STAV

Nova Crna Gora

Kralj Nikola je izgubio i vlast i državu, a Đukanović samo vlast. Crnogorska država će ga nadživjeti. Obarajući mirnim putem Đukanovićevu (sve tvrđu) diktaturu, Crna Gora je zakoračila u novu istorijsku eru

58135 pregleda 371 reakcija 130 komentar(a)
Foto: Vijesti/Boris Pejović
Foto: Vijesti/Boris Pejović

U vrijeme raspada Jugoslavije, crnogorski independisti imali su dva cilja. Prvi je bio da Crna Gora, kao i druge jugoslovenske republike, postane nezavisna evropska družava, a drugi da se ostvari pomirenje dviju grupacija suprotstavljenih oko te ideje. Crnogorski independisti su smatrali da su Crnogorci i crnogorski Srbi djelovi jednog cijelog, sa donekle različitim čitanjem istorije.

Crna Gora je imala istorijsko iskustvo u osvajanju nezavisnosti. U stvari, cijela istorija Crne Gore u suštini je bila borba malobrojnog naroda za slobodu i nezavisnost. Od Tuđemila 1042, kad je izvojevana nezavisnost od moćne Vizantije, do priznanja nezavisnosti od strane velikih sila 1878. i obnavljanja te nezavisnosti 2006. Nažalost, nijedan od dva vladara iz modernog vremena koji su izvojevali nezavisnost i međunarodno priznanje nijesu shvatali duh vremena u kojem se to događalo. Sveti Petar Cetinjski je na osnovama hrišćanskog morala izvršio integraciju civilizacijski nedovršenih crnogorskih plemena u jedan evropski narod, ali kralj Nikola nije shvatio da taj proces mora da se završi prerastanjem toga naroda u političku naciju. Vratio je Crnu Goru u apsolutnu monarhiju, koja je bila oblik vladavine prije nacionalnih revolucija koje su se dogodile 100 godina ranije. Istorija ga je kaznila, pa je izgubio i državu i kraljevstvo.

Đukanović je vješto iskoristio mehanizme partijske države da obnovi nezavisnost, ali mu je ponestalo vizije i, kao i kralj Nikola, lukrativno zaustavio istorijski proces. Bivši komunistički aparatčik je 200 godina poslije nacionalnih i demokratskih revolucija reinstalirao sve mehanizme (jedno)partijske države i spriječio demokratsku integraciju države-nacije. Umjesto inkluzivne demokratije sa jednakim šansama za sve građane, učvrstio je ličnu diktaturu, proizveo privilegovanu nasljednu „aristokratiju“ - DPS i uveo segregaciju. Ako te baza DPS-a nije prepoznala, uzalud ti je i prirodni dar i obrazovanje i ljubav prema domovini i želja da doprineseš njenom razvoju.

Na izborima je ostvarena i druga ideja independista - pomirenje dvije Crne Gore. Poraženo je i partizansko i četničko shvatanje Crne Gore

Dok je kralj Nikola izgubio i vlast i državu, Đukanović je izgubio samo vlast. Crnogorska država će ga nadživjeti. Obarajući mirnim putem Đukanovićevu (sve tvrđu) diktaturu, Crna Gora je zakoračila u novu istorijsku eru. Promijenivši po prvi put vlast na izborima, prestala je da bude pretpolitičko ratničko pleme i postala moderna politička nacija. Na izborima je ostvarena i druga ideja independista - pomirenje dvije Crne Gore. Poraženo je i partizansko i četničko shvatanje Crne Gore. Komunistički nasljednici su bili spremni da, kao i u Titovo vrijeme, monopolom i represijom vladaju ljudima. Ne shvatajući da je Crna Gora neodrživa ako je ne prihvate sve njene kćeri i sinovi. Na ovim izborima poražena je ideja komunističkog oblika vladavine, trideset godina poslije propasti komunizma. Poražena je i koncepcija poništavanja osjećaja samobitnosti koji se formirao kod velikog broja (ako ne kod apsolutne većine) Crnogoraca. Izjave lidera tri pobjedničke koalicije, takođe i Crkve, pokazuju da je pobijedila ideja o Crnoj Gori kao građanskoj državi. O državi u kojoj ima mjesta za sve njene raznolikosti. Rezultatima izbora Crna Gora je pokazala da je u stanju da izvrši tu transformaciju.

I preksinoćni miting je potvrda promjena koje su se dogodile na izborima, iako su neke riječi i usklici mase mogli izgledati drugačije. Učesnici su bili izmanipulisani jer je organizator (DPS i državna administracija koja je tražila od zaposlenih da idu na miting) skrila sljedeće činjenice. Ako se permanenti izdajnici iz DPS-a ne predomisle, broj poslanika u novom sazivu crnogorskog parlamenta koji bi mogli osporavati državnu nezavisnost Crne Gore je zanemarljiv, vjerovato nijedan. Neće biti gotovo nijednog poslanika koji osporava orijentaciju Crne Gore za učlanjenje u Evropsku uniju. Od prijema u NATO takva priča se mogla čuti samo od članova DPS-a, jer je to bila formula da bez velikih uznemirenja - pljačkaju. Biće minimum 75% poslanika koji ne osporavaju članstvo Crne Gore u NATO-u i minimum 66% koji ne dovode u pitanje priznanje Kosova. Kad učesnici mitinga (pogotovo mladi) shvate da je Crna Gora sigurnija sa ovom koalicijom koja će da stvara institucije svih građana, nego sa Crnom Gorom Đukanovića, Familije i DPS-a, i oni će podržati inkluzivnu Crnu Goru. Na sljedećim izborima malo ko od njih će glasati za ideju podjela pomoću kojih se trodecenijski režim održavao. Uključujući i govornika koji je od liberala postao ataše posljednje evropske političke policije.

Preporučujemo za Vas