možda i veća nego na Đukanoviću, jer Vi uskoro nećete moći da obuzdate sve mešetare u vašim redovima. I gospodo, ostavite mošti velikog Svetog Vasilija Ostroškog da počivaju u miru, nemojte ga šetati po vašim marketinškim potrebama.

Na kraju bih, u ovoj sve većoj anticrnogorskoj hajci, uputio jednu iskrenu poruku našoj braći od stričeva, običnim i dragim Srbima. Nadam se da će vam bar neko prenijeti odavde da vas niko na svijetu ne voli iskrenije i bez interesa kao što to osjećaju Crnogorci. Ne dao vam Bog da vam dođu i povedu u obnavljanje vaskolikog srpsta ovi Srbi iz Crne Gore. Ne zaboravite kako su vas slavno poveli u pohod nakon kojeg je utrijet trag Srba i srpstva u Makedoniji, Hrvatskoj i Kosovu. Kad biste znali kako ovi „ugnjeteni Srbi“ i viteški branioci svetosavlja u svojim vilama od petsto kvadrata smišljaju novu strategiju, možda biste počeli i vi nas da više cijenite. Pitajte vaše perjanice i uzdanice, zašto vas ne vole osam od devet susjeda i zašto baš na nama hoće da polome posljednje srpsko koplje?

U vazduhu se osjeća poslanica Vladike Rada, koju je prije više od sto pedeset godina poslao sa Lovćena: U pamet se, braćo Crnogorci.

Autor je bivši novinar i diplomata

Preporučujemo za Vas