U toku osam mjeseci od kada se Crna Gora bori sa korona virusom, desilo se mnogo toga što je, s vremena na vrijeme, pogoršavalo epidemiološku situaciju, koja je danas alarmantna. Po broju inficiranih na 100.000 stanovnika zauzimamo drugo mjesto u Evropi, dok smo u regionu mjesecima na prvom mjestu.
NKT i drugi državni organi i službe, koji donose epidemiološke mjere i kontrolišu njihovo sprovođenje, kao da su se odavno počeli povlačiti sa fronta borbe protiv korona virusa, ostavljajući IJZ, bolnice i domove zdravlja da se bore za zdravlje i živote crnogorskih građana, koji su, iz raznih razloga, i sami doprinosili i doprinose usložnjavanju epidemiološke krize. I tehnička Vlada se sve manje uključivala u borbu protiv kovida-19, kao da zdravlje stanovništva nije na prvom mjestu, bez obzira na dešavanja na političkoj sceni Crne Gore?!
Radi podsjećanja, prenosim par podataka koje je objavio IJZ:
Nakon 16. septembra dnevni broj novoinficiranih u Crnoj Gori kretao se između 200 i 300, što se povremenim uvođenjem oštrijih mjera u pojedinim gradovima uspijevalo održavati na tom nivou, a povremeno i smanjivati.
Od 28. oktobra, dnevni broj novoinficiranih prelazi 300, da bi već 02.11. iznosio 496, a 04. 11. čak 874. Tako se od početka novembra broj novoinficiranih dnevno kreće između 500 i 700, a broj preminulih pacijenata je ogroman. U toku 20 dana novembra preminulo 116 ljudi, što predstavlja 27 odsto ukupnog broja preminulih od kovida-19 od početka godine. Broj inficiranih u toku tih 20 dana je povećan za 11.365, a broj aktivnih slučajeva samo u Podgorici 20. novembra iznosi 5.331.
Svi apeli i molbe medicinskih stručnjaka da se na kraći rok pribjegne uvođenju strogih epidemioloških mjera, kako bi se smanjili transmisija virusa u populaciji i ogroman pritisak na zdravstveni sistem, nijesu doprli do nadležnih institucija, koje ne samo da su pobjegle sa fronta borbe protiv korona virusa, nego pod raznim izgovorima, pomažu onima koji „sabotiraju“ epidemiološke mjere.
U toku trajanja prvog talasa slušali smo savršeno razrađene planove za slučaj rasta broja inficiranih i hospitalizovanih, uključujući i montažu privremenih bolnica, za koje sada kažu da su nepotrebne, jer se ogroman broj pacijenata liječi u kućnim uslovima. Nikog nije briga u kakvim se uslovima liječi većina pacijenata u samoizolaciji, bez obzira na požrtvovani terenski rad medicinskih radnika domova zdravlja?! Mnogi ne mogu sebi da obezbijede ni hljeb, kamoli ljekove, zbog siromaštva ili samačkog života, a najčešće iz oba razloga! I zbog bolesti, naravno!
Nije grijeh biti nemoćan pred pošasti sa kojom se bore sve države svijeta, ali nepreduzimanje svih mogućih epidemioloških mjera i ometanje zdravstvenih radnika u njihovoj borbi za ljudske živote može da predstavlja (zlo)čin protiv zdravlja stanovništva!
Bonus video:
