POZDRAV DOMOVINI

Ludi i zbunjeni

Dok eksperti još uče a pobjednici prodiru po dubini, crnogorski glasač i dalje čeka da mu bude bolje. Domovina se nije proljepšala od demokratskog face liftinga, niti su podjele oslabile nakon istorijske pobjede

14150 pregleda 59 reakcija 36 komentar(a)
Foto: Vlada CG
Foto: Vlada CG

Od kako je smijenio crnogorsku vlast, prosječni opozicioni birač izgleda kao nesretni Mirko Topalović u Maratoncima. Zgranut gleda nove glavare kako prevrću ocvalu domovinu kao Đenka Kristinu - i pita se kada će na njega doći red. Ministri mu pojašnjavaju da samo probaju upravljanje državom. Stranački lideri da će i on uživati plodovima izborne pobjede - samo sjutra.

Dok eksperti još uče a pobjednici prodiru po dubini, crnogorski glasač i dalje čeka da mu bude bolje. Domovina se nije proljepšala od demokratskog face liftinga, niti su podjele oslabile nakon istorijske pobjede. I nova Vlada odlučuje bez konsultacija sa poslanicima, a protesti se računaju kao javne rasprave. Parlamentu se nije pojačala kontrolna potenca nit ministri čitaju poslaničke depeše. Državne obveznice se izdaju kao u vrijeme Hobotnice, a zakoni i dalje mijenjaju preko koljena i u gluvo doba noći. Kad komite i novopečena opozicija pođu doma da ih ne uhvati policijska ura.

Odatle mogu da prate Twitter ratove u kojima bivši i novopečeni glavari razmjenjuju otrovne komentare. Godinama nakon Trampa i Meda, predaju se ministri i stranački lideri čarima društvenih mreža na kojima mogu biti sve što požele. Uživaju u svijetu u kome ne moraš mijenjati zakon da bi blokirao one čije ti se mišljenje ne sviđa. Tamo se, na radost crnogorskih medija, tvituju državna dokumenta i aberi sa sjednica Vlade koje niko ne provjerava niti traži reakciju druge strane. Najavljuju smjene i dijele žuti kartoni. Slikaju krupne ribe prije nego ih puste nazad u mutne vode.

Sve to tumače novi online analitičari koji politiku prate u pauzi između dojča i sniženja u Delti. Javno mnjenje kreirajuju zajedno sa Facebook akademicima koji lako potežu strane uzrečice ali im fali tolerancije. Za njima maršira pučanstvo koje po društvenim mrežama traži glave. Bez namjere da čuju drugačije glasove, tihi građani se premeću u online fašiste koji ne žale prijetnji za neistomišljenike. Kuka i motika diže se po mrežama, dok državni aparat tihuje a partije šalju utješna saopštenja.

Djelimično oporavljeni od avgustovskog osvježenja, novopečeni opozicionari više ne ćute, ali se sve češće repriziraju. U koroti za propalom avio-kompanijom kunu ministre kao što je nova vlast nekada njih proklinjala zbog svetinja. Kritikuju partijska zapošljavanja dok im nova Vlada, gadljiva na revanšizam, svake nedjelje pošalje kući nekog člana glavnog odbora. Dok stariji potežu saopštenja samo kada moraju, mlađi i brži ne žale twita za obranu partije. Zajednički ponavljaju mantre o ugroženoj državi i spremaju odbranu nacije na popisu, ali im procenti podrške nestaju kao struja na crnogorskim skijalištima.

Zbog toga u očima odanih birača najveća državotvorna partija izgleda kao Bata Živojinović dok u naručju drži Šteficu Cvek. Ima se što viđeti dok ne žale obećanja, ali su male šanse za sretan kraj. Otac nacije opet igra ulogu zor delije koji brani državu i obećava pobjede po dubini, dok mu stranački drugovi prepuštaju vruće zakone i opozive omiljenih ambasadora koje sami nisu umijeli da odbrane.

Da gazi obećanja i kohabitaciji i sudi Vladi greške u koracima. Za to vrijeme nekadašnji ministri dijele bombone komitama, a koalicioni partneri nude rezolucije koje su godinama čekale ispod ministarskih i direktorskih fotelja.

Zato crnogorskom Mirku Topaloviću nije baš krivi dio od predstave koju gleda, iako su male šanse da ga Kristina zavoli kao Đenku. Poslije mnogo godina ponovo pred njim padaju glave nekadašnjih državnih funkcionera kao zvijezde u Bregovićevim pjesmama. Sluša stare tužioce kako hvale novu vlast i šetaju bivše ministre i svemoćne direktore od kabineta do zatvorskih ćelija. Čita kako doživotne sudije odlaze u odavno zaslužene penzije, a penzionisani operativci čekaju da ih ministri vrate unucima. Konačno ima priliku da gleda kako premijer sjedi pod badnjakom dok bivši prelazi u komite. Da sluša o avio-kompaniji kao o Đekni i prati Twitter ratove umjesto Farme i Parova. Sve dok ga iz pobjedničkog bunila ne probudi prazan stomak i još prazniji takulin. Onda demokratski emancipovan od prošlogodišnjih šetnji može da uhvati za gušu Đenku ili Kristinu. Čisto da se ne ponesu.

Preporučujemo za Vas