PISMA UREDNIKU

Sa kućom bez kuće

Obilne padavine ugrožavaju ne samo stanovnike plavnih područja u Crnoj Gori, nego i na stotine (možda i hiljade) stanovnika devastiranih stambenih zgrada po našim gradovima, čiji stanovi godinama ili decenijama prokišnjavaju

4320 pregleda 0 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Printscreen
Ilustracija, Foto: Printscreen

Obilne padavine ugrožavaju ne samo stanovnike plavnih područja u Crnoj Gori, nego i na stotine (možda i hiljade) stanovnika devastiranih stambenih zgrada po našim gradovima, čiji stanovi godinama ili decenijama prokišnjavaju, o čemu se ne priča. Umjesto podsjećanja na ljude, koji su žrtve prevare kod otkupa stanova, decenijskog neodržavanja stambenih zgrada, siromaštva, i zakonske zablude da u Crnoj Gori etažni vlasnici mogu biti složni kolektivi, analiziraju se samo dugovanja za održavanje i stanarima se prijeti izvršiteljima.

U starim devastiranim stambenim zgradama uglavnom žive inokosne i siromašne porodice. U vrijeme rasprodaje stambenog fonda, a pogotovo u vrijeme donošenja Zakona o održavanju stambenih zgrada, ogroman broj njih već je bio u lošem stanju, što je odavno podrazumijevalo velike investicije.

Stanujem u zgradi koja je useljena 1983. godine. Nikada nije tehnički primljena i počela je da prokišnjava 2-3 godine nakon useljenja. Prije otkupa stanova sanirana je jedna čeona fasada, a limeni krov je investiran donacijama privrede grada 2000. godine. Sve po vezama i za interes stanara čiji su stanovi bili ugroženi. Prve “žrtve”, do danas neopravljene, otpukle listre sa oljuštenom fasadom, bili su moji roditelji, koji su smrt dočekali u stanu koji prokišnjava već 35 godina.

Kod nas u Nikšiću se mnogo pričalo o obavezi formiranja uprave stambenih zgrada, pod prijetnjom kazne u iznosu od 10.000 eura, kako bi vlasnici stanova preuzeli teret održavanja. Vele, ”tako se mora, tako je na Zapadu”!

Upravnik zgrade u kojoj stanujem je stanar zgrade, koji, za razliku od agencija, posao obavlja volonterski. Bez obzira što sada, osim mog stana, na istoj vertikali prokišnjavaju još dva, nemoguće je uraditi novu fasadu na listri, jer novca na računu zgrade nema dovoljno. Zgrada je mala, sa svega 40 etažnih vlasnika, od kojih veliki broj njih ne plaća održavanje. Tu se priča završava, iako član 12. Zakona o održavanju stambenih zgrada opravku fasade svrