Neposredno nakon konstituisanja lokalne vlasti, 2016. godine, već početkom 2017, na dnevni red šarolike koalicije je stigao predlog da se u Budvi omogući socijalno stanovanje za mali broj sugrađana koji su i doslovno živjeli na ulici. Lako ih je bilo pobrojati, a predstojeći i najavljeni popis opštinske imovine je trebalo da omogući da se to lako i ostvari.
Među tim sugrađanima je bio i Jožef Hržišek, svima dobro poznatog savijenog stasa i velike ljubavi prema lokalnim mačkama. Davno je diplomirao na Pravnom fakultetu u Beogradu i doktorirao na Karlovom univerzitetu u Pragu. Ali, kako to katkad biva, iskliznuo je iz uobičajenog životnog kolosijeka koji ljudima barem omogući krov nad glavom. Pored pomoći nedužnim životinjicama, Jožef Hržišek pokušava da bude društveno koristan: obraća se mladima sa stepenica Osnovne škole „Stjepan Mitrov Ljubiša“ i govori im o društvenim vrijednostima. Djeca mahom nisu zla ni nasilna i pored salvi šala. Gledajući ga, stiču prva saznanja o društvenoj nepravdi i o tome da će svi nemoćni biti prepušteni sami sebi. O Jožefu je na lijep način izvijestila TV Budva, dok mu je zlehudi januarski ležaj bio iza jedne od zgrada u Mediteranskoj ulici.
Nažalost, iako je izgledalo da će se već u prvoj godini koalicone vlasti ovo pitanje riješiti, sve je ostalo po starom - niti je bilo popisa opštinske imovine niti socijalnih stanova za beskućnike. Potom je obećano da će se Jožefu Hržišeku omogućiti da se skloni u oronuli montažni objekat nekadašnjeg KUD Kanjoš. Današnji susret na starom gradskom groblju je i to demantovao.
Budvanski beskućnici, među njima i Jožef, nisu dobili skromnu i dostojanstvenu prilku da se u Budvi sklone od zime. Jožef uglavnom obitava na groblju, gdje postoji česma. Nije ni na katoličkom ni na pravoslavnom dijelu. Otišao je „svojima“ i spava pored groba na „ničijem“ starom vojničkom groblju i mjestu gdje su se sahranjivali oni bez prava na obred. U državi u kojoj se ne vide najsiromašniji, a gdje crkve vide uglavnom „svoje“, Jožef će izvjesno ući u još jednu budvansku zimu, još hladniju zbog pandemije i mnogo siromašnijeg grada nego nekad.
Pa ipak, Budva nije tako siromašan grad da ne bi mogao skućiti i Jožefa i ostale malobrojne građane kojima je dom ulica. Ovo je još jedan apel GP URA na gradsku vlast da ispravi propust iz prethodnog mandata i u gradu ozbiljno devastiranom upravo gradnjom pronađu kutak i za nesnađene.
Iako je ovaj primjer urgentan a relativno lako rješiv, nemoguće je ne podsjetiti na užasne uslove stanovanja u naselju „Palestina“. I tu se u prošlom sazivu razmatrala ideja mladog arhitekte Marinovića o relativno jeftinom obezbjeđivanju dostojanstvenog i održivog smještaja. Realizacija te ideje je koštala malo manje od tradicionalnog dočeka Nove godine u Budvi. Prevagnuo je ipak privredni interes. I to bi bilo u redu samo ako su od njega mogli imati benefite i oni građani koji nemaju biznis-mogućnosti i gotov pristup zaradi.
Zbog toga pozivamo lokalnu vlast da dio svojih planova usmjeri na inkluzivnost i solidarnost. Samo tako se mladima šalje poruka da su sigurni i da je društvo u kojem žive pravedno.
Autorka je predsjednica budvanskog odbora Građanskog pokreta URA i poslanica te partije u Skupštini Crne Gore
Bonus video:
