POZDRAV DOMOVINI

Sve po spisku

Gotovo ćutke smo pristali na jednopartizam, iako smo se mjesecima ranije zaklinjali u izborne reforme, venecijanske komisije i evropske intregracije
9583 pregleda 13 komentar(a)
Podgorica, Foto: Boris Pejović
Podgorica, Foto: Boris Pejović

Kada je korona virus i zvanično stigao u Crnu Goru, staramajka me pitala šta će biti sa nama. Ništa što već nismo prošli, samo što sada ne moramo da strahujemo od metka nego od virusa. Čekali smo za hranu i u dužim redovima, nagledali se praznih rafova po prodavnicama. Preživjeli vrijeme kada je novca i posla bilo malo a sumnjičavih komšija i previše. Živjeli u zemlji zatvorenih granica i policijskih punktova. Sada nam se samo istorija ponavlja. A kao što predsjednik reče, tješeći prestravljenu naciju, puno je primjera iz istorije na koje se treba ugledati u ovim teškim vremenima.

Istorija je počela da se ponavlja i prije nego je gospodar pozvao da u teška vremena ostavimo po strani političke nesporazume i podjele. Uzalud nas je podsjećao na slavne pretke koji su složno i razumno nalazili put do pobjede. Umjesto da se osokoljeni njegovim istorijskim govorom, u zavisnosti od afiniteta, teleportujemo u trinaestojulsku Crnu Goru ili onu Petrovića, mi smo se vratili dva koraka nazad. Pravo u devedesete.

Gotovo ćutke smo pristali na jednopartizam, iako smo se mjesecima ranije zaklinjali u izborne reforme, venecijanske komisije i evropske intregracije. U strahu od pandemije mnogi je Crnogorac bez pogovora prihvatio recept u kome se preporučuje kućno mirovanje i apstinencija od nezgodnih pitanja i glasanja. Dok su predsjednik i njegov zamjenik obećavali da ćemo, nakon tolikih neprijatelja, pobjediti i koronu, pod mjere samoizolacije stavljen je i parlament. U strahu da se virus ne proširi po skupštinskim klupama, poslanici su poslani kućama na prinudni odmor. Da na društvenim mrežama analiziraju da li su virus stvarali iluminati i snimaju video apele građanima da ostanu doma. U karantin su pošli i novinari koje je zamjenik predsjednika velikodušno priključio na aplikacije za postavljanje pitanja.

Dok je samoizolacija i kod većine u civilnom sektoru smanjivala želju za propitivanjem Vlade, novi virus je kao stimulans djelovao na tužilaštvo i policiju. Cetinjski tajnovidac i tvorac recepta za prevenciju korone posvetio se istragama za dizanje panike po društvenim mrežama, dok su koverte i vladini avioni morali čekaju bolja vremena. Nakon što je prespavao veći dio mandata, Ivica je iz VD stanja konačno počeo da šalje u zatvor - vlasnike kafana i vozače punih automobila. Ređale su se istrage nezakonitih odlazaka u prodavnicu i prelazaka opštinske granice, a građani su padali u ruke zakona kao krupne ribe iz obećanja Evropskoj komisiji. Za to vrijeme, kako je primjetio prvi policajac Crne Gore, organizovani kriminal je doživio stagnaciju zbog korone. Vladine mjere o zabrani grupisanja više od dvije osobe, smanjile su šanse i kriminalcima da se organizuju.

Vladin karantin za sada najteže trpi prosječni crnogorski građanin. Preplašen od otkaza i smanjenja plate koliko i od korone, mnogi Crnogorac počeo je da sanja ispijanje dojča na suncu i slikanje za Instragram. Dok im djeca prate školska predavanja na Javnom servisu, supruge i majke počele su da sanjaju žamor frizerskih salona. Opremljeni kao sovjetski vojnici u Černobilju, očevi hrabro odlaze u obilazak prodavnica i šetanje kućnih ljubimaca. U apokaliptičnim vremenima bez Delte i igraonica, mnogi su počeli da mijese hljeb i padaju u depresiju. Da depresija ne preraste u agresiju, pobrinuo se zamjenik predsjednika i zarobljenim porodicama predložio da progone komšije. Svjestan da mu ni najveća samoizolacija neće natjerati biračko tijelo da čita ruske klasike, zamjenik je objavio spiskove građana koji ne sjede doma no šetaju po borovim šumama. Pod parolom „prvo da preživimo pa ćemo pričati o ljudskim pravima“ pozvao je na istragu lakomislenih svjetskih putnika koji ne mare za koronu. Opijeni duhom devedesetih, iskusni čvorovići mašili su se staljinističkih priručnika, dok su oni napredniji preko aplikacija već pratili komšije kao pokemone. U stanovima natrpanim paketima brašna i toalet papira pokorni građani kleli su komšije što koronu traže po inostranstvu i molebanima. Facebook zajednica uživala je u predavanjima o opštinama i narodima koji su podložniji virusima jer se rijetko peru. A onda se od povremenih napada fašizma kolektivno liječila aplauzima ljekarima.

Za to vrijeme balkanske autokrate ostvarivale su vlažne snove zatvaranjem granica i produžavanjem policijskog sata u nedogled. Borbu protiv korone vodili su kao izbornu kampanju, bez opozicije i sa puno slikanja i obećavajućih izjava. Zahvaljujući donacijama sportista i biznismena, ispod radara su krpili rupe u zdravstvu koje je sve teže ignorisati. Kao i mnogo puta ranije čuvali su banke i poslovne partnere dok su ćutke gledali profitere koji se bogate na medicinskom alkoholu i zaštitnim maskama.

Dok su se glavari svađali oko respiratora i otvarali karantine kao fabrike u izbornoj kampanji, onaj veći i tihi dio Crne Gore poslušao je predsjednika i odbio povratak u devedesete. Umjesto da čitaju spiskove, višak slobodnog vremena trošili su na volontiranje i pomoć komšijama. Dijelili su ono što imaju, bez potrebe da im ime osvane na portalima. Obilazili opštine u karantinu, slali ohrabrujuće poruke i nudili pomoć. Organizovali online predstave i školske časove, do su drugi predvodili hajke. Dijelili hljeb životinjama umjesto da ih truju, zbunjene od manjka ljudi na ulicama. Dok je te Crne Gore ima nade da će i nove devedesete proći zajedno sa koronom. U suprotnom, neka nam je Bog u pomoć.