STAV

Šta nas čeka kad virus “kapitulira”?

Podsjetimo se: prvi slučaj koronavirusa u Italiji zabilježen je 21. februara, Hrvatskoj - 25. februara, Sjevernoj Makedoniji i Rumuniji - 27. februara, Sloveniji i Mađarskoj - 4. marta, BiH - 5. marta, Srbiji - 6. Marta, a u Crnoj Gori - 17. marta
2693 pregleda 0 komentar(a)
Detalj iz Bergama, Foto: AP
Detalj iz Bergama, Foto: AP
06.04.2020. 14:53h

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je na svojoj Prvoj skupštini, održanoj 24. juna 1948. godine u Ženevi, donijela odluku da se 7. april obilježava kao Svjetski dan zdravlja.

Obilježavanje Svjetskog dana zdravlja je prilika da se svjetskoj javnosti skrene pažnja na najznačajnije probleme u vezi sa zdravljem stanovništva na globalnom nivou. Kada je 1950. godine Svjetski dan zdravlja obilježen prvi put na temu „Upoznajte svoj zdravstveni sistem“, niko nije mogao pretpostaviti da će, 70 godina kasnije, zdravstveni sistemi u cijelom svijetu da se bore sa najvećom globalnom katastrofom nakon Drugog svjetskog rata - epidemijom korona virusa. 

„Suočili smo se sa globalnom zdravstvenom krizom kao nikad u 75-godišnjoj istoriji Ujedinjenih nacija“, izjavio je generalni sekretar UN, Antonio Gutereš. Kada je nemilosrdni i agresivni neprijatelj, korona virus, “porobio” skoro cijelu planetu, ubijajući ljude i ekonomske sisteme, vidjeli smo koliko su javni zdravstveni sistemi bili zapostavljeni i nepripremljeni za borbu protiv ove pošasti. Sindikat ljekara Madrida podnio je tužbu kako bi primorao regionalne zdravstvene vlasti da isporuče rukavice, maske i naočari bolnicama i drugim medicinskim centrima. “Molimo vas, ne ostavljajte nas same: pomozite nama i sebi”, napisala je načelnica klinike u Bergamu, dr. Frančeska de Đenara, u otvorenom pismu vlastima, tražeći opremu. U SAD su zdravstveni radnici na društvenim mrežama upućivali apel za pomoć (vijesti.me). Sindikat doktora medicine Crne Gore uputio je otvoreno pismo premijeru, informišući ga da zdravstveni radnici ne posjeduju odgovarajuću zaštitnu opremu...

Od ukupnog broja zaraženih u Italiji oko 9 odsto su ljekari, dok ih je u Španiji zaraženo oko 13 procenata. Mnogi zdravstveni radnici su umrli na prvoj liniji fronta, što me podsjetilo na sudbinu načelnice Zavoda za hitnu medicinsku pomoć u Sarajevu, koja je 1992. godine poginula od snajpera, dok je spašavala ranjene na ulicama grada.

Podsjetimo se: prvi slučaj korona virusa u Italiji zabilježen je 21. februara, Hrvatskoj - 25. februara, Sjevernoj Makedoniji i Rumuniji - 27. februara, Sloveniji i Mađarskoj - 4. marta, BiH - 5. marta, Srbiji - 6. Marta, a u Crnoj Gori - 17. marta.

Zabrana javnih okupljanja u Crnoj Gori stupila je na snagu 16. marta. Iako su Institut za javno zdravlje i Sanitarno zdravstvena inspekcija pratile situaciju i djelovali preventivno, mnogo naših državljana putovalo je, odnosno doputovalo, u toku januara i februara, zaobilazeći kontrole nadležnih službi? Da li su respiratori i zaštitna oprema na svjetskim tržištima bili dostupniji u tim mjesecima u odnosu na danas, kada vladaju opšta nestašica, otimačina i šverc?! Zar su i nekadašnji članovi SKJ zaboravili onu Titovu: “Radimo kao da ćemo 100 godina živjeti, pripremamo se kao da će sjutra rat.”

No, bez obzira na naš stresni život u kućnim pritvorima sa ili bez dovoljno hrane, TV uređaja, telefona, ogrijeva,.., vjerujemo u naše zdravstvene radnike, kao u tradicionalnu i sezonsku solidarnost, koja je melem za rane u teškim vremenima. Pripadnici ranjivih grupa (stariji od 65 godina, hronični bolesnici, samci itd.) “kapitulaciju” korona virusa dočekaće sa trajnim posljedicama po njihovo fizičko i mentalno zdravlje.

Antivirusna “socijalna distanca” jedini je spas u ovim danima, dok će socijalni jaz biti dubok i trajan, jer će siromašni postati siromašniji i mnogo brojniji.