Najavom predsjednika SAD Donalda Trampa da će Sudan normalizovati odnose sa Izraelom, na Bliskom istoku nastavlja se proces koji se mirne duše može nazvati velikim zaokretom. Posle Ujedinjenih Arapskih Emirata i Bahreina, Sudan je treća država Arapske lige koja je u poslednjih nekoliko sedmica uspostavila diplomatske odnose sa Izraelom. Sudanska odluka pri tome ima posebno simboličko značenje.
Jer - Emirati i Bahrein nikad nisu ratovali sa Izraelom. Sudan jeste. Trupe ove države su se 1948 u tzv. Ratu za nezavisnost borile protiv Izraela. U Kartumu, glavnom gradu Sudana, Arapska liga je 1967. donijela rezoluciju o “Tri NE”: Ne za mir sa Izraelom, Ne za priznanje jevrejske države, Ne za pregovore sa Jerusalimom.
Pragmatični interesi
A sada tri puta DA, iza kojih, naravno, stoje pragmatični privredni i politički interesi sudanske prelazne vlade. Država je siromašna i hitno joj je potrebna pomoć. A predsjednik SAD Trump je, kao kontrauslugu za priznavanje Izraela, skinuo Sudan sa liste terorističkih država. Čime takođe padaju i sankcije pa zemlja može da odmah dobije ekonomsku pomoć od više stotina miliona dolara.
Sudan se nalazi na klecavom putu ka demokratiji i potrebna mu je svaka vrsta pomoći od SAD. Ali, u zemlji postoji puno grupa koje imaju drugačije interese pa i dalje posmatraju Izrael kao neprijatelja. Jer, do pada predsjednika Umara al Bašira 2019, Sudan je bio vjerni saveznik Irana. Teheran je koristio ovu zemlju da preko nje naoružava radikalno-islamski Hamas i Islamski džihad u borbi protiv Izraela. Stoga je izraelsko ratno vazduhoplovstvo svako malo bombardovalo konvoje u Sudanu koji su transportovali oružje u pojas Gaze.
To što se ova duboko islamska država okreće ka Izraelu je stoga promena paradigme za cjelokupni region u kome već godina rastu dva bloka. U jednom su Turska, Iran, Sirija, Katar i Palestinci, koji imaju puno zajedničkih interesa i pokušavaju da ih diplomatski i vojno zajednički proguraju. U drugom bloku su Saudijska Arabija, monarhije Zaliva, Egipat, Izrael, a sada i Sudan.
Uspon Irana
Ova nova (ne)prijateljstva su utemeljena na bliskoistočnoj politici bivšeg predsjednika SAD Baraka Obame, koji je svojim nuklearnim sporazumom omogućio Iranu povratak u region. Zamrznute iranske milijarde Obama je oslobodio, a raketni program teheranskih ajatolaha nije zaustavio. Što su oni iskoristili da svoju poziciju moći agresivno prošire: u Iraku, Siriji, Jemenu i Libanu.
Saudijska Arabija i ostale sunitske države su brzo shvatile da im Izrael -u odnosu na novu moć Irana - predstavlja puno manji problem, pa im je stoga Jerusalim postao važan saveznik u zajedničkoj borbi protiv rastuće moći Irana.
Pri čemu su - u toj geostrateškoj utakmici oko moći - najviše izgubili Palestinci. Njihovi lideri su ostarjeli ljudi, među sobom u potpunoj omrazi, a izgleda da nisu ni primijetili da su se znaci vremena jasno promijenili. Upravo su zato za Saudijsku Arabiju i ostale stare protivnike, u poređenju sa Iranom, postali posve sporedna ako ne i zapostavljena problematika.
Nova privredna moć Izraela
Osim toga, sa Izraelom, kao jednim od najvažnijih adresa za visoke tehnologije posle Silicijumske doline, mogu se praviti odlični poslovi i dobro zaraditi. Spektakularna brzina kojom Emirati, Bahrein i Izrael -samo dva mjececa posle uspostavljanja diplomatskih odnosa - produbljuju svoju saradnju, pokazuje da ova nova konstelacija ima veliki potencijal da uskoro postane moćni privredni powerhouse.
Tako su već potpisani međusobni ugovori o civilnoj avijaciji između zemalja, Izrael je od Saudijaca dobio pravo na prelijetanje teritorije a i još puno toga o čemu se ne priča. Emirati su prije koji dan objavili da su se sa Izraelom dogovorili o produženju izraelskog naftovoda do Dubaija, čime nastaje najkraći i najjefitniji put da se nafta iz regiona Zaliva dopremi do Evrope. Države Zaliva sem toga sada investiraju u izraelske start-up, rade zajednički na pronalasku vakcine protiv korone a u novembru će u Jerusalimu i Abu Dabiju biti održana fintech konferencija na kojoj će uzeti učešća i SAD i Kina.
I Palestinci bi mogli da profitiraju
To su samo neki od primjera novog razvoja koji pokazuju da stari koncepti - koje u evropskim ministarstvima spoljnih poslova i dalje predano slijede kad je riječ o pacifikaciji Bliskog istoka - skoro više da ne vrijede ni prebijene pare.
Uprkos ovim tektonskim pomjeranjima, naravno da ostaju pojedina otvorena pitanja. Palestinci i dalje čekaju na sopstvenu državu i pravo na samoopredjeljenje. A izraelski premijer Benjamin Netanjahu i dalje ne pokazuje ni najmanje ambicije da realizuje evropsko rješenje o “dvjema državama”. Pa onda Ramala i Gaza pri svakom novom sporazumu o međusobnom diplomatskom priznavanju između Izraela i Arapa refleksno protestuju. Što su uradili i poslije ovog sa Sudanom.
No, moguće je da novi arapsko-izraelski odnosi za Palestince i ne budu tako loši. Emirati su, na primjer, uspostavljanje diplomatskih odnosa sa Izraelom uslovili garancijom Jerusalima da neće anektirati Zapadnu obalu Jordana, što je Netanjahu odmah prihvatio.
U međuvremenu se radi na novim priznanjima. Izrael u Kataru vidi mogućnost za novi diplomatski proboj. Do sada je Katar smatran jednim od najvećih finansijera radikalno-islamskog Hamasa u Gazi. A SAD i Izrael pokušavaju da pomire Katar sa susjedima u Zalivu. Ako im to uspije, to bi bila više nego revolucija i značajno bi promijenilo odnose snaga u regionu. Jer: Katar ima najbolje moguće odnose sa Iranom. Ako Katar sklopi sporazum sa Izraelom, Teheran bi mogao biti posve izolovan u Zalivu.
Bliski istok se upravo mijenja tako frapantnom brzinom, koju do prije koji mjesec niko nije mogao da smatra mogućom.
(Die ZEIT)
Prevod: Mirko Vuletić
Prevod: Mirko Vuletić
Bonus video:
