Mandatar za sastav nove Vlade Zdravko Krivokapić, prekršio je desetu božju zapovijest: ”Ne poželi ništa što je tuđe”.
Poželio je za sebe i svoje eksperte funkcije koje su, kako to gospod Bog nalaže kad DPS ode u opoziciju, pripadale Andriji Mandiću, Nebojši Medojeviću, Milanu Kneževiću i ostatku iz DF-a, Demokratama i donekle URA. Tako izgleda iz ugla funkcionera tri pobjedničke koalicije.
Personalnom sastavu i strukturi nove vlade koju je Krivokapić objelodanio prije tri dana da se mnogo šta prigovoriti.
Ono što, ipak, upada u oči je činjenica da je najmanji zajednički imenilac skoro svih kandidata za ministre - bliskost crkvi i da su poštovaoci nedavno preminulog mitropolita Amfilohija.
Krivokapić bi morao da zna da svojom retorikom o “12 apostola” i ovakvim sastavom vlade šalje dijelu javnosti istu onakvu poruku kakvu je na drugoj strani slao Milo Đukanović prije nekoliko mjeseci.
Ako je Đukanović pravio partijsku crkvu, onda Krivokapić pravi crkvenu vladu. Kao što je Đukanović povrijedio i tjerao vjernike SPC-a od DPS-a, tako Krivokapić sada udaljava od nove vlasti jedan broj pravoslavaca koji ne praktikuju vjeru, te nepravoslavno stanovništvo, ateiste, agnostike… One koji su govorili da bi radije glasali crnog đavola nego DPS.
Druga stvar koju vrijedi primijetiti je da su najmanje dva resora - Ministarstvo finansija i socijalnog staranja i Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta - možda preglomazna, mućkalica od dosta sastojaka za čije će spajanje biti potrebni mjeseci administrativnog rada, iako ukidanje resora i nova sistematizacija omogućava lako i zakonito otpuštanje DPS kadra.
Treće, što se tiče personalnih rješenja, o Krivokapićevim ekspertima i njihovom radu treba govoriti nakon 100 dana rada, i pored kontroverzi koje neke od kandidata već prate. Prvo se treba sjetiti Roćenovog engleskog, tajm auta Miodraga Vlahovića, Pari sen Žermena Slavoljuba Stijepovića, perja Predraga Ivanovića, “kralja Ilira” Aleksandra Bogdanovića…
I na kraju, predlog mandatara da predsjednik URA Dritan Abazović bude imenovan za prvog potpredsjednika Vlade i ministra odbrane je u potpunosti principijelan, iako se ne čini takvim na prvi pogled. Prosto, ako je Aleksa Bečić izabran za šefa parlamenta, Krivokapić kao nosilac liste saveza Nove, DNP-a, PzP-a, SNP-a i satelitskih partija za mandatara/premijera, onda Abazoviću s pravom pripada neka funkcija u vlasti.
Krivokapić je zaigrao hazarderski, ali se čini da će prvu rundu dobiti kroz glasanje 41 poslanika u Skupštini. Ne zato što ima podršku za tako eksperimentalno koncipiranu vladu upitnog demokratskog kapaciteta, već zato što bi u ovom trenutku glasanje protiv predstavljalo politički suicid za bio koga iz nove parlamentarne većine.
Od bijesa javnosti prema onome ko bi se odlučio na takav korak, do ulaska u neizvjesnot da nova većina u eventualnom drugom pokušaju ne skupi 41 potpis za novog mandatara. Pride, Ustav nije dovoljno precizan pa bi predsjednik države, Milo Đukanović, mogao komotno da tumači odredbe i rokove za novu vladu onako kako odgovara njemu i DPS-u.
Ono što je najznačajnije je činjenica da bi nove izbore opet organizovao DPS, u slučaju da nova većina ne aminuje Krivokapića, što sada ne odgovara nijednom od brojnih konstituenata nove vlasti.
Funkcionisanje nove vlasti, uz ozbiljne zdravstvene izazove vezane za epidemiju korona virusa i ekonomke posljedice ionako poharane i prezadužene ekonomije, determinisaće više događaja koji će uslijediti.
Počev od vanrednog Kongresa DPS-a u decembru na kojem će biti donijete odluke ne samo o predsjedniku i novom rukovodstvu, već i o načinu budućeg djelovanja stranke koja se pretvorila u puki servis Đukanovića i njegovog uskog okruženja, preko popisa stanovništva planiranog za april 2021. za šta će posebno interesovanje imati Srbija i Aleksandar Vučić, do pomalo zaboravljene presude Apelacionog suda u slučaju “Državni udar” Mandiću i Kneževiću…
Sadašnja dešavanja na polu nove većine su u domenu crnog humora. Kao u onoj šali kada čovjek pogine u saobraćaju pa mu poslije nekoliko mjeseci porodica podigne spomenik na čijoj ploči ugravira epitaf: “Imao je prednost”.
Stranke i koalicije nove vladajuće većine u Crnoj Gori imale su prednost 31. avgusta. Sada - izgleda uzalud. Nova većina šalje poruke da je još opozicija, a stara vlast još može da glumi da je vlast.
Ne samo najave da će nova vlada trajati 200 do godinu dana, nego i sva dešavanja ukazuju da će Crna Gora sljedećih nekoliko mjeseci izgubiti u predizbornim aktivnostima.
Počev od lokalnih izbora izbora u Nikšiću koji se moraju održati do kraja februara 2021.
Ako božje zapovijesti prevedemo na politički teren, onda u DF-u i donekle Demokratama osjećaju da bi se tu mogla prekršiti i šesta božja zapovijest: “Ne ubij”.
Osnivanjem stranke i izlaskom na izbore sa čijim se imenom - Demohrišćanska - već spekuliše, Krivokapić bi direktno išao na biračko tijelo koalicija “Za budućnost Crne Gore” i “Mir je naša nacija”. Ko bi tu koga politički ubio, otvoreno je pitanje.
Na kraju, za građane je suštinski bitno da Krivokapić poštuje osmu i devetu božju zapovijest - da ne krade i ne obmanjuje.
Bonus video:
