KOSMOS ISPOD SAČA

Hrvatske pjesme

Neopisivo je koliko Crna Gora voli Dina Dvornika, Daleku obalu i Džibonija. Vole ih ljudi jer valjaju, jer u tim pjesmama ima nešto lijepo, pokreću ljude, udaraju na pozitivne emocije

19754 pregleda 188 reakcija 47 komentar(a)
Damir Urban, Foto: Facebook
Damir Urban, Foto: Facebook

Dok su bile žive Sunčane skale, dešavalo se da prva tri mjesta pokupe pjevači iz Hrvatske. Petar Grašo, Ivana Banfić, Goran Karan i Colonia redovno su pjevali za Novu po trgovima širom Crne Gore, Toni Cetinski je iz frižidera iskakao, a znali smo i ko je Zeko, ko je Maja Šuput, sve pjesme Sandija Cenova vrtjele su se na radio stanicama, svaki ih taksista podgorički zna napamet.

Danas HRT ima sjajne emisije poput A strane i B strane. Tamo poznati pjevaju nešto svoje i nešto staro poznato. Izuzetna scenografija i koncept emisije, a pokazuje se da pop scena u Hrvatskoj je jaka i živa.

Boris Štok pjeva Arsena, pjeva Gabi, Ibrica, pojavljuje se fenomenalni Goran Bare i Damir Urban. Lu Jakelić pjeva fantastično hitove Nine Badrić, Severine i Džibonija. Poseban akcenat emisija je naravno na Oliveru Dragojeviću, što i zaslužuje!

Neopisivo je koliko Crna Gora voli Dina Dvornika, Daleku obalu i Džibonija. Vole ih ljudi jer valjaju, jer u tim pjesmama ima nešto lijepo, pokreću ljude, udaraju na pozitivne emocije.

Otuda je i čudno što se desilo i dešava se da se u Crnoj Gori pjevaju stihovi Tompsona, čovjeka kome je zabranjen nastup u nekim ozbiljnim državama Evrope koje dobro znaju što fašizam znači. Sa tim nema šale, nema koketiranja i nema slučajnosti. Jer takvi stihovi su opasni i nikakvog opravdanja nema da se pjevaju nigdje u Crnoj Gori, naročito na Cetinju jer taj grad nije zaslužio da se njegovim ulicama čuju takve riječi.

Pogrešno je reći da su to hrvatske pjesme, to su prije svega loše pjesme, užasne pjesme. Reflektor treba uvijek uperiti na ono najbolje, treba izbjegavati najgore.

Ima Damir Urban jednu sjajnu pjesmu koju je posvetio ćerkici, pjesma se zove Iskra. U toj pjesmi su i divni stihovi: “treba nam tako malo/skoro ništa/jedan kremen/i jedna iskra/da tama ode/zauvijek iz sna/a čudovišta padaju“. O kakav bi bio odgovor da se u Crnoj Gori umjesto Tompsona zapjevaju ovi stihovi! Ili da se Crnoj Gori uputi pjesma što je izvode Goran Bare i Plaćenici: “Zato te volim, volim, volim/bez obzira na sve/zato te volim, volim, volim/budi uvjek pored mene“.

Jer smo na raskrsnici, a Tomspon je desno. Možemo da biramo, hoćemo li da pritisnemo pun gas i okrenemo volan u desno, da se žestimo po trgovima i držimo zapaljive govore pune žuči, ili ćemo u lijevo, u lijepo, u mirno.

Konačno imamo izbor, što je desno a što lijevo, što je desnica a što ljevica. Od pjesama iz Hrvatske moramo bitrati najbolje, najljepše. Za kraj se valja prisjetiti Džibonijeve pjesme jednostavnog naziva “Sreća“ i stihova koji su lako prilagodljivi na sve:

/ Sreća/držat će mi leđa/sad imam život i svoju slobodu/i iman druge koji dođu i odu/