STAV

Uči doma: Djeci u nasljeđe ostavljamo sopstvene postupke

Prvi dani snimanja su zbližili učesnike, svi su ulagali ozbiljan napor, čini mi se da je tog dana zdrava profesionalna energija prijetila svakoj mogućnosti zaraze i obolijevanja
1576 pregleda 0 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock, Shutterstock, Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock, Shutterstock, Shutterstock

Na samom početku, potrebno mi je par trenutaka da se sjetim da sam posljednje zvono koje oglašava početak časa čula 12.03. ove godine… Informacija o dvonedjeljnoj obustavi nastave, mnoštvo informacija koje su do mene dolazile putem medija, na društvenim mrežama, neposredno u razgovoru sa porodicom i prijateljima, pokušala sam da zauzdam paniku. Ubrzo potom, uslijedio je poziv da se već početkom radne sedmice priključim svojim kolegama i učestvujem u projektu „UČI DOMA“.

Na prvom radnom sastanku sa kolegama i direktoricom podgoričke Gimnazije Zojom Bojanić-Lalović, dobila sam informacije koje su bile od značaja za realizaciju nastavnih sadržaja. Sa kolegama sam podijelila zabrinutost zbog svega što nas očekuje, ali ono što je imalo pokretački značaj bila je jasna opredijeljenost svih nas da djelujemo humano, angažovano i posvećeno. Iako redukovan, programski sadržaj je bio obiman za pet nastavnika koji su se odazvali ovom pozivu. Ipak, okolnosti nijesu dozvolile da se pozovemo na svima poznatu „malo rukah - malena i snaga…“. Naprotiv, uz dogovor postignut s lakoćom, svi smo napravili izbor i krenuli u realizaciju nastavnih jedinica koje su bile preporuka Zavoda za školstvo, odnosno Ministarstva prosvjete.

Prvi dani snimanja su zbližili učesnike, svi su ulagali ozbiljan napor, čini mi se da je tog dana zdrava profesionalna energija prijetila svakoj mogućnosti zaraze i obolijevanja. U kabinetu broj 8 su se smjenjivale najave, slajdovi, profesionalci zaposleni u medijima, nadahnuti nastavnici. Nije bilo jednostavno pronaći mjeru izlaganja monološkom metodom koja ne dozvoljava uobičajenu pedagošku kreativnost.

Nepodijeljeno je mišljenje, nastavni proces je uvijek tročlana struktura koja podrazumijeva neposredan kontakt nastavnika - nastavnog sadržaja - učenika. Distancirani od onih koji jesu razlog opredjeljivanja za ovaj posao, nemamo uobičajeno nadahnuće, kontakt i razmjenu. Ipak, to je prekreka koju prevazilazimo u hodu. Obaveze u školi se gomilaju, intenzivno se radi na elektronskim platformama, formiranju virtuelnih učionica, viber grupa sa učenicima, roditeljima, članicama i članovima odjeljenskih vijeća. Pored sopstvenih obaveza, kod kuće radim sa tri đaka čije radne navike su u formiranju. Ali sve to, ne mijenja činjenica da već nakon prvih časova emitovanih na UČIDOMA2, dobijamo izuzetno važnu podršku. Javljaju mi se kolege iz crnogorskih škola južne i sjeverne regije, Zavoda za udžbenike, moji učenici - nepodijeljen je utisak - sve što radite je izuzetno dobro!

Najzad, ne mogu da se ne prisjetim nečega što sam nedavno pročitala – ljekari i medicinsko osoblje bili su nečiji đaci, naša je dužnost da prenoseći sve što znamo, možemo i umijemo, u ovim trenucima, njegujemo duh. U učionici, u klupi ili kod kuće, pred TV-om, učenici zaslužuju podršku jer na njima svijet ostaje. Ostavljamo im sopstvene postupke i odluke da se na njih ugledaju!