“Zamislite da vas je neko prisilio da hodate po užarenom podu, od tačke A sve do vrlo udaljene tačke B. Tabani vam gore i trpite bolove. Zbog toga vičete i psujete u hodu. Neko vam pak, sa gornje galerije, sasvim miran poručuje da nije lijepo vikati i psovati. Postiđeni ovim prekorom, zatvorite usta i patite u sebi jer je tako pristojnije, gorite kao častan i pristojan, dostojanstven čovjek, zaboravljajući da je pravo pitanje trebalo biti postavljeno na samom početku: zašto bi bilo ko hodao po užarenom podu? Kakva je to glupost i kakve veze ima kultura govora i pristojnost sa tim kada vas jednom gurnu da izgorite od bolova.”(Ivan Vuk Torbica, reditelj)
Kako sam se nadala...
Kad je tamo neka kineska zaraza počela da pravi darmar po Italiji, očekivala sam da će se čim stigne kod nas proširiti bez kontrole i uništiti nakaradnu državnu organizaciju, da će bolesni umirati po hodnicima bolnica, a ostatak se vratiti u stanje primitivne zajednice kada je jedino važno zadovoljiti primarne potrebe, obezbijediti puko preživljavanje.
Desilo se suprotno - partijski vojnici okupljeni na čelu države efikasno su odgovorili neočekivanom izazovu, građani su se povinovali naredbama i brojevi su padali, sve do mnogima nedostižne nule. Ne vjerujem da oni rade nešto kako treba, komentarisali smo tih dana, pravdajući prestroge, a neadekvatne mjere riječima da je bolje i tako nego nikako.
Međutim, partijska kula od karata građena decenijama sistemom „ja tebi, ti meni“, oburdala se kada je trebalo gledati u budućnost dalje od dvije sedmice i naći kompromis između staljinističkih mjera i potpune anarhije, te primijeniti principe modernog društva, onog u koje neće da nas puste otkako smo sa SFRJ raskrstili.
Zašto idemo ka drugom scenariju, umjesto da uživamo u koronafri benefitima?
Zato što je dobar start bio eksces, nije tu dominirala stručnost, razum, gledanje u budućnost, istureni dio depeesa nazvan NKT vodio je goli strah i neinformisanost - da će ih nepoznati virus zbrisati sa lica zemlje i da prvi put u životu neće moći da uhvate vezu protiv toga. Na isti životni manir naviknuti građani (da sam na njegovom mjestu i ja bih krao) sa oduševljenjem su pozdravili policijske časove, drakonske kazne i u mejnstrim na velika vrata vraćeno špijuniranje komšija. Sramno objavljeni spisak samoizolovanih postao je čitaniji od tabloida (bez njega se, sjećate se, epidemija nije mogla držati pod kontrolom), a „pametniji“ malograđani su to besprizorno kršenje osnovnih ljudskih prava opravdavali mišljenjem da je opstanak važniji od moralnih načela. E pa nije, dragi moji intelektualci, jer kad izgubimo ono što nas čini ljudima, ostaje samo gola životinja, ako ne postoje ideali koje ćemo do posljednje ure braniti, bolje da nas nema, nismo ništa vredniji od npr. virusa. Diletantizam je dosadašnji vrhunac imao u momentu kada je Crna Gora proglašena za prvu svjetsku korona fri destinaciju, a granice otvorene uz očekivanje najezde turista, scenarija koji bi jedino potpuno neobavlještena osoba s minimalnim kongitivnim sposobnostima mogla očekivati. Pa, medicinska struko, ako su vam već na prijemnim ispitima podvaljivali udžbenike iz kojih ste već učili, pročitaste li išta iz relevantne svjetske literature, jeste li se informisali o saznanjima u vezi sa ponašanjem virusa, ili su vaš autoritet stručnjaci za krompir, a životni moto „ćuti, ne talasaj, važno je da se radi“? A vi „nikad nam nije dosta“ depeesovci, pošto većina od vas nije dorasla studiranju literature na stranim jezicima, jeste li odgledali makar jedan od TV nastupa Ivana Đikića, svjetski priznatog naučnika, koji se mjesecima ubi objašnjavajući građanima u regionu kako se treba ponašati za minimalnu štetu? Da li ste proučavali primjere zemalja uspješnih u borbi sa kovidom-19 i razmatrali koje od njihovih mjera možete primijeniti na našem podneblju? Da li ste izguglali podatak da je svjetski turizam u padu 80 odsto ove godine i jeste li ste računali da li su benefiti optimističnih 20 odsto prošlogodišnje zarade veći od gubitaka koje bi donijelo aktuelno nesputano širenja virusa?
Prestajem da nabrajam logična pitanja pošto znam da niste; niste jer vas je opet vodio strah, ovoga puta ne strah da ćete umrijeti - naučili smo, umiru roditelji, djedovi i bake, mi mlađi ćemo samo bolovati, vi možda i manje dok je P2/P3 maski po privatnim štekovima - već majka svih strahova - da ne izgubite izbore i sve svoje na prljavim rabotama stečene privilegije, da se ne vratite u prirodno stanje u kojem niste ništa do skup Napoleonovih kompleksa. Nakon praznika plaže su opet opustjele i vidik nam više ne zaklanjaju „turisti“ kojima je Crna Gora sinonim za staviti 50 eura u pasoš. Ovi drugi, zovete ih elitnim, neće ni kročiti u oblast u kojoj divlja epidemija ili će pobjeći glavom bez obzira nakon uobičajenog prizora lokalaca koji se pozdravljaju znojavim zagrljajem (scena bazirana na istinitom događaju). Istovremeno, svijet nam zatvara vrata, vi ćete se pozdraviti sa obilascima egzotičnih destinacija, a nemali broj crnogorskih građana sa mogućnostima zarade u inostranstvu. Staklene noge ekomonije slomljene su, hoćemo li sada morati da platimo i životom najstarijih građana, simbolika je brutalna, onih što su stvarali da biste vi uništavali?
Znamo da ste izučili mehanizme kontrole mase, ali u ovoj izbornoj trci nemate uvijek odane saveznike poput SPC-a i opozicije. Na drugoj strani je virus, a on ne samo da ne radi za vas, već ga ne možete ni kupiti, a kamoli mu poslati konjsku glavu. Ako se desi novopazarski scenario, hoćete li moći izaći na kraj sa frustracijama naroda? Jeste li sigurni da bi vam u lance vezani Crnogorci oprostili i smrti najmilijih? Šta ako krenu bagerima, ko bi se od vas našao prvi na udaru? Kako bi prošao?
Izmisliti toplu vodu
Osnovna stvar u sprečavanju širenja novog korona virusa je ograničavanje bliskih kontakata, izmaći se iz dometa aerosola druge osobe. To je, naravno, nemoguće u potpunosti. Ali je veoma moguće ne grliti se, ne rukovati se, odlaziti u prodavnicu rjeđe nego inače, svesti kafenisanja na video pozive, nositi masku gdje se distanca ne može držati. I to bi moglo biti dovoljno, kaže iskustvo Japana. Pošto smo na drugom kraju civilizacijske skale, možemo preskočiti koju stepenicu uz pomoć represije - imamo najviše zaraženih po glavi stanovnika u regionu, ali smo po broju policajaca lideri u Evropi, pa zaposlite tu silu, ako već nije dorasla borbi sa mafijom, neka „pendreka“ one koji krše mjere. Odredite kazne srazmjerno zločinu (ima čitava teorija o tome, pitajte nekoga ko nije prepisivao na pravosudnom ispitu), pa kad napišete hiljade prekršajnih naloga svako će pokriti nos maskom.
