STAV

Ustavno-pravna zbrka

Nema ustavne nespojivosti funkcija. Ostavku na mjesto predsjednika i članova vlade ne mogu da podnesu jer im je ustavni mandat članova vlade prestao 23. septembra ove godine, od kada su su samo ”vršioci dužnosti”, a ne članovi vlade u punoći ustavnog mandata. Ostavku na funkciju koju im zahtijeva Zakon o sprečavanju korupcije morali bi da podnesu, ali ona nema stvarni značaj jer Ustav od njih traži da “nastave sa radom do izbora nove vlade“

8424 pregleda 4 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Printscreen
Ilustracija, Foto: Printscreen

U javnosti je otvoreno pitanje da li je odbijanjem da podnese ostavku na funkciju poslanika, aktuelni predsjednik vlade - prekršio Ustav. Nadalje, da li je tim činom, uz pisano obećanje da stvarno neće koristiti poslanički mandat ( da će njegov mandat ”mirovati“) prekršio Ustav i Zakon o sprečavanju korupcije.

Licima koja su članovi vlade nije zabranjeno da budu kandidati na izbornim listama za izbor poslanika u Skupštini Crne Gore. Ustav nije propisao da se predsjedniku i članovima vlade ne može potvrditi poslanički mandat. Ustav je propisao takozvanu (parlamentarnu) inkompatibilnost (nespojivost) funkcija poslanika i člana vlade. Ovaj ustavni institut ima za cilj da spriječi da isto lice u toku mandata (u redovnim okolnostima četiri godine ili u vanrednim okolnostima kraće /duže), obavlja funkciju poslanika i člana vlade.

Sporna privremena pravna i stvarna situacija nije novost u našem ustavnom i parlamentarnom životu. Već smo više puta svjedočili istovjetnoj situaciji u kojoj lica istovremeno (u periodu od dana potvrđivanja mandata poslanika do izbora nove vlade), obavljaju i funkciju poslanika i funkciju člana vlade. Ono što je sada novost jeste da, sticajem političkih okolnosti, sada imamo situaciju gdje član vlade želi da nastavi obavljanje funkcije poslanika nakon što mu prestane mandat člana vlade. Ranije smo imali situaciju u kojoj poslanik nakon izbora na funkciju člana vlade, daje ostavku na funkciju poslanika u Skupštini Crne Gore.

Nespojivost ovih funkcija iskaz je ustavne norme o inkompatibilnosti, a ne obaveze iz Zakona o sprečavanju korupcije (iako joj nije suprotna). Ustav je stariji od Zakona o sprečavanju korupcije i u pravnoj snazi i u vremenu donošenja i primjene.

Ustav je propisao da vladi prestaje mandat “prestankom mandata Skupštine“ (Član 101). Mandat skupštinskog saziva koji je izabrao aktuelnu vladu prestao je danom potvrđivanja mandata poslanika novog saziva Skupštine. Od tog dana Vlada po Ustavu “nastavlja rad do izbora nove“. Drugim riječima, predsjednik i članovi vlade su od 23. septembra ”vršioci dužnosti”, a ne članovi vlade u punoći ustavnog mandata.

Za razliku od inkompatibilnosti u redovnim okolnostima koju opisuje Ustav, u periodu od dana verifikacije mandata u Skupštini do dana izbora nove vlade, imamo privremeno stanje tokom kojeg isto lice vrši poslove člana vlade i funkciju poslanika. Taj period može trajati do isteka roka od 90 dana za sastav vlade, ali i duže u slučaju raspisivanja novih izbora i sve do izbora nove vlade. Vlada nastavlja da ”radi“ odnosno vrši svoju ustavnu funkciju u okviru jednog ustavno i zakonski potpuno nedefinisanog obima poslova. Ustav je propisao da vlada kojoj je prestao mandat ”nastavlja rad do izbora nove“. Dok ova ustavna norma ima za cilj da obezbijedi nesmetano funkcionisanje osnovnih funkcija države i obezbijedi ustavna uloga vlade, odnosno da se spriječi institucionalna blokada, pravna i stvarna neizvjesnost, činjenica je da institut ”rada do izbora nove vlade” nije preciziran zakonskim ili podzakonskim aktima (Uredbom o vladi), što bi svakako trebalo uraditi što prije.

Ova situacija može se urediti odgovarajućim propisom koji bi utvrdio prava, obaveze i ograničenja vlade u periodu od prestanka njenog mandata do izbora nove, kao i pitanja primopredaje dužnosti (potpuno nedefinisana u našem pravnom sistemu).

Primjera radi, samo jedna formulacija poput one iz Zakona o Vladi u Republici Srbiji pomogla bi boljem razumijevanju ograničenja obima nadležnosti vlade u spornom periodu. Tamo su jasno definisana ”ovlašćenja Vlade i člana Vlade posle prestanka mandata Vlade “pa se precizira da vlada kojoj je prestao mandat ”može vršiti samo tekuće poslove i ne može predlagati Narodnoj skupštini zakone i druge opšte akte niti donositi propise, izuzev ako je njihovo donošenje vezano za zakonski rok ili to nalažu potrebe države, interesi odbrane ili prirodna, privredna ili tehnička nesreća”. Precizirana je i još jedna nedoumica koja je u danima posle izbora kod nas izazivala pažnju javnosti. Tako vlada ”ne može postavljati državne službenike na položaj u organima državne uprave, a pri vršenju osnivačkih prava Republike Srbije može jedino da imenuje ili da saglasnost na imenovanje vršioca dužnosti direktora i članova upravnog i nadzornog odbora“.

Odredba Zakona o sprečavanju korupcije koja zahtijeva da javni funkcioner koji obavlja dvije javne funkcije u roku od 30 dana da ostavku na jednu od tih funkcija, nije izvedena iz ustavne norme o inkompatibilnosti. Riječ je o generalnoj, načelnoj normi koja važi za sve dvostruke (i višestruke) javne funkcije. Pri tom, riječ je o normi koja utvrđuje “obavezu podnošenja ostavke“ u okviru dijela zakona kojim se propisuju “ograničenja u vršenju javnih funkcija“. Dakle, ta stvarna situacija ne mora obavezno predstavljati sukob interesa. U tom kontekstu, smatram da je pravno čistije rješenje bilo da su predsjednik vlade i članovi vlade koji namjeravaju da nastave obavljanje poslaničke funkcije, u roku od 30 dana od potvrđivanja svojih poslaničkih mandata, podnijeli ostavke na funkcije predsjednika i članova vlade. Tim činom bi bila zadovoljena formalna obaveza koju propisuje zakon o sprečavanju korupcije, a omogućeno ustavno vršenje funkcije vlade. Ipak, ovo bi bilo samo formalno ispunjenje norme iz Zakona o sprečavanju korupcije, jer bi predsjednik i članovi vlade morali po zahtjevu Ustava (nastavlja rad do izbora nove) da nastave sa radom u Vladi. Taj dodatni period, do izbora nove bi u skladu sa ciljevima i duhom zakona morao biti “pokriven“ dostavljanjem dodatnih izvještaja o prihodima i imovini.

Treba na kraju biti fer i reći da je odlazeći predsjednik Vlade učinio napor da se ova ustavno pravna zbrka (kojoj su on i njegova partija i Vlada kumovali neusvajanjem preciznih propisa) uvede u neke okvire zakonitog djelovanja. Iako se od ove Vlade ne očekuje da predlaže zakone (mada joj eksplicitno ni Ustav ni drugi propis to ne zabranjuju), u slučaju da se nije odrekao tog prava, moguća je situacija da poslanik Marković glasa o predlogu vlade na čijem je čelu predsjednik Marković. Takva mogućnost ne smije biti ostavljena na slobodnu volju odlazećem premijeru ili ministru-budućem poslaniku, i može se ubuduće izbjeći privremenom zamjenom drugim poslanikom sa iste izborne liste.

Na kraju, nema ustavnog sukoba interesa kad poslanik glasa za sebe kao predsjednika ili člana vlade. U suprotnom bi bio poništen izborni rezultat. Poslanici su izabrani da izvršavaju poslanički mandat, u prvom redu glasanjem, gdje je prva obaveza da izaberu vladu. To bi ujedno u toku ovog privremenog dvostrukog stanja, morala biti i granica korišćenja mandata poslanika- članova vlade.

Autor je predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa