NEKO DRUGI

Obnova po mjeri siromaštva

Male politike su politike zatvaranja u najsitniju nehumanu strukturu koja opstaje u ogorčenom neprijateljstvu prema svima drugima. Velike politike nisu politike protiv identiteta, one su politike za čovjeka, one afirmišu čovjeka, pa samim time i sve njegove identitete

1996 pregleda 0 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Printscreen
Ilustracija, Foto: Printscreen

Globalizirani svijet je svijet tzv. velikih politika, a one naprosto znače da se političke odluke ne donose u skučenom horizontu koji pogoduje nekim sitnim interesima.

Velike politike nužno ne pripadaju tzv. velikim ili svjetskim silama, jer veličina velikih politika ne proizlazi iz geografije, nego iz mogućnosti da se političke odluke donose vodeći računa o humanitetu i humanosti, o brizi, empatiji i odsustvu onoga što se naziva anticipacija posluha.

Anticipacija posluha je duboko nehumana karakteristika, ona čovjeka lišava slobode i pretvara ga u poslušnika, u tolikoj mjeri da on pretpostavlja što bi trebao raditi kako bi javno očitovao i dokazao lojalnost nekoj grupi, stranci, etnicitetu, religiji, povijesnoj naraciji itd.

Anticipacija poslušnosti je posljedica dobro istreniranog, neslobodnog čovjeka koji radi i više od onoga što mu je netko naredio, jer tako smatra da će mu onaj tko mu naređuje, to posebno uzeti u zasluge.

Mnoge političke stranke funkcioniraju po načelu posredovanja anticipacije poslušnosti. Takve stranke, razumije se, nisu u stanju provoditi tzv. velike politike, jer su u potpunosti zaokupljene sitnim interesima.

No valja imati na umu da oni koji provode male politike svijet pretvaraju u mjesto velikih egzistencijalnih tragedija.

Velike politike vode računa o tome kako sudjelovati u procesima borbe protiv siromaštva, izrabljivanja djece, nasilja nad ženama, kako se oduprijeti svim oblicima diskriminacije, kako zaštititi okoliš i suprotstaviti se radikalizmu i terorizmu; u konačnici, smisao velikih politika je da čovjek bude iznad svih i svega i da čovjek bude onaj koji vodi računa u drugom čovjeku i svijetu u kojem se ostvaruje konkretna ljudskost.

Velike politike, stoga, nisu politike koje negiraju neki nacionalni ili religijski identitet, štoviše, one, upravo zato što vode računa o slobodi nacije, neće dopustiti da jedna konkretna nacija demonstrira svoju rušilačku snagu prema nekoj drugoj naciji.

Male politike su te koje negiraju i naciju i religiju, jer smatraju da je njihova nacionalna i religijska pripadnost poziv da se obračunaju s nekom drugom, s nekom konkretnom područnom realizacijom nacije i religije.

Biti Hrvat zapravo znači pripadati jednoj konkretnoj, područnoj realizaciji nacije koja se očituje u konkretnom nacionalnom identitetu koji nije usmjeren protiv drugih konkretnih ili područnih realizacija nacije.

Velike politike su politike koje, u konkretnom slučaju, shvaćaju da se hrvatski nacionalni identitet ostvaruje i brani u komunikaciji s drugim nacionalnim identitetima.

Male politike to ne shvaćaju, one se neprestano bore protiv drugih, i tako negiraju vlastiti identitet. Pristaše malih politika nisu ništa, oni nemaju nacionalni identitet jer nacionalni identitet ne može imati onaj tko se bori protiv nacije koja se ostvaruje u nekom drugom nacionalnom identitetu.

Oni ne mogu imati ni religijski identitet, jer religijski identitet ne može imati i nema onaj tko se bori protiv religije koja se ostvaruje u nekoj drugoj religijskoj zajednici.

Male politike su zasnovane na anticipaciji posluha rušilačkim politikama. One zato izazivaju nasilje, siromaštvo, diskriminaciju… Male politike su politike zatvaranja u najsitniju nehumanu strukturu koja opstaje u ogorčenom neprijateljstvu prema svima drugima.

No nemojmo imati iluzija da su protagonisti anticipacije poslušnosti i malih politika u stanju organizirati život i u vlastitoj nacionalnoj državi. Nisu.

Dokaz za to je i naša država koja od samih svojih početaka nosi tragedijska obilježja malih politika i anticipacije poslušnosti.

Potres u kojemu je poginulo najmanje sedam osoba u Petrinji, Glini, Majskim Poljanama i Žažini, pokazao je lice države malih politika, ali i empatiju velikih ljudi koju ovu državu mogu humanizirati.

Mala politika je ovaj bogati kraj, politikama nepravedne distribucije materijalnih dobara i onemogućavanjem razvoja, pretvorila u zapuštena i siromašna područja.

Ovo područje je jedno od najsiromašnijih područja u Hrvatskoj. Ovo područje nije tonulo u siromaštvo bez aktivne asistencije malih politika i aktera politika anticipacije poslušnosti.

Politike koje neka područja razvijaju, a druga područja prepuštaju siromaštvu, politike su otimanja i grabeži. To su male politike koje izazivaju velike egzistencijalne tragedije.

Nema veće tragedije u svijetu od smrti čovjeka koji je trebao i morao živjeti - ta smrt može biti biološka, socijalna, ekonomska, religijska, politička…

Razni su načini izazivanja smrti, od strane malih politika ostavljenih i izigranih ljudskih bića. Nema veće vrijednosti na ovom svijetu, i svim mogućim svjetovima, od čovjeka.

Male politike to ne mogu shvatiti, one ljude dijele i kategoriziraju, kako bi jednima davali, a drugima oduzimali. Male politike su toliko besramne da, bez imalo ustručavanja, ono što su drugima uzeli i sebi dali žele pretvoriti u uspjeh.

Kada od lokalnih, sitnih protagonista politika anticipacije poslušnosti i aktera malih politika, primjerice, u gradu Zadru, čujem hvale kako su oni osigurali da se Zadar razvije, a ne neko drugo područje u Hrvatskoj, jer su osigurali da država financira neke projekte u Zadru, pred očima imam Glinu i Petrinju.

Male politike su uzele Glini i Petrinji, osiromašile ih i isključile ih. To je istina i tragedija malih politika. To su politike, destrukcije, bešćutnosti i smrti.

Velike politike dolaze iz empatije, one su razumske politike koje svoje utemeljenje imaju u neograničenoj veličini ljudskog srca. To srce je toliko veliko da ne primijeti nacionalnu, religijsku, spolnu, rodnu ili bilo koju drugu podjelu, jer čovjeka ne dijeli, ono gleda čovjeka, a ne nešto od čovjeka.

Velike politike su velike po neograničenoj veličini ljudskog srca koje se ne zatvara u niti jedan identitet, nego sve identitete, aktivnom brigom, nadilazi i time ih omogućava i priznaje.

Velike politike nisu politike protiv identiteta, one su politike za čovjeka, one afirmiraju čovjeka, pa samim time i sve njegove identitete.

Briga koju građani ove zemlje pokazuju prema sugrađanima nastradalima u potresu, očitovanje je empatije koja dolazi iz ljudskog srca.

Ta empatija treba postati izvorom velikih politika koje ne izazivaju smrt, ne dijele, ne osiromašuju, ne ostavljaju, ne isključuju, ne otimaju i ljude ne pretvaraju u nesretna bića koja su svoj život pretvorila u tužno dokazivanje lojalnosti po načelu anticipacije poslušnosti.

Kada slušam izjave premijera Plenkovića, razvidno je da njegove izjave ne nadilaze izjave glasnogovornika premijera. Sasvim je očito da, zbog zatvorenosti u male politike, on neće učiniti ono što je nužno za učiniti da u potresu stradala područja budu obnovljena snagom srca i logikom velikih politika.

Njegove izjave su samo jedna epizoda glasnogovornika premijera koji najavljuje dolazak premijera koji zna što treba učiniti. Tragedija je što takvog premijera nema, na njegovom mjestu je glasnogovornik koji razotkriva prazno mjesto premijera u državi malih politika.

Zato će ova područja, baš kao i do sada, biti ostavljena i prepuštena siromaštvu, odnosno, ona će biti obnovljena po mjeri siromaštva, isključenosti i nebrige malih politika, jer upravo to odgovara interesima malih politika.

(autograf.hr)

Preporučujemo za Vas