PODSJEĆANJE NA BOŽINU IVANOVIĆA

Detroit, susret sa Crnogorcima

Po povratku, izabran je za predsjednika Predsjedništva Socijalističke Republike Crne Gore. A onda je naišla takozvana „antibirokratska revolucija“
1643 pregleda 0 komentar(a)
Pogled na Detroit s kanadske strane: Božina Ivanović i Slobodan Vuković, Foto: Privatna arhiva
Pogled na Detroit s kanadske strane: Božina Ivanović i Slobodan Vuković, Foto: Privatna arhiva

Putujući svijetom i vremenom, sretao sam zanimljive i znamenite ljude; s mnogima i putovao. Jedan od onih koji mi je ostao u divnom sjećanju, bio je prof. dr Božina Ivanović, tada član Predsjedništva Socijalističke Republike Crne Gore. Upoznao sam ga sedamdesetih, još dok je bio republički sekretar za prosvjetu, odnosno crnogorski ministar prosvjete. Bješe došao u posjetu Crnoj Gori slavni sovjetski glumac, reditelj i scenarist Sergej Bondarčuk sa suprugom, pa me Božina pozvao da tim povodom napišem članak. Primio je Bondarčuka u svom kabinetu, u titogradskoj Ulici Vuka Karadžića. Bila je to za mene lijepa prilika da upoznam kultnog filmaša (igrao i u Bulajićevom filmu Bitka na Neretvi) i popričam s njim...

A putnjak na odjeći, znano je, predskazuje skoro putovanje.

Posjeta SAD i Kanadi

Sedmog oktobra 1987. delegacija Crne Gore u sastavu Božina Ivanović, Franjo Ljuljđuraj i Slobodan Vuković, otputovala je u Sjedinjene Američke Države na Pete susrete iseljenika iz Crne Gore koji žive u Sjedinjenim Državama i Kanadi. To je, tradicionalno, najznačajnija crnogorska iseljenička manifestacija na sjevernoameričkom kontinentu. Susreti su održani u Detroitu 10. i 11. oktobra u prisustvu preko hiljadu iseljenika i uglednih predstavnika američkog društvenopolitičkog života, među kojima su bili senator Mičigena Džek Fakson i legendarna gradonačelnica Detroita, Irma Henderson, prva crnkinja na toj važnoj funkciji. Manifestaciju je otvorio Ljubo Mijač, dugogodišnji predsjednik Američko-crnogorskog kulturno-prosvjetnog društva Lovćen u Detroitu.

Iseljenicima se prigodnim govorom obratio Božina Ivanović.

„Neobično raduje činjenica i saznanje da vi, jugoslovenski iseljenici, složno i bratski živite, gajite i razvijate međusobno prijateljstvo, čuvate i produžavate tradiciju svojih naroda i svog zavičaja, organizovano i masovno slavite značajne istorijske datume i ličnosti iz naše duge, teške ali slavne istorije. Poznate su nam vaše iseljeničke proslave i akademije posvećene gorostasu Petru II Petroviću Njegošu, kao i napori koje činite u izdavačkoj djelatnosti, likovne izložbe koje organizujete, stvaranje uslova za rad pojedinih iseljeničkih društava i druge brojne aktivnosti“, naglasio je Božina Ivanović. „Takvim svojim radom, preduzetim aktivnostima i manifestacijama doprinosite međusobnom zbližavanju i neodrođavanju, održavanju čvrstih veza sa svojom otadžinom i svojim zavičajem i na najbolji način pomažete širenje naše kulture i ugleda naše zemlje na ovom prostranom kontinentu, pa i šire. Time, svakako, na dobar način podstičete prožimanje kultura naših naroda, kao i miješanje kultura s kulturama Sjedinjenih Država i Kanade“.

Gradonačelnica Detroita Irma Henderson pozdravila je crnogorske iseljenike ukazujući na izuzetnu važnost podsjećanja na svoju istoriju i kulturu. To je, kazala je, doprinos američkoj kulturi i istoriji.

Senator države Mičigen Džek Fakson rekao je da je počašćen što u ime države Mičigen prisustvuje Petim susretima iseljenika iz Crne Gore koji žive u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi.

„Važno je da ne zaboravite svoje porijeklo i svoj korijen. Jedino ćete na taj način, ako održavate svoju tradiciju i kulturu, doprinijeti prosperitetu zemlje u kojoj živite. Nikada ne zaboravite odakle ste došli i radimo zajednički da doprinesemo razvoju Detroita i države Mičigen“, istakao je senator Džek Fakson.

Tom prilikom proglašen je 10. oktobar za crnogorski dan u Detroitu.

Čovjek od kulture

Detroit, kao što je poznato, od Kanade dijeli Detroitska rijeka. Autoput, zanimljivo, ide ispod rijeke, a granični prijelaz je na sredini.

Na poziv naših iseljenika u Kanadi, uputili smo se automobilom za Toronto đe smo se susreli s crnogorskim iseljenicima Vojom Rašovićem, Vojkom Laličić, Vesom Radulovićem, Brankom Aleksićem, Neđom Orbovićem, Mirom Vučinićem, Imerom Jašarajem, Jagošem Roganovićem, Mišom Kalezićem, Borisom Rakočevićem, Ivicom Pavićem, Lepom Rajnović, Petrom Perovićem, Slobodanom Kračkovićem.

Toplim riječima iseljenicima se obratio Božina Ivanović; s radoznalošću i interesovanjem slušao njihove želje i prijedloge.

Kao čovjek od kulture, Božina je tokom našeg kratkog boravka u Njujorku uporno nastojao da pronađe i posjeti Američki prirodnjački muzej, tj. muzej čovjeka, kako ga je nazivao. Bio je srećan kada mu se ispunila ova davnašnja želja.

Po povratku, izabran je za predsjednika Predsjedništva Socijalističke Republike Crne Gore. A onda je naišla takozvana „antibirokratska revolucija“ i Božina je s cjelokupnim tadašnjim crnogorskim rukovodstvom podnio ostavku.

...U Umjetničkom paviljonu u Titogradu, otvaranje izložbe Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore. Među posjetiocima stajao je, nekako usamljen, Božina Ivanović. Uputio sam se preko cijele izložbene dvorane i pozdravio se s njim.

„Što si se osamio. Božina, što se ne javiš!?“ - upitah.

„Ja da ti nešto ne naudim!“ - reče.

Pripadao je, bez sumnje, plejadi istaknutih sinova Crne Gore.

Preporučujemo za Vas