STAV

Autokefalne bolnice i poljoprivreda

Recimo, kad COVID protutnji Đukanović će biti sasvim drugačiji čovjek; neisključiv, pomirljiv, preporođen, empatičan, zagcnut nesrećom naroda u prošlom vremenu
13255 pregleda 26 komentar(a)
Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, Foto: Savo Prelević
Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, Foto: Savo Prelević

Trebalo bi sada ponovo pročitati Kamijevu Kugu. Pronašli bismo se u Oranu i identifikovali sa nekim od likova ili sa bezličnom  masom, ali ko ima snage da u doba karantina i samoizolacije čita o gotovo istom?

Ljudi često odbijaju da prihvate ružnu realnost, zato  poziv "budimo realni" nikada nije ni bio realan.

"Budimo realni, tražimo nemoguće", zahijevanjima je dalo novi smisao i snagu.  Revolucionarni poklič sudenata u Parizu iz 1968 - kažu da je pozajmljen od Če Gevare.

Ljudi prije prihvataju nemoguće nego realno i zato očekivanja treba prilagoditi mašti.

Recimo, kad COVID protutnji Đukanović će biti sasvim drugačiji čovjek; neisključiv, pomirljiv, preporođen, empatičan, zagcnut nesrećom naroda u prošlom vremenu. Lično će tražiti da se povuče Zakon o slobodi vjeroispovijesti jer, reći će: "Crnoj Gori treba jedinstvo i sloga više nego ikad"! Teške ekonomske prilike smekšaće najtvrđa bankarska srca, izbore će na predlog Vlade organizovati Tehnička Vlada, a aktivisti DPS-a neće htjeti da botuju ili otkupljuju lične karte  - nipošto i nizašta!

Biće to parada nemogućeg, obrt i najčudesniji unutrašnji prevrat dogođen bez ikakvog revolucionarnog pritiska, doba bez protesta, nemira i svađa.

Sve će biti realno - nemogućije od nemogućeg dešavaće se pred našim nosevima. I kada je već o njima riječ, kao kod Gogolja, jedan nos, a potom mnoštvo njih zadobiće ugled i čast u društvu, biće nam najprirodniji savremenici - prosto, gogoljevski, šetaće pored i između mnogih uz  opšte prihvatanje. Uostalom, biće to naši najrođeniji nosevi.

Ne budimo realni, nama ne može da se desi fijasko, ekonomski, duhovni, kulturni, sportski, bilo koji. DPS je potpuno spremno dočekao pandemiju i sada bezbrižno ulaže u sjutrašnjicu. Oni su blagovremeno upisali u Statut da će obnoviti "autokefalnu Crnogorsku pravoslavnu crkvu"! Ta državnička mudrost tek sada pokazuje svu svoju istorijsku neshvaćenost.

Da nije bilo te državničke genijalnosti procenat oboljelelih od Corona virusa danas bi bio neuporedivo veći?

Glede rečenog zamislite da je vladajuća partija upisala da se cijelom svojom  silinom zalaže za obnavlanje autokefalnih bolnica, za autokefalnu poljoprivredu ili za obnavljanje neobnovljive industrijske proizvodnje? Ipak, upisano je: "mi moramo da zaokružimo svoj crnogorski identitet"? 

Pritom, nikada se nije mislilo na hiruške maske, respiratore, na pristojanu bolnicu za infektivne bolesti, na sigurna radna mjesta, na državne rezerve hrane, na novac koji bi nam mogao trebati u teškim vremenima, na zlatne poluge koje bismo mogli založiti, zlu ne trebalo. Mislilo se odozdo, a gledalo u nebo, glumatalo o dostignućima, razmišljalo  o još jednom izbornom ciklusu, o pobjedi na kvarno, o svađi kao izvoru preživljavanja.

Biće vrlo teško nakon svega motivisati one koji ostaju bez posla: u turističkoj privredi, u malim i srednjim preduzećima, da prate viziju partijskog vođe koji je govorio o ataku Srbije i Rusije na našu nezavisnost! Sada više nema hibridnog rata, a većina ministara u Vladi iščiljelo je iz vidokruga javnosti. Sajber borci za identitet satjerani su u mišje rupe koje je po dubini i širini našeg očerupanog sistema prokopao virus. Cijela izborno-politička strategija zbrisana je preko noći. COVID-19  odagnao je privid blagostanja koji je nametan kao suva realnost.

Realnost je, međutim, surova. Ne dao Bog da potraje pandemija - šavovi po koijma su nas lijepili super ljepilom popucaće do posljednjeg. Taman kada smo nagrnuli novi "šinjel" prijeti opasnost da nam ga kao Akakiju Akakijeviču otmu u kakvom mračnom sokaku i da se pojave sve zakpe i štepovi onog starog ogrtača za koji smo mislili da nam nikada više neće biti potreban.

Da su se naši genijalci makar sjetili da stimulišu poljoprivrednu proizvodnju, da kao nikada do sada daju subvencije, da omoguće da ovog proljeća zasijemo svaku obradivu stopu i mirnije dočekamo jesen. Ne! Toga se nije sjetio ni šef NKT koji je usput ministar poljoprivrede.

Nažalost, i da se sjetio bilo bi uzalud jer mi prosto nemamo novca niti dugoročnu strategiju razvoja. Spasiće nas subvencije date Montenegroerlajnzu? Spasiće nas beskamatni krediti koje je za stambeno situiranje partijskih kadrova obezbjeđivala Vlada? Turizam, naša uzdanica od koje smo imali namjeru da živimo vječno,  globalno je na koljenima, posljedice će biti dramatične. Ne živi se sada od obećane autokefalnosti i identiteta - neophodan je imunitet, kao i uvijek, a imunitet ulazi na usta.

Budimo nerealni, tražimo moguće, a moguće je ovu državu pretvoriti u dom za sve. Neophodno je prethodno sučeliti se sa stvarnim životom i izmiljeti iz virtuelnog življenja koje nam svaku noć nudi javni RTV servis.

Kami nas je blagovremeno upozorio. Kuge su doba otuđenja, samozatvaranja ali i jasnog podsjećanja da se ne može živjeti s glavom u pijesku. Kuge donesu vrijeme slično okupaciji jer suspenduju slobodu i nametnu ograničenja.

Nas, valjda, to ne bi trebalo da iznenadi - generacijama nas spremaju za ovakav scenario.

Definitivno, za COVID smo bili psihički, i pomalo genetski, pripravni, ali to nije dovoljno da preživimo nakon što mine.

Budimo, stoga, realni, izborimo se za nemoguće jer realno ne uliva nadu.