STAV

Korona izbori

U analizi dileme “izaći ili ne” na ove izbore, logično je postaviti pitanje: šta se to promijenilo u izbornim uslovima sada u odnosu na prošle iz 2016, a koji su bili razlog najprije za jedinstveni a potom krnji opozicioni bojkot? Jesu li pročišćeni birački spiskovi, oslobođen javni servis, brojne izborne i druge afere dobile sudski epilog itd?

5066 pregleda 20 reakcija 4 komentar(a)
Ilustracija
Ilustracija

Pragmatični političari imaju običaj kazati da izborna kampanja počinje sa početkom mandata, a ne sa objavom datuma izbora. Ima u tome mnogo logike, jer onako kako djelujete od početka mandata u skupštini tako sebe preporučujete biračkom tijelu.

Do parlamentarnih izbora ima još mjesec i po dana i, kako stvari stoje, opozicija će izaći na izbore u više kolona. Dakle, osnovne dileme “izaći ili ne” i “u jednoj ili više kolona”, su riješene?!

Podsjetimo da se opozicija zbog brojnih neregularnosti 2016. godine odlučila na bojkot parlamenta, kojeg je DF kasnije prekinuo. Desili su se i širi lokalni izbori u maju 2018.godine (11 opština) na kojima je nastupila i predizborna koalicija DCG-URA, a ove partije su čitav mandat bojkotovale rad državnog parlamenta.

U analizi dileme “izaći ili ne” na ove izbore, logično je postaviti pitanje: šta se to promijenilo u izbornim uslovima sada u odnosu na prošle iz 2016, a koji su bili razlog najprije za jedinstveni a potom krnji opozicioni bojkot? Jesu li pročišćeni birački spiskovi, oslobođen javni servis, brojne izborne i druge afere dobile sudski epilog itd? Kakva je garancija u ovakvim delegitimisanim pravosudnim institucijama?

Svi odgovori su identični i negativni. Ako je ovako, a jeste, onda je apriorna odluka opozicije (bez ozbiljne analize) o izlasku na izbore skliznula negdje na teren političke nedosljednosti i apsurda. Glatko je odbačena ideja “aktivnog bojkota” i olako dat puni legitimitet predstojećim izborima. Time su, naročito partije koje su potrošile višegodišnje mandate u odbranu stava o nelegitimnosti rezultata prošlih izbora, upale u zamku koju su same sebi postavile upornim bojkotom. Sada, zaista nije lako objasniti novu izbornu logiku biračkom korpusu. Četiri godine insistirate na lažnom legitimitetu parlamenta koji uzgred nije učinio ama baš ništa na unapređenju izbornih uslova i onda ad hoc prihvatite ponovo izbore u, ovaj put, još lošijim izbornim uslovima. Treba li sumnjati u to da će NKT u korona izborima navijati za one mjere koje će više odgovarati režimskim partijama?

Sve ovo jeste nelogično ali tu se vraćamo na priču s početka ovog teksta. Početak kampanje je formalno dan proglašenja izbora, ali stvarni početak je znatno ranije. Od velikog značaja u politici je, bez sumnje, pokazati kontinuitet političkog stava. Građanska ideologija kao politička paradigma upravo zbog nedosljednosti i “vrludanja” nekih partija koje pretenduju na pridjev građanska, teško pušta korijen na ovim prostorima.

Opozicija je definitivno pokazala razočaravajući kontinuitet u međusobnim odnosima u vidu nesaglasja oko najvažnijih pitanja. Jedinstvena izborna strategija sa ciljem rušenja ove vlasti ostat će još dugo pusta želja iznevjerenih opozicionih birača. Kao što je bojkot parlamenta imao smisla samo po principu svi ili niko, takva logika diktira i odluku o izlasku na ove izbore. Ako se nije postigao konsenzus oko bojkota, onda svi moraju izaći. Ako ne žele u jednoj koloni onda nema mjesta ni za nekakve nove neprirodne koalicije poput Ključa iz 2016. ili DCG-URA iz 2018.

Zbog čega je opcija bojkota u startu neprihvatljiva DF-u i u ovakvim neregularnim uslovima i očigledne izvjesnosti primjene svih onih opskurnih metoda i mehanizama depeesovog režima? Njihov cilj jeste smjena vlasti, ali oni su dobitnici i sa status quo varijantom.To su višestruki poslanici kojima je Skupština atraktivna kao verbalno bojište ili pozornica političkog teatra na kojoj se uvijek iznova mogu liječiti političke i personalne frustracije. I nije lako kada već više od desetak godina unaprijed znate da gubite svaku bitku, ali eto ne odustajete jer, zaboga, ko bi to bolje radio. Nagomilane frustracije u tom srazu sa centrifugalnom silom DPS-a djeluju poput političke droge koja stvara ovisnost.

Doista, nije mali broj onih koji misle da ovi igrači jedni drugima trebaju i odgovaraju. Bez njihovog “rata” Skupština bi bila dosadna scena jer drugi alfa opozicioni subject DCG dosljedno odbojkotovaše svoje mandate. Sada su ko zapeta puška za ove izbore i armiju “crvenih kravata” su već gurnuli na teren. Većina onih koji ozbiljnije prate političku scenu nisu iznenađeni neslogom opozicije oko ideje “aktivnog bojkota” niti varijante jedinstvene liste.

Jasno je da četiri godine nesloge u prolazećem mandatu ova gospoda ne mogu zamijeniti ad hoc predizbornom slogom. Jedni žele iskoristiti sinergijski talas litija i odbraniti status quo, jer uostalom izvršnim funkcijama se nisu nikada ni bavili, a to će sada biti prejak izazov i ekspertima (ništa se ne pitaju) u periodu korone i post korone. Drugi su nakon prošlih izbora slavodobitno postavili visoko ljestvicu vlastite političke sujete pa ne bi sada zajedno na izbore nikako da ne bi slučajno bili u ulozi mlađeg brata DF-u.

Nije pogrešno zaključiti da je kriza u opoziciji generisana dominantno krizom liderstva. Teške su odluke pred liderima opozicije, ali ama baš ništa ih ne može amnestirati pred odgovornošću za izborni rezultat. Ostaje nam da vidimo ko od njih ispravno razumije što je uradio u Hrvatskoj gospodin Bernardić nakon njihovih nedavnih izbora.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")