STAV UREDNIKA

Sačuvati živce do američkih izbora

Čak i ako Tramp ponovo bjesni i grubo kritikuje Njemačku, više se ne isplati na tako nešto ni odgovarati. Zato što su SAD od sada u izbornoj kampanji 

874 pregleda 1 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Sve smo to već čuli u sličnim formama. Doprinosi za NATO, koje Njemačka navodno ne uplaćuje. Optužbe da su baš SAD zakinute zbog njemačkog uspešnog izvoza. Uvrede upućene Berlinu su faktički besmislene i besramne. Ali, ovaj američki predsjednik je takav – on ne želi istinu, pa makar mu bila pred nosom.

Suviše često smo priznavali da smo posljednjih decenija premalo izdvajali za odbranu. I jasno je da to ima veze s njemačkom istorijom. S obzirom na to da nenaoružani pacifizam ima prilično slabe izglede za budućnost, izdaci su od prije nekog vremena ipak neprestano rasli. Novac mora da se upotrebi smisleno, a ne da se baca kroz prozor kupovinom bilo kakvih američkih oružanih sistema – što bi zapravo Trampu bilo najdraže.

Teatar oko cijene odbrane

Ako predsjednik sada po stoti put govori budalaštine u vezi s izdacima za NATO koje bi Berlin trebalo da plati, a što navodno opterećuje SAD, onda se tu radi o čistoj predizbornoj kampanji. Tramp samo želi da skrene fokus sa debakla koji je doživela njegova korona-politika, tačnije sa potpunog nedostatka takve politike. Preko 100.000 građana SAD je umrlo, otvaranje zemlje bilo preuranjeno, a nadrealne konferencije za novinare u Beloj kući tokom krize su šokantne. Hoćete još jedan gutljaj hlora?

Teatar s povlačenjem američkih trupa iz Nemačke dolazi u pravo vrijeme. Nikog ne bi trebalo da čudi da jednu od uloga u toj ingenioznoj ideji igra bivši američki ambasador i poznati neprijatelj Njemačke – Ričard Grenel. Njegovo kobno djelovanje u Berlinu bilo je svjedočanstvo njegovih uverenja. Možda će ova populistička glupost da djeluje na Trampove pristalice, koje uprkos svim dokazima i dalje žele da vjeruju njegovim lažima.

To uključuje i sugestije kako su SAD žrtve mračnih sila koje rade protiv Vašingtona. A protivnik očigledno sjedi u Berlinu. Nije ni čudo, s obzirom na to da Tramp ne voli demokratije i radije se grli sa diktatorima. Njegovi muški prijatelji se zovu Putin, Erdogan i Kim Džong Un. Njegove simpatije prema kineskom predsjedniku Siju veće su nego prema Angeli Merkel.

Ništa do zavisti i ogorčenja

Konstante prijetnje trgovinskim sankcijama u međuvremenu samo nerviraju. Ako Tramp smatra da SAD premalo izvoze, onda bi američka industrija trebalo da proizvodi kvalitetniju robu. Osim toga, on u svojim tiradama nikada ne spominje globalnu dominaciju Gugla, Epla, Majkrosofta i Amazona. Dakle, ako drugi proizvodi ne mogu da pronađu tržište, onda bi to sigurno trebalo da znači da nisu konkurentni. Kada se radi o životnim namirnicama, moglo bi samo da se vikne: Dragi prijatelji, jedite vašu hlorisanu piletinu ili genetski modifikovane biljke! Ili ih prodajte Britancima, oni su izgleda spremniji na kompromis.

Zašto bi Njemačka trebalo da kupuje gas koji se transportuje preko pola zemaljske kugle, kada može da dobije zemni gas u komšiluku? Doduše, posao sa Rusijom je sklopljen još u vrijeme kada se vjerovalo u moguće partnerstvo sa tom zemljom. Ali, treba li sada odustati od skoro gotovog Sjevernog toka 2, samo zato što to Tramp želi? A to bi iz geopolitičkih razloga ionako moglo da postane neophodno.

Borba uoči izbora

O svim tim racionalnim argumentima – protiv povlačenja američkih trupa iz Njemačke, samoodlučivanju o snabdijevanju energentima, protiv kaznenih carina na francuska vina i njemačke automobile – dovoljno se raspravljalo. Sve ono što bude narednih mjeseci stizalo iz Vašingtona biće emocionalni ispadi neobuzdanog predsjednika. I ostatak izborne kampanje.

Više se uopšte ne isplati postavljati pitanje pouzdanosti SAD kao države u NATO, a kamoli tražiti diplomatske odgovore. Trebalo bi uraditi kao Angela Merkel: jednostavno ignorisati. A morali bismo i da pričekamo da vidimo šta će donijeti izbori u novembru. Zapadni svijet se nada, sanja i preklinje da dođe novi predsjednik. A do tada jednostavno moramo da sačuvamo živce.