SVIJET U RIJEČIMA

Protiv pandemije samo uz pomoć globalne strategije

Grupa 20 bi trebalo da preuzme vodeću ulogu u pokretanju akcije, kako je to učinjeno nakon svjetske finansijske krize 2008. godine. Na samitu u Londonu 2009. godine G-20 se ujedinila oko zajedničkog akcionog plana koji je u zajednički posao privukao stejkholdere i garantovao nastavak funkcionisanja globalnog sistema. Slični pristupi potrebni su i danas
1201 pregleda 1 komentar(a)
Ilustracija koronavirus Zemlja, Foto: Printscreen
Ilustracija koronavirus Zemlja, Foto: Printscreen

Koronavirus covid-19 dovodi do narušavanja praktično svih aspekata života u čitavom svijetu. Prirodno, vlade se u prvom redu bave zaštitom stanovništva svojih zemalja, pa zatvaraju granice i uvode karantine. Ali tako postupajući, one često gube iz vida širu sliku. Ako ta odlučujuća greška u procjeni ne bude ispravljena, ona će ozbiljno progoniti sve nas.

Covid-19 ostavlja za sobom patnju - smrt, narušen imuni sistem, oslabljenu ekonomiju. Ali najviše će postradati oni koji su manje sposobni da zaštite sebe – kako u lokalnim zajednicama, tako i na globalnom nivou. U međuvremenu, aktuelni talas zaraze je, vjerovatno, samo prvi. U odnosu na širenje covida-19 na zemlje sa krhkim institucijama i slabim zdravstvenim sistemima, ogroman broj ljudi može umrijeti u dogledno vrijeme uključujući milione nezaštićenih koji žive u loše organizovanim i loše snabdjevenim stacionarima za izbjeglice. Osim toga, virus može postati endemičan.

Prema proračunu Džeremija Farara iz Wellcome Trusta, kineski grad Vuhan, u kome se virus prvi put pojavio i u kome je broj smrtnih slučajeva i novih slučajeva zaraze sada počeo da opada, nalazi se u 18-20. sedmici epidemije koja ukupno traje 20-22 sedmice. Sjeverna Italija je sada, vjerovatno, u 11-13. sedmici, a Velika Britanija u 8-9. U međuvremenu, ranjive zemlje Afrike, a takođe Centralne i Južne Amerike, nalaze se u 1-5. sedmici, to jest na samom početku ciklusa epidemije. Obuzdavanje epidemije zahtijeva ojačavanje slabih karika - u konkretnoj bolnici, gradu, zemlji i u čitavom svijetu. Upravo zato je u interesu svih da pod hitno pomognu zemljama sa slabim zdravstvenim sistemima koje moraju imati mogućnost da se izbore sa neizbježnim povećanjem broja zaraženih, ali i da se pripreme za nove talase covida-19 i sličnih virusa.

Taj posao se mora obaviti brzo i širokopotezno, i mora se računati na gori razvoj događaja. Lideri se moraju oslanjati na naučne dokaze i u hodu brzo učiti. Ne smije biti mjesta za prazne parole i nesistematičnu intuiciju. Troškovi ovakve ambiciozne reakcije ništavni su u poređenju sa troškovima koji se mogu nastati kao posljedica kolebanja ili grešaka.

Grupa 20 bi trebalo da preuzme vodeću ulogu u pokretanju akcije, kako je to učinjeno nakon svjetske finansijske krize 2008. godine. Na samitu u Londonu 2009. godine G-20 se ujedinila oko zajedničkog akcionog plana koji je u zajednički posao privukao stejkholdere i garantovao nastavak funkcionisanja globalnog sistema. Slični pristupi potrebni su i danas.

Prije svega, globalna strategija mora podržati pronalazak i distribuciju vakcine. Pandemija covida-19 već je stimulisala početak najbrže razmjene naučnih znanja u ljudskoj istoriji: naučni časopisi otvaraju besplatni pristup odgovarajućim materijalima. Nema garancija da će vakcina biti pronađena s obzirom na to da još nismo pronašli vakcinu protiv obične prehlade koju, moguće, izaziva drugi virus. Ipak, ako se ona ipak pojavi, treba je proizvoditi u masovnim razmjerama i dostavljati u sve krajeve svijeta. Jednostanim naporima, kakav je pokušaj predsjednika SAD Donalda Trampa da kupi ekskluzivno pravo na vakcinu, koju, kako saopštavaju, pravi njemačka farmaceutska kompanija, mora se oduprijeti.

Efikasna globalna strategija mora takođe uključivati medicinsku edukaciju. Kako je u februaru, na Minhenskog bezbjednosnoj konferenciji, izjavio generalni sekretar Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) Tedros Adhanom Gebrejesus “ne borimo se samo sa epidemijom već i sa infodemijom”, sposobnom da nanese ne manju štetu od samog virusa, posebno u zemljama sa slabim institucijama. Današnje povećano interesovanje za zdravlje otvara rijetku mogućnost da se investira u tu vrstu edukacije.

U cilju uspjeha vlade zemalja G-20 treba da oslušnu i međunarodne organizacije i rade zajedno sa njima (počev od SZO). Svjetska zdravstvena organizacija je u posljednje vrijeme oštro kritikovana, kao što je to bilo i tokom prethodnih epidemija, ali su mnoge od tih optužbi netačne, neosnovane i kontraproduktivne. Kao i do sada, SZO je jedina institucija koja je u stanju da obezbijedi globalno liderstvo u sferi zdravstvene zaštite i uspostavi povjerenje neophodno za ostvarivanje medicinskog uključivanja. Mnogo rizikujemo slabeći tu organizaciju.

Na ekonomskom frontu je MMF, koji je obezbijedio veoma ozbiljna sredstva u vrijeme epidemije ebole 2014-2016. Već je obećao da će izdvojiti oko 50 milijardi USD kroz mehanizam vanrednog finansiranja. Svjetska banka, koja odavno podržava zdravstvo, najavila je prvi paket hitne pomoći postradalim zemljama u iznosu od 12 milijardi USD. Najzad, toj borbi mora se pridružiti i privatni sektor i humanitarne organizacije. Fond Wellcome Trust zajedno sa Fondom Mastercard i Fondom Bila i Melinde Gejts već su najavili “Akcelerator za terapiju covid-19”. Taj program vrijedan 125 miliona USD osmišljen je da prepoznaje potencijalne ljekove protiv virusa, ubrza njihovu izradu i pripremi se za proizvodnju miliona doza za korišćenje u cijelom svijetu. U posao takođe treba uključiti javno-privatna partnerstva, dijelom “Koaliciju za inovacije u oblasti spremnosti za epidemije” i “Gavi - Globalnu alijansu za vakcine i imunizaciju” koje podržavaju razvoj vakcina i kao i sprovođenje vakcinacije.

Ipak, u finansiranju ostaje velika rupa. Savjet za monitoring globalne pripravnosti (GPMB) zatražio je minimum 8 milijardi USD hitnog dopunskog finansiranja, uključujući 1 miljardu USD za podršku mjerama SZO u oblasti vanrednog reagovanja spremnsoti, 250 miliona USD za mjere nadzora i kontrole, 2 milijarde USD za izradu vakcina, 1 milijardu USD na proizvodnju i distribuciju vakcina, 1,5 milijardi USD za ljekove za terapijsko liječenje covida-19.

Ministri finansija G-20 moraju da obezbijede neophodna sredstva prije svog planiranog susreta u aprilu. Veličina tražene investicije je izuzetno mala u poređenju sa socijalnim i ekonomskim troškovima koje može proizvesti pasivnost. Osim toga, efikasne zajedničke akcije mogu postaviti kamen temejac za novi, elastičniji sistem multilateralnih odnosa koji će biti spremniji da se suoči sa budućim globalnim izazovima - od klimatskih promjena do sljedeće pandemije.

Budući istoričari ocjenjivaće efikasnost našeg odgovora na pandemiju covida-19. A ako svjetski lideri ne počnu da rade zajedno, ta ocjena neće biti laskava.

Autor je direktor je Instituta za globalne poslove pri Londonskoj školi ekonomije i političkih nauka; bio je glavni ekonomista Evropske banke za obnovu i razvoj

Copyright: Project Syndicate, 2020.