SVIJET U RIJEČIMA

Opasni interegnum u SAD

Odlazeći predsjednik SAD, Donald Tramp, do inauguracije novog šefa Bijele kuće Džoa Bajdena vjerovatno će pribjegavati opstrukcijama. Bajden bi trebalo da izvuče dvije lekcije od prethodnog američkog predsjednika koji nije dobro podnio poraz

3541 pregleda 2 komentar(a)
Foto: Printscreen
Foto: Printscreen

Primopredaja predsjedničke vlasti uvijek je teška, posebno kada je aktuelni predsjednik izgubio na izborima. Ovog puta predaja vlasti odigrava se tokom krize koja je bez presedana. Aktuelni predsjednik odbija da prizna da su birači odbacili njegovu politiku, a prema izabranom predsjedniku osjeća instinktivnu antipatiju, optužuje ga za nepoštenje i smatra ga slabim za tu dužnost. On ocrnjuje svog nasljednika, nazivajući ga socijalistom i zaštitnikom politike koja će zemlju povesti na put propasti.

Radnja se dešava 1932. godine, u jeku do tada neviđene ekonomske depresije i bankarske krize, a vlast od Herberta Huvera preuzima Frenklin Ruzvelt. Odlazeći predsjednik, Huver, imao je vrlo jak otpor prema svom nasljedniku, ali ne zato što je ovome nedostajala oštrina uma već zato što je Ruzvelt bio djelimično paralizovan. Huver ga je nazivao “kameleonom na pačvorku” i optuživao ga za prevaru. Tokom predizborne kampanje i nakon nje, Huver je istupao sa insinuacijama da će Ruzveltova sklonost ka socijalizmu natjetati zemlju da “maršira ka Moskvi”.

Interregnum je tada trajao četiri mjeseca. Tokom tog vremena, predsjednik “hroma patka” (lame-duck president - naziv za američkog predsjednika u oslabljenoj poziciji zbog predstojećeg isteka mandata, prim. red.) i Kongres praktično ništa nisu radili da se izbore sa krizom koja se nastavljala. Panika bankara širila se kao virus, prinudivši guverenere da jedan za drugim obustave rad bankarskog sistema u svojim državama. Ali Huver je odbio da proglasi prekid u radu banaka. Do Ruzveltove inauguracije u martu 1933, bankarski sistem i cjelokupna ekonomija su praktično bili zaustavljeni. Huver je bio svjestan krize. Ali bio je ideološki protiv intervencije federalne vlade. I bio je ubijeđen u ispravnost svojih stavova.

Mi danas možemo očekivati da se tako ponaša i “hroma patka” predsjednik, Donald Tramp. On izgleda neće preduzeti nikakve mjere u borbi protiv koronavirusom koji bjesni. A pitanje glasi - koliko on daleko može ići da bio omeo izabranog predsjednika Džoa Bajdena da se pozabavi tim problemom prije stupanja na dužnost. Hoće li Tramp članovima svoje radne grupe za borbu protiv korone i drugim nadležnim činovnicima zabraniti da dostavljaju informacije Bajdenovom timu?...

Huver nije uvidio da je nova politika neophodna i radio je sve što je bilo u njegovoj moći da budućem predsjedniku ograniči djelovanje. Pošto je za njega “zlatni standard” bio svet, tražio je od Ruzvelta da izda saopštenje kojim podržava taj način da se izgradi povjerenje. Pozvao je izabranog predsjednika da odobri sastav delegacije, koju je sam Huver odabrao, za međunarodnu konferenciju na kojoj je trebalo da se analiziraju ratni dugovi evropskih zemalja i globalno uspostavljanje “zlatnog standarda”.

Ruzvelt je shvatao da je u opasnosti da sam sebi veže ruke i odbijao je da na sebe preuzme takve obaveze prije stupanja na dužnost. Pošto ga je izabrani predsjednik odbio, Huver je objavio njihovi prepisku i to je vrlo uzburkalo javno mnjenje.

Danas mi takođe možemo očekivati da Bajden odbacuje Trampove zahtjeve (ako se pojave) i zazire od obaveza koje bi ograničile njegov prostor za političko manevrisanje. Ali Tramp je već ograničio taj prostor na druge načine. Dijelom, ljudi u sudstvu koje je Tramp postavio osporiće pokušaje novog predsjednika da sprovodi svoju politiku preko ukaza i direktiva. A rad na donošenju novih zakona i određivanju kandidata za admninistrativne dužnosti će, najvjerovatnije, usporavati šef većine u Senatu Mič Makonel, pod uslovom, naravno, da država Džordžija ne priredi nova elektorska iznenađenja (u toj državi, u kojoj je Bajden po svemu sudeći izgubio, u januaru će biti održan drugi krug izbora na kojem će se riješiti sudbina svih mjesta u Senatu).

Primopredaja vlasti između Huvera i Ruzvelta odigravala se u opasno vrijeme. U zemlji je bila primjetna spontana politička mobilizacija najrazličitijih profila. “Bonus army” od 43.000 ljudi (veterana Prvog svjetskog rata i članova njihovih porodica) zahtijevala je, u Vašingtonu sredinom 1932, isplatu na osnovu uvjerenja o vojnoj službi. Demonstracije su razbijene, uz žrtve, nakon što su vašingtonska policija i vojska SAD pod komandom generala Daglasa Makartura primijenili silu. Ta epizoda odigrala je važnu ulogu u elektorskom porazu Huvera (i Tramp je na sličan način pozvao trupe da rastjeraju demonstrante).

Osim toga, bilo je protesta, ponekad nasilnih, protiv aukcija na kojima se prodavala imovina pod hipotekom i to na stepenicama sudova u čitavoj zemlji. Rasla je podrška građana političarima ekstremistima, poput Hjua Longa iz Luizijane. Teškoće, nezaposlenost, ekonomsko beznađe... stvorili su podlogu da Đuzepe Zangara, nezaposleni zidar sa fizičkim i mentalnim problemima i krajnje antisemitskim pogledima, pokuša da izvrši atentat na Ruzvelta, 17 dana prije inauguracije.

Ovdje imamo dvije pouke. Izabrani predsjednik i njegovo okruženje moraju preduzeti dodatne mjere predostrožnosti da zaštite svoju ličnu bezbjednost, uzimajući u obzir zapaljivu političku klimu i nastavak Trampovih pokušaja da taj požar raširi. Bajden, kao i Ruzvelt, mora poslati jasnu poruku nade i jedinstva kao jedinog protivotrova za koronavirus i političku podjelu. Amerikancima je 1933. bilo potrebno da prevaziđu “sam strah”. Danas, kada treba da prevaziđu strah jedan od drugog, Bajdenova izjava da “nema crvenih i plavih država” može poslužiti kao dobar početak.

Autor je profesor ekonomije Univerzitetu Kalifornije u Berkliju; bio je viši savjetnik za politiku u MMF-u

Copyright: Project Syndicate, 2020.