Prošli su slavljenici sa srpskim, pa su došle patriote sa crnogorskim zastavama. Rezultat: broj oboljelih od korona virusa drastično je povećan. Epidemiolozi upozoravaju da nam predstoje dramatični dani. Ali mnoge, kao da nije briga. Život je u ovoj zemlji gotovo po pravilu bio manje važan od „države“, „nacije“, „crkve“, i ostalih „velikih“ riječi. Koje su, gdje god su se usklikivale, i stavljale iznad života i pojedinca, donijele – tragedije. Virusi nacionalizma, fašizma, i ostalih kobnih ideologija, smrtonosniji su od Kovida. Crna Gora treba da preživi i jedan i drugi. I dobro je, da ima šansu.
Sporazum koji je temelj za konstituisanje nove vlade, a koji su ove sedmice javnosti predočili predstavnici tri pobjedničke liste, dobar je početak za novu Crnu Goru. U kojoj će se poštovati ljudska prava i evropske vrijednosti, u kojoj pravda i ljudsko dostojanstvo ne smiju da budu tek slovo na papiru. Ono što obećavaju nosioci triju lista - Zdravko Krivokapić, Aleksa Bečić i Dritan Abazović - potpisao bi svako ko takvu Crnu Goru želi. Mahanje zastavama i starim idejama opet prijeti da nas od te Crne Gore udalji.
Tek što su lideri pobjedničkih lista dogovorili načela i pravac nove vlasti, kao i ekspertsku Vladu, u Demokratskom frontu su počela komešanja. “Bez Demokratskog fronta nema nijedne Vlade u Crnoj Gori”, poručio je Andrija Mandić. Nebojša Medojević bio je konkretniji, saopštivši da “ne treba diskriminisati ljude koji su po 30 godina u politici”. “Biću ličan. Ne znam nikoga ko bolje od mene poznaje demokratsku tranziciju”, kazao je, poručivši da mora doći do dogovora političara i eksperata. Dogovor je već postignut između trojice lidera. Osim ako Front ne misi da ga treba osujetiti, pa izađi na nove izbore. Da ih izgube. U pravcu grijanja podjela ove sedmice stigla je najava mitopolita Amfilohija da planira gradnju kapele na Lovćenu.
Prethodno su se proslavile crnogorske ,,patriote”. Iza organizacije skupa u centru Podgorice, nazire se, iako su ga se odrekli, potpis Demokratske partije socijalista. Mnogi važni depeesovci, primijećeni su na terenu. Bez maski i socijalne distance. Šta je život spram države, pardon privilegija. Neki su, priznali su, samo srcem bili tamo. Govornici na skupu su se posebno istakli zaranjanjem u istoriju. I to onu koja decenijama kasnije potpiruje podjele. Retorika je bila, odgovarajuća.
Najviše pažnje dobila je izjava Nemanje Batrićevića, saradnika na Fakultetu političkih nauka. On je poručio: ,,Potonja je ura Dritane Abazoviću, Žarko i Luka Rakčeviću i Filipe Adžiću. Ako predate Crnu Goru četnicima bićete upamćeni kao izdajnici”, kazao je on.
Nemanja Batrićević je u jednom u pravu. Potonja je ura da se krene drugim putem. Onim koji su kao mogućnost otvorili trojica lidera pobjedničkih lista. Posebno, Dritan Abazović. Uprkos pritiscima, sugrađana, prijatelja znanaca i neznanaca političara i analitičara, ovdašnjih i onih iz komšiluka, DPS-a i ostalih koje je na različite načine uzdrmao Đukanovićev odlazak. Odupirući se svim tim pritiscima da pogazi svoju riječ lider URA-e pokazao je da je drugačiji političar. Kome se može vjerovati i kad kaže: „Očekujem da oni koji žele da budu dio sporazuma poštuju sam sporazum. Ako to hipotetički ne bude ispunjeno, pašće vlada. Kraj priče. Odgovorni političari se drže dogovora. Po cijenu političke krize”.
Nije sporno. Svi imaju pravo na proteste. Svi imaju pravo na proslave. Svi imaju pravo na svoje zastave. Ali one se mogu vijoriti jedna kraj druge. Dok teče dostojanstven život.
Bonus video:
