Zove me u utorak antiratna drugarica, pita jesam li gledala intervju sa Žarkom Rakčevićem na TV Jusovača.
- Nijesam, ne gledam TVCG noću iz zdravstvenih razloga, ali pogledaću snimak.
- Nemoj, kumim te bogom - zapjeni odmah moja drugarica - ako još jednom budeš pisala o onom komesaru u suknji, treći gost iz Ure neće iznijeti živu glavu iz studija...
- Što je bilo, je li opet Dritan devetnaest puta dovodio ravnogorce da raskomadaju Crnu Goru?
- Nije, samo četiri puta. Čudila se što mu Žarko ne izigrava staratelja. Nijesam je ni pola razumjela, pitanja su joj kilometarska...
Šteta što ne poslušah drugaricu, odgledala sam čak dvije trećine.
Falio je samo natpis da je Srbima zabranjen ulazak. Ne u studio, tamo su dobrodošli, istina samo provladini i uvozni. Nego ulazak ovih domicilnih u vlast, sve dok se ne dozovu patriotizmu i izaberu predstavnike po mjeri depeesa.
Zbog toga se već tri decenije imena nepoželjnih naroda periodično mijenjaju. Početkom devedesetih, to su bili Crnogorci, Muslimani i Albanci, Srbi su došli na red poslije referenduma.
***
U intervjuu sa Žarkom Rakčevićem, na red su došli nakon ekspertske vlade.
- Kažite mi da li je Politički savjet do sada, znači nakon izbora, raspravljao o tome da li Građanski pokret URA uopšte treba da uđe u koaliciju, odnosno savez sa koalicijom Za budućnost Crne Gore, naročito zbog pojedinih članica koalicije Za budućnost Crne Gore, a podsjetiću Vas da ste više puta rekli da budućnost Crne Gore nije DPS a ni DF s druge strane. Da li je, dakle, Politički savjet o tome odlučivao i da li je uopšte davao savjet lideru Ure i uopšte Uri kako da se ponaša u toj situaciji, budući da znamo da je dio tih stranaka u koaliciji Za budućnost Crne Gore, da su to stranke koje imaju velikosrpsku retoriku i koje su bliske određenim ideologijama i 'ajde mogu reći čak i da na čelu DF-a imamo četničkog vojvodu Andriju Mandića i tako dalje i tako dalje. Da li ste uopšte i raspravljali o tome i rekli da Ura treba da uđe u koaliciju sa koalicijom Za budućnost Crne Gore - bilo je prvo pitanje Duške Pejović.
Najduže koje sam za četrdeset godina čula u Crnoj Gori, regionu i šire. I nejasno samo na prvo slušanje...
***
Drugo je bilo nešto kraće:
- Dakle, Ura ulazi u politički savez ili koaliciju, tvori vlast, buduću vlast u Crnoj Gori sa dijelom koalicije Za budućnost Crne Gore, mislim na DF odmah da kažem, koji baštini velikosrpsku politiku, koji Radovana Karadžića i Ratka Mladića smatra velikim herojima i junacima, koji negira Crnu Goru i Crnogorce kao narod, možete li mi objasniti da li je interes Crne Gore da Ura uđe u tu koaliciju...
Ovom pitanju fali još rečenica i po, njegovom autoru mnogo više. Prije svega svijest o tome da većina poslanika Demokratskog fronta predstavlja većinu Srba u Crnoj Gori. Sudeći po broju glasova, najmanje dvotrećinsku.
Praviti vladu bez većinskog i jedinog relevantnog predstavnika trećine stanovništva ne da nije interes Crne Gore nego je - školski primjer šovinizma.
***
Jeste, jedan od lidera proglašen je za četničkog vojvodu. Ali tek 2007. godine, nije je zaradio smrću niti jednog pripadnika manjinskih naroda, najbrojnijih žrtava četničkog pokreta.
Lideri depeesa jesu, i to najmanje četvorica. Ne mislim pritom na dobijanje vojvodske titule, nego na stradanje Muslimana/Bošnjaka, Hrvata i Albanaca.
Naivno je nadati se da novinar tzv. javnog servisa to izgovori, ali ne može se praviti da ne zna. Za slanje izbjeglih pod nož Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću nije kriv Andrija Mandić, nego Momir Bulatović, Milo Đukanović i Svetozar Marović.
To što su vlastitu krivicu za deportaciju natovarili mrtvom prijatelju Pavlu Bulatoviću ne može promijeniti istinu.
Ne mijenja istinu ni to što su izručenjem generala Pavla Strugara Hagu sva trojica pokušala da okreče svoju krivičnu i političku odgovornost za okupaciju dijela Hrvatske i BiH. Niti svaljivanje krivice za akciju Lim na jednog pomoćnika jednog ministra.
Ne pomaže pranje biografije - ne više trojice nego dvojice vođa depeesa - ni u slučaju Orlov let. Džaba oproštaj nekih lidera manjinskih stranaka, istorija ne prašta.
***
Prećutkivanjem pune istine o tim i svim ostalim zločinima vođa depeesa, TV Jusovača (p)ostala je njihov saučesnik.
Zato od 30. avgusta njeni novinari samo glume iščuđavanje kako neko može u istu vlast sa usmenim četnicima, nudeći pritom kao alternativu depees. Partiju koju je 1989. na vlast dovela četnička ideologija, a ona od te ideologije napravila - državnu politiku.
I to ne usmenu nego vrlo pisanu, ispisivana je teškom partizanskom artiljerijom po susjednim državama i četničkim terorom po ovoj našoj.
Za stotine i stotine zločina, TV Jusovača nikad nije ni pitala nijednog vođu depeesa.
Promijenili su politiku? Jesu, djelimično. Ali, oproštaja za ratne zločine nema. Niti se sa njima može mjeriti ijedna poratna riječ, ma koliko teška bila.
***
Da ne bih pod starost počela da ličim na patriotske novinarske perjanice, svojski sam se potrudila da nađem razumijevanja za neke ispade mandatara Zdravka Krivokapića. Posebno one o Svetom Vasiliju kao pobjedniku izbora, spašavanju Crne Gore vraćanjem crkvi, dvjema srpskim državama, cjelivanju srpske - svetovne ili duhovne, svejedno - zastave u klečećem položaju...
Ne razumijem, međutim, ovaj način formiranja vlade koji se već pretvorio u lakrdiju.
U noći izbora 30. avgusta mandatar je bio kategoričan:
- Za Crnu Goru je najbolje rješenje ekspertska vlada. Sa ograničenim rokom, ali bez nje nema boljitka!
Dok je trajao slavljenički zanos, većini opozicionih prvaka ta ideja bila je prihvatljiva. Nije bilo protivljenja, bar ne javnog.
Javnog samokandidovanja političara jeste bilo, ali ne ovako bučnog kakvo je uslijedilo nakon što je Krivokapić zvanično dobio mandat.
- Crnu Goru čekaju teški i istorijski izazovi koje samo vlada sa EKSPERTSKIM karakterom može prevazići - oglašavao se mandatar nekoliko puta uprkos prohtjevima lidera, sve do 24. oktobra.
A onda im prepustio da mu - sastave vladu.
***
U međuvremenu, potrošio je 54 dana na matematičku operaciju - da podijeli dvadesetak mjesta na tri koalicije. I jedno ministarstvo na dva.
Da se izjasne o ponudi, partijama nije ostavio ni pet dana, ukoliko su tačne njihove tvrdnje da je prva varijanta raspodjele funkcija naknadno mijenjana.
- Svi oni koji postupak formiranja vlade produžavaju zbog parcijalnih interesa svjesno ili nesvjesno rade u korist bivšeg režima - poručio je mandatar 29. oktobra, iako se taj postupak najviše odužio zbog - njega.
Uz sve to - kao da ekspertsku vladu nikad nije ni pominjao - prepustio je partijama da mu isporuče spisak sa imenima, precizirajući rokove po satima.
- Svi će proći kroz pojedinačnu provjeru kompetencija - obećao je iako do danas još nije dobio imena svih ministara.
Kako će ispuniti obećanje - nije detaljisao. Ne izgleda baš realno da do roka koji je sam sebi postavio - 8. novembra - može uspjeti i da provjeri sve kompetencije i da poštuje najavljeni datum izlaska pred poslanike.
***
U četvrtak ujutro najavio je dugo iščekivano obraćanje javnosti, ali ga je uveče odgodio "zbog gustine događaja i susreta sa brojnim političkim subjektima".
Što ga je puna dva mjeseca sprečavalo da bar jednom nedjeljno toj javnosti podnosi izvještaj o formiranju vlade, nije rekao. "Gustina susreta" sa liderima stranaka sigurno nije, odavno su počeli da se bune zbog toga što mandatar sa njima komunicira mejlom.
Uprkos svemu, trebalo je da to tumače kao znak poštovanja, jer se građanima obraćao - Tviterom.
Koliko se Crna Gora razumije u tvitovanje, osamdeset osam posto ne bi nikad pročitalo njegove poruke da ih istog časa ne prosljeđuju neumorni portali.
Mandatar je očigledno umoran. Zbog toga će nas i dalje Tviterom obavještavati o "stavovima i događajima vezanim za pregovarački proces".
Dok jednog dana na njegovom Tviteru ne osvane spisak političara iz - partijske vlade...
P.S. A onda će Ura i Demokratska Crna Gora biti prinuđene da, ne tvitom naravno, saopšte javnosti koje su od dva zla izabrale - da prevare svoje birače ulaskom u partijsku vladu ili da izazovu vanredne izbore...
Bonus video:
