USPUTNI ZAPISI

Montenegro na Ist Riveru

Naglašavajući da ga je vijest o smrti Peresa de Kueljara duboko rastužila, aktuelni generalni sekretar UN Antonio Gutereš, kazao je da je Kueljar bio njegovo „lično nadahnuće“
1296 pregleda 0 komentar(a)
Peres de Kueljar i Slobodan Vuković u Njujorku 6. juna 1985., Foto: Arhiva S.V.
Peres de Kueljar i Slobodan Vuković u Njujorku 6. juna 1985., Foto: Arhiva S.V.

Onomad je, u rodnom Peruu, preminuo u stotoj godini, bivši generalni sekretar Ujedinjenih nacija i peruanski premijer Havijer Peres de Kueljar.

Tokom dva mandata na mjestu generalnog sekretara UN, od početka 1982. kada je naslijedio Kurta Valdhajma, do kraja 1991. godine, Kueljar je učestvovao u postizanju mirovnih sporazuma u Latinskoj Americi, Africi, Aziji i na Bliskom istoku.

Imao je ključnu ulogu u okončanju iransko-iračkog rata, oslobađanju američkih talaca i postizanju mirovnog sporazuma između Kambodže i El Salvadora, predvodeći UN tokom najkritičnijih godina hladnog rata između SAD i Sovjetskog Saveza.

Bio je prvi generalni sekretar UN iz Latinske Amerike.

Nakon okončanja karijere u UN, angažovao se na ponovnom uspostavljanju demokratije u Peruu.

Naglašavajući da ga je vijest o smrti Peresa de Kueljara duboko rastužila, aktuelni generalni sekretar UN Antonio Gutereš, kazao je da je Kueljar bio njegovo „lično nadahnuće“.

„Život gospodina Peresa de Kueljara obilježio je ne samo vijek, već i cijelu istoriju Ujedinjenih nacija, počevši s njegovim učešćem na prvom zasjedanju Generalne skupštine 1946. On je bio uspješan državnik, posvećen diplomata i za mene je predstavljao ličnu inspiraciju kao čovjek koji je ostavio veliki uticaj na UN i naš svijet“, istakao je Gutereš.

A predsjednik Perua Martin Viskara opisao je Kueljara kao čovjeka koji je „cijelim srcem bio demokrata i posvetio svoj život radu na razvoju zemlje“.

...Tri puta sam izvještavao iz UN, uvijek sa jubilarnih zasjedanja; 1980. povodom 35. godišnjice UN, (tada sam napravio poznati intervju s Kurtom Valdhajmom), zatim, 1985. na 40. godišnjicu i 2000. godine, s Milenijumskog zasjedanja UN.

A jednog majskog jutra 1985. zazvonio je telefon u mom titogradskom stanu; zovu me iz NIN-a da pođem u Njujork i napravim intervju s Peresom de Kueljarom, povodom 40. godišnjice Ujedinjenih nacija. Brzo sam se spakovao i sjutradan odletio za Beograd a odatle za Njujork đe me 6. juna 1985. primio Peres de Kueljar i dao mi intervju. Prethodno sam se susreo s njegovim šefom za štampu Joe Sillsom i upitao ga da li bih mogao nešto Kueljaru da poklonim?

„Kako da ne“, reče Sills, „to bi bilo lijepo“.

Ugrizoh se za jezik; što da mu poklonim usred Njujorka?!

Otišao sam u Nju Džersi, kod mog dobrog, starog prijatelja, crnogorskog iseljenika Jova Šuškavčevića, iz njegove bogate biblioteke uzeo monografiju „Montenegro“ i, s mojom posvetom, poklonio Kueljaru, koji je s interesovanjem prelistavao, a ja sam mu dugo pričao o Crnoj Gori i njenoj junačkoj hiljadugodišnjoj istoriji. Tokom razgovora s generalnim sekretarom, njegovi fotografi naprave više snimaka, ali vam daju samo onaj fotos koji oni odaberu. Bio sam radostan kada su mi upravo dali fotografiju đe mu uručujem monografiju „Montenegro“.

Bio je to jedan od mojih velikih intervjua. NIN ga je, naravno, uz pomenutu fotografiju, najavio na koricama i objavio na tri strane.

„Vjerujem da je rad Ujedinjenih nacija unaprijedio međunarodno razumijevanje i nadam se da će četrdesetogodišnjica UN biti prilika za zemlje članice da se ponovo posvete principima i porukama Povelje, da pokažu više interesovanja za rad UN, pruže podršku njenim naporima i daju novu snagu međunarodnoj saradnji na svim poljima aktivnosti“, rekao mi je Peres de Kueljar.

Na moje pitanje kako vidi današnji svijet, Kueljar je odgovorio da su se za četrdeset godina otkako su osnovane UN, dogodile vjerovatno veće promjene nego u bilo koje drugo vrijeme naše istorije.

„Tokom ovog perioda prisustvovali smo početku nuklearnog doba, procesu dekolonizacije, ubrzanom usponu tehnologije, povećanoj nužnosti rješavanja društvenih i ekonomskih problema i javljanju mnogobrojnih globalnih pitanja kao što su hrana, čovjekova okolina, energija, međunarodno finansiranje, da pomenem samo neka“, naglasio je Kueljar. „Sve je to istaklo međuzavisnost ovih pitanja u svijetu u kome živimo i ukazalo na potrebu globalnog pristupa koji je predviđen u Povelji UN“.

Tokom razgovora, Kueljar mi je rekao da moramo imati u vidu jednu važnu činjenicu: „I pored lokalnih nemira i sukoba, tokom ovih četrdeset godina postojanja Ujedinjenih nacija nije bilo svjetskog rata. Ja vjerujem da je rad Ujedinjenih nacija unaprijedio međunarodno razumijevanje. Nadam se“, naglasio je, „ da će četrdesetogodišnjica biti prilika za članice da se ponovo posvete principima i porukama Povelje“.

A koji su ga problemi najviše zaokupljali?

„Mnogi problemi su me zaokupljali tokom ovog perioda. Kao što znate, ja sam uvijek spreman da radim za mir i bezbjednost“, rekao mi je Kueljar. „ Ali, uprkos svim naporima, povećana je zategnutost između velikih sila, uz nedostatak napretka u pitanjima razoružanja i kontrole naoružanja. A to je pojačalo strah od nuklearne konfrontacije“.

Forsiranje trke u naoružanju produbljuje nesigurnost i nejednakost. Pitao sam Kueljara što je do sada u UN postignuto na ovom području?

„Razoružanje je svakako jedno od presudnih pitanja pred svjetskom zajednicom. Okeansko dno, svemir i Antarktik ostaju slobodni od nuklearnog oružja. Koncept slobodnih nuklearnih zona, već uspješno primijenjen na Latinsku Ameriku, vrijedi razmotriti i za druge djelove svijeta. Bakteriološko oružje i modifikacija čovjekove sredine u vojne svrhe su zabranjeni“, kazao mi je Kueljar. „Upotreba određenih oružja koja izazivaju ekstenzivne povrede ili nekih vrsta konvencionalnog oružja sad je ili zabranjena ili postoje restrikcije. Ipak, trka u naoružavanju se nastavlja. Takmičarsko nagomilavanje oružja, bilo između regionalnih sila ili između Istoka i Zapada, neminovno jača obostrane sumnje i nepovjerenje. Gdje god takvo takmičenje može da se smanji, stvaraju se osnove za unapređivanje razoružanja. Zato ja toliko podvlačim važnost svakog napretka u bilo kom aktivnom pregovaračkom forumu...“

U dugom razgovoru Peres de Kueljar mi je ukazao i na veliki značaj ličnih kontakata sa svjetskim liderima.

„Moja je dužnost da pratim osjetljivu međunarodnu situaciju izbliza, da znam što je moguće više okolnosti i da, u skladu s Poveljom, koristim pogodnost mog položaja, da unapređujem saradnju i služim kao kanal između zemalja koje se međusobno ne razumiju i koje su podijeljene nepovjerenjem i neprijateljstvom. Uvjeren sam da je lični kontakt sa svjetskim liderima za mene od neprocjenljive važnosti i da omogućava bolje sagledavanje njihovog načina mišljenja. Kontakti mi pomažu da razumijem razloge i pravce njihovog interesovanja, i zbog toga su mi velika pomoć u izvršavanju zadataka“, kazao mi je De Kueljar.“

Ostao mi je u divnom sjećanju taj susret u čuvenoj njujorškoj „kutiji šibica“, palati Ujedinjenih nacija na Ist Riveru, s vrsnim diplomatom, petim po redu generalnim sekretarom UN, Peresom de Kueljarom.

Preporučujemo za Vas