STAV

Vrijeme prvih

Transformacije koje se dešavaju u visokoj američkoj politici posljedica su zasićenosti tradicionalnim političkim koordinatama, demografskim promjenama, ali i afirmisanja drugačijeg pristupa politici

2669 pregleda 44 reakcija 1 komentar(a)
Foto: Printscreen
Foto: Printscreen

Premoć demokrata nakon više od deceniju

Nezamislive scene nasilja iz Vašingtona, koje su proteklih dana obišle svijet, u drugi plan su stavile činjenicu da su demokrate prvi put od 2009. stekle kontrolu nad Bijelom kućom i oba doma Kongresa. Rezultat je to izbora za Senat u Džordžiji gdje je do ponavljanja došlo jer u prvom krugu niko od kandidata nije imao traženih 50% glasova. Konačni skor broja senatora je 50:48 u korist republikanaca. Ipak, sa dva glasa nezavisnih senatora koja uglavnom glasaju kao i demokrate, odlučujući će biti glas buduće potpredsjednice Kamale Haris, koja je po funkciji predsjedavajuća Senata.

Tijesna pobjeda dva demokratska kandidata u Džordžiji, još je interesantnija budući da su za senatore izabrani afroamerički sveštenik Rafael Vornok i Džon Osof, producent dokumentarnih filmova i istraživački novinar jevrejskog porijekla. Obojica su pobijedili aktuelne republikanske senatore iz Džordžije i postali prvi afromerikanac senator iz Džordžije i najmlađi senator u istoriji. Pobjeda ova dva demokratska kandidata u južnoj američkoj državi koja je još uvijek jedan od simbola bijelog suprematizma čini se još interesantnijom budući da u posljednih 20 godina Džordžija nije izabrala demokratskog senatora.

Od farme pamuka do Kongresa

Ideje pokreta BLM (Black lives matter) koji je uglavnom svoj uticaj imao u većim urbanim naseljima, ovog puta doprle su i do birača u manjim gradovima i predgrađima u kojima živi srednji sloj afroameričkog stanovništva u Džordžiji. Neizostavan dio života ovih birača je odlazak u crkvu. Upravo je budući senator Vornok u ulozi propovjednika uticao na razvijanje građanske svijesti i političke pismenosti. Na ruku mu je išla i činjenica da je u crnačkim bogomoljama tema ravnopravnosti i socijalnih pitanja odavno mnogo više tretirana u odnosu na sholastiku.

Zbog toga su konzervativni mediji i javnost upozoravali da je sveštenik Vornok „radikalno liberalan“. Teško je zamislivo da u konvencionalnoj političkoj areni ovakva ocjena o jednom svešteniku može imati ozbiljne političke implikacije. Ipak, tijesna razlika od manje od 2% glasova između Vornoka i republikanske protivkandidatkinje Keli Lefler govori da je ova politička poruka došla do značajnog dijela građana. Ovome je prethodila i agresivna medijska kampanja. Jedan od montiranih videa u kojem Vornok govori da se ne može služiti „Bogu i novcu“ i „Bogu i sili“, odmah je kvalifikovan kao napad na „našu vojsku“ i „najbolju zemlju na svijetu“.

Oprobana republikanska matrica neprijatelja „američkog načina života“ ovog puta ipak nije bila dovoljna za pobjedu. Jaku simboličku notu njegovom uspjehu daje i činjenica da je Vornok propovjednik iste crkve u kojoj je služio i Martin Luter King. Drugu činjenicu pomenuo je sam Vornok ističući da je njegova majka kao bivša beračica pamuka na farmi imala priliku da glasa za sina, koji je u konačnom izabran u Senat Sjedinjenih Američkih Država.

Radikalna transformacija političkog pejzaža

Rafael Vornok samo je najnoviji primjer promjene koja se intenzivirala posljednjih godina a manifestuje se u izboru kandidata koji pripadaju različitim manjinskim grupama, pri tome ne ograničavajući se na rasne i religijske. Iako politika u Americi odavno već nije igračka samo u rukama starijih bijelih muskaraca, na sceni je ipak intenzivna revizija političke tablice.

Tako su 2018. godine Ilhan Omar i Rašida Tlaib kao prve muslimanke izabrane u Kongres, dok je Aleksandra Kortez hispanskog porijekla sa 29 godina postala najmlađa žena u Kongresu u njegovoj istoriji. Pripadnici LGBTIQ populacije odavno su zastupljeni u Kongresu, dok od ove godine u Kongresu sjedi tridesetdvogodišnji Riči Tores, prvi afroamerikanac kongremen koji je „otvoreno gej“. Takođe, po prvi put jedno senatorsko mjesto pripalo je Sari MekBrajd koja će predstavljati državu Delaver i biti prva transseksualna osoba izabrana u Senat.

Javnosti je već dobro poznato da će gore pomenuta Kamala Haris biti prva žena na potpredsjedničkoj funkciji, a ujedno i prva afroamerikanka i žena južnoazijskog porijekla. Po prvi put u istoriji SAD dvije žene će predsjedavati u oba doma Kongresa, Kamala Haris Senatom, a politička veteranka Nensi Pelosi će nastaviti i u naredne dvije godine da predsjedava Predstavničkim domom. Ona je takođe prva žena u istoriji izabrana za predsjednicu Predstavničkog doma. Haris i Pelosi su ujedno prva i druga u redu potencijalnog nasljeđivanja Bajdena u slučaju njegove smrti ili spriječenosti da obavlja predsjedničku funkciju.

Džo Bajden takođe je u kategoriji prvih. Počevši od obaranja rekorda u apsolutnom broju glasova koje je osvojio jedan predsjednički kandidat, preko toga da je ubjedljivo najstariji kandidat koji preuzima predsjedničku funkciju. On je „pomjerio“ prethodni rekord Donalda Trampa za čak osam godina.

Novi sjaj američkih ideala

Transformacije koje se dešavaju u visokoj američkoj politici posljedica su zasićenosti tradicionalnim političkim koordinatama, demografskim promjenama, ali i afirmisanjem drugačijeg pristupa politici. Čini se da je sve počelo izborom Baraka Obame, sada već davne 2008. godine.

Sa pravom se postavlja pitanje na koji način izbor pomenutih kandidata može imati uticaj na očekivane društvene promjene i stvaranje nove vrijednosti, a da ne bude u pitanju puka promjena političkog dekora. Izbor kandidata koji daju snažan impuls koloritnijoj političkoj slici širom SAD ne garantuje nužno bolje rezultate i progres po sebi. Ipak, njihov izbor koji sa sobom nosi širu političku emancipaciju govori da se na Kapitolu sve jače čuje poruka jednog od očeva osnivača da su “svi ljudi rođeni jednaki”.

Autor je pravni savjetnik u Državnoj izbornoj komisiji u Podgorici

Preporučujemo za Vas