STAV

Maja

Maju neće vratiti ni kazna od 100 godina. I ne mislim da treba momka osuditi da trune u zatvoru. Ali elementarni osjećaj pravde bi nalagao da se utvrde svi elementi ovog tragičnog događaja

6622 pregleda 637 reakcija 18 komentar(a)
Budva, ilustracija, Foto: Vuk Lajović
Budva, ilustracija, Foto: Vuk Lajović

Maja je bila mlada, obrazovana djevojka, puna života, ambicija, energije. U Crnoj Gori se ne ne kaže slučajno "kako se zoveš", nego "čiji/čija si". Maja je dolazila iz ugledne porodice za koju se vežu uspjesi njenog rodnog kraja. I "dom" u koji je trebala da uđe poslije vjeridbe, nije bio poznat po bilo čemu drugom osim po radu i poštenju. Familija koja je uplaćivala desetine hiljada eura poreza ovoj državi, umjesto da taj novac utaji, pa da kao neki kupi jahtu. Vjerovali su da je za sreću dovoljna i mala barka.

Upravo tu malu barku, puno sreće i nestrpljivog očekivanja što budućnost nosi prekinula je jahta "tatinog sina" od 17 godina. Njih 8 sa jahte je mirno posmatralo kako se Majin život ugasio i kako teško povrijeđeni Vladan bezuspješno pokušava da uradi bilo što. Tata je u luci vjerovatno rekao "da ne brinu" i da ne pričaju ništa. Vjerovatno i čestu rečenicu da će se "sve srediti". I sredilo se u nesrećnom crnogorskom pravosudnom sistemu. U državi u kojoj se i zbog međe sudi po par godina, a ljudi i za puno manje prekršaje provedu po pola godine u istražnom zatvoru - kotorski sud je svoj posao završio ekspresno, za nešto više od mjesec i po dana uz samo dva ročišta. Za izazivanje pomorske nesreće u kojoj je ugašen Majin život, a njen vjerenik Vladan teško povrijeđen, maloljetnik je dobio 120 sati društveno korisnog rada. Tih 24 dana će u Beogradu da "odradi" po 5 sati brinući o parkovskom moblilijaru, volontirajući u nekom call centru ili, vjerovatnije, nastavljajući sa bahatim ponašanjem. Sud je procijenio da je za izazivanje nesreće u kojoj je momak na par mjeseci od punoljetsva, bez dozvole divljao po moru - sve iz bahatosti, umjesto zaprijećene minimalne kazne od 1 pa do 8 godina dobio packu kao da je prošao blizu bova kad su plivači u vodi. Čak se i za manje saobraćajne nesreće izriču strože kazne, a da je M.S. ovo nedjelo napravio u SAD recimo, mogao bi se susresti sa višegodišnjom zatvorskom kaznom koja se često izriče u ovim slučajevima i kao opomena mladima da nije baš sve dozvoljeno kako bi se što bolje "proveli".

Crna Gora je daleko od takvog pravosuđa taman koliko i geografski od Amerike. Daleka je nama i pravda i poštene institucije. Jedino što je gore od sramne presude kotorskog suda je sramno obrazloženje presude. Advokati odbrane pored ovakvog suda su očigledno bili čisti višak.

Crna Gora je u opštoj dekadenciji u koju je skrenula proteklih nekoliko godina umjesto poštenog rada, svojoj mladosti ponudila "jahting" kao razvojnu ekonomsku granu. Dok svaki pošteni radnik u Crnoj Gori plati na gorivo po 54 eurocenti akciza i 21% PDV, za jahtaše se gorivo "sipa" bez ovih nameta. Treba tim svjetskim "mučenicima" pomoći da održavaju moćne mašine, a mi obični smrtnici možemo da se oduševljavamo kako je u naše luke upravo uplovila neka superjahta dugačka 50 ili 150 metara i kako je njen vlasnik neki milijarder. Vez je bitan. I vlasnik veza. Gorivo ćete točiti bez poreza. Ako treba i zakone ćemo prilagođavat da vam ništa ne fali ovđe.

Crnogorske sudije su očigledno shvatile poruku. Za jahtaše i vozače brzih glisera ćemo gledat što više olakšavajućih okolnosti. Pa i kad je ugašen mladi život, onda je bitno da se nađe dovoljno opravdanja da kazna bude toliko blaga, da pretpostavljam da se i "tata" sa početka priče iznenadio. Ili možda nije. A možda bi postupanje u cijelom ovom slučaju trebala da provjeri neka druga institucija? Pa da saznamo sve detalje i sve "okolnosti"? Kako nije bilo tih okolnosti kad su nalazili vršnjake M.S. na klupi u vrijeme zabrane kretanja zbog korona virusa. Za njih su važila neka druga pravila. Ko im je kriv kad umjesto jahte i glisera sjede na klupi.

Maju neće vratiti ni kazna od 100 godina. I ne mislim da treba momka osuditi da trune u zatvoru. Ali elementarni osjećaj pravde bi nalagao da se utvrde svi elementi ovog tragičnog događaja, ali i da prestanema sami sebe da doživljamo kao neke domoroce gdje će bogatima biti sve dozvoljeno, samo zato što smo turizam odredili kao stratešku granu razvoja. I druge evropske zemlje imaju razvijen nautički turizam, pa se za ovakve nesreće ide u zatvor.

Ostaje da se vidi da li će "tatin sin" biti jači od pravde i da li će crnogorsko sudstvo i u ovom slučaju pokazati zašto je vjerovatno na samom dnu kad je povjerenje građana u pitanju.

Autor je obični Cetinjanin