Edukujte idiote koji misle da se virus širi internet mrežom (iako je 5G ostao u sada koronafri Vuhanu, a bolest je u našoj kući), neka RTCG makne kamere sa plaža i vesele ljetnje priloge zamijeni ozbiljnom pričom o životu s virusom, neka se pozabavi razotkrivanjem teorija zavjere i ponovnim objašnjavanjem elementarnog - da je zemlja okrugla i da vakcine iskorjenjuju bolest. Pravi stručnjaci rado će pomoći, a nadam se da bi se moglo naći i ozbiljnih novinara za takve projekte.
Testirajte, proširite kapacitete IJZ-a, poznatog kao 400-500-uzoraka-dnevno, ako nema kadra može da se uveze ili da se obuči. Sve što fali možemo stvoriti zajedno, kao one vizire za medicinare, samo recite gdje smo šuplji, ne lažite da je super, niko vam više ne vjeruje i služite kao predmet sprdnje narodu na svu ovu muku. A i ima nas što bismo po cijeli pandemijski dan medicinskom tehničaru štapiće dodavali dok on vrši analizu, ako će to donijeti mrvicu dobra. Najbitnije - pošaljite NKT na plažu, ima mjesta za siguran boravak, i nađite stručnjake kojima običan čovjek može da vjeruje. Manite se partijskih vojnika jer je prosječnom građaninu uvjerljiviji jutjuber nego bilo koji crnogorski isluženi kadar. Ako ih nemamo, uvezite ih, kineski je naučnik jeftiniji nego kineski autoput. Trebaju nam istinski stručnjaci, oni kojima je znanje strast, da preporuče akcije i ljudi kojima u kriznim situacijama ne upravlja strah već razumom, da ih sprovedu. A takvih ima, vjerovali ili ne.
Nema para? Preusmjerite državna reketiranja građana poput onih čuvenih stavki sa računa za struju. Daleko bilo, vadite iz slamarica, oprostićemo vam što taj novac niste još oprali.
Nemamo kapaciteta jer smo mali, kazaćete možda. Dvostruko manje Islanđana na ostrvu koje Sunce skoro da ne gleda, da vas čuje, mislilo bi da ste ludi.
Elitni turizam
Sigurna sam da je ova pisanija pišanje uz vjetar, ali neka ide i neka se nevrijeme pojača do uragana besmislenog optimizma.
Pa zamislimo koronafri državu iz prošlog mjeseca. Znamo da su predviđanja da će virus harati svijetom još najmanje godinu dana (i sljedeće sezone, da). Nosimo maske (nećemo se ugušiti, nisu ni hirurzi otkad je hirurgije) i držimo distancu, čisto je i zdravo, turistička ponuda prilagođena uslovima, bolest se ne pušta da radi što god, već se suzbija odgovarajućim mjerama. Turisti se testiraju na granici i svaka tri dana tokom boravka, i dolaze jer znaju da je sigurno, da se mjere sprovode, a prekršioci procesuiraju redom (jedan, na posao već vraćeni, Kusovac ne čini proljeće). Tu su ljudi koji žele sigurnost i odmor, jer im jedini na svijetu to garantujemo, što su spremni i da plate jer je zdravlje postalo luksuz. Elitni turizam u doba korone, u vrijeme kada je mnoge sfere ljudskog postojanja potrebno ponovo osmisliti.
Gdje je vaša računica
Naravno, ne očekujem da išta preduzmete iz altruizma, pa ću objasniti u čemu možete naći interes. Jeste li primijetili kako vam je rejting skakao dok su brojke padale? Dok smo u nevjerici gledali kako radite relativno dobro, prvi put otkako je „mala“ nezavisna. Kakva je situacija sad, izbori samo što nisu? Da li ćete biti spasioci ili ćete, ako se bolnice napune, srednjevjekovnim metodama održavati vlast? Pogledajte tradicionalno Srbiju i razmislite, sljedeće su dvije nedjelje ključne.
Bonus video:
