STAV

Protiv živog Alije, za mrtvog Aliju

Dakle, Đukanovićeva politika je konačno potrošila njega, njegove šanse, ali i naše živote. Svi koji vjeruju da se samo treba ratosiljati Đukanovića, a nastaviti njegov put u grdnom su problemu - upravo je taj put užasna stranputica
13635 pregleda 53 komentar(a)
Milo Đukanović, Foto: Boris Pejović
Milo Đukanović, Foto: Boris Pejović

Upravo je  problem u Đukanovićevoj politici, u zaostavštini svađa, podjela, sistemske korupcije, nepotizma, namještanja i namještenja, štelovanja izbora, prilika i događaja, stalnog resetovanja  ljudi, istorije, prijateljstava i neprijateljstava,  ali ne na novi početak, "na fabrička podešavanja", nego reset na gore i grđe, na davno zabagovali dio video igre koja se zove; Stvaranje nove Crne Gore po mjeri jednog čovjeka!

Upravo nas to drži u zarobljeništvu - politika koja je pretvorena u tehnologiju vladanja. To je okupacija i progon koji se prihvataju animalno. To je strategija koju je zadnjica nadredila razumu ućutkujući ga privilegijama.

Dakle, Đukanovićeva politika je konačno potrošila njega, njegove šanse, ali i naše živote. Svi koji vjeruju da se samo treba ratosiljati Đukanovića, a nastaviti njegov put u grdnom su problemu - upravo je taj put užasna stranputica.

Strašno je da tu prevaru i podvalu, bez dioptrije, vide obični ljudi; težaci, bivši radnici, mnogi penzioneri, djeca - djevojke i mladići svih obrazovnih profila,  ali ne vide neutralni, samozvani, intelektualci pretrnuli od neutralnosti, dokoni i nepreduzimljivi svijet koji svačemu zna cijenu i ničemu vrijednost. Oni uglavnom ne mogu smisliti ni DPS, ni one koji su protiv njega. Ne podnose nacionalizme svih boja ali osuđuju samo srpski. Ne vole Đukanovića ali uredno glasaju za njega jer, navodno, nema boljeg, a njima neko mora biti Đukanović.

On nije otac nacije, nije utemeljitelj moderne Crne Gore, nije njen branitelj, nije garant nezavisnosti, nije čuvar ničega i nikoga. Ni jedna politička ideja koju je zastupao ikada u tri decenije vladavine nije orginalno njegova. Sve je samo ogoljena sila i pusto plagiranje čas jednih, čas drugih. A svaka politička etapa te arogantne epopeje sile puna je prevare, laži i straha. 

Takva politika zaslužuje prezir, a ne odanost. Potkupljene i navikle uši ne žele da čuju istinu koja je tako čista i jasna. Jedina konstanta te razarajuće politike je mržnja i profit iz mržnje. Bio je za i protiv Jugoslavije, protiv pa za nezavisnost, za i protiv rata, za i protiv Miloševića, protiv i za evropsku demokratiju, za i protiv Srebrenice, uz dželate, sa žrtvama, uz Crkvu, protiv nje, s trobojkom na srcu i Alaj-barjakom oko novčanika, sa Šešeljem i mimo njega, protiv živog Alije i za mrtvog Aliju, za Rusiju, protiv Rusije, za Vučića i protiv njega, uz Izrael i uz Palestince, uz  Kinu i za Tajvan. I nema te istorije koja neće jednom sabrati ove činjenice, podvući crtu i potpisati istorijsku presudu.

Vlastitu političku golotinju predsjednik DPS-a u nedostatku potrošenih smokvinih listova pokriva čim stigne.  Šta god je pri ruci, bez obzira na namjenu. Predmeti, životi,  pokreti, događaji, istorija, geografija, virusi, šatori, udari, meteo prilike. Sve! Sve je pokrivač za  politiku neumornog i sramnog zavađanja ljudi i naroda. I kada je neko prinuđen da se brani ili, makar, ne pristane da bude stidni štit i kolateralna šteta ogavnih namjera, neutralni intelektualci objave da je otpor podsjećanje na užasne devedesete? Hiljade poruka ljubavi sa stotina litija širom Crne Gore, pozivi na slogu i čuvanje zajedničke otadžbine, pozivi na bratstvo koji izazovu suze i kod onih koji su odavno skamenjeni starim nepravdama, nije dovoljno da neutralci podignu svoj glas i kažu: dosta je bilo. Ništa od lijepog i uzvišenog se ne vidi i ne čuje. 

Besomučno se traga za jednom među stotinama zastava koja može posvjedočiti da imamo skrivene namjere. Jedan neodmjereni među hiljadama dobronamjernih dovoljan je da opravda  Đukanovićevo interesno huškanje, laganje da je svako od nas goli neprijatelj i izdajnik. Od njega su gori samo neutralni - nigdje prispjeli, spavači jurišnici, koji znaju da u nama čuči cijela jedna mala Rusija agresije i Velika Srbija izdaje.

"Sobne starešine" novog, golootočkog političkog karantina mole boga da Đukanović ne popusti. Crna Gora bez izdajnika nije njihova Crna Gora. Kakav bi to bio poraz i raspadanje trasirane skojevske i skorojevićke politike kada najrođenijeg nikada više ne bi mogli goniti i krvničiti za izdaju?

Sve što je stvorila Đukanovićeva politika trošno je i klima se iz temelja. Samo je Crna Gora vrijedna spasavanja, a propadanje mnoštva drugog treba slaviti uz pjesmu. Ova zemlja najviše vrijedi nama naguranim na marginu i iza žice. Niko joj se nije uželio koliko prognani. Nudimo da je trošnu utvrdimo, da joj ojačamo temelje i uvežemo krov. Za nju nudimo sve ono što nam je oteto, nudimo živote koji su mnogima prošli na rubovima ambisa, prkosa i ponosa. Za Crnu Goru dajemo najviše što imamo, ali za spašavanje Đukanovićevog političkog puta i identitetskih projekata, u fazi zakašnjelog puberteta, ne damo ni prebijenu paru.

Ni ultrasi ni neutralci neće nam naplaćivati od našeg novca ulaznice za življenje u našoj zemlji. Mi smo dio identiteta Crne Gore.  Kontraši, litijaši i mantijaši, mi slobodni, svojeglavi i inatni ljudi. Reset. Reset nakon kojega ćemo živjeti bez gospodara, mimo karantina i paviljona. Život je svet!  Život po mjeri svih, a ne po mjeri jednog čovjeka koji je odavno ostao i bez mjere i bez vizije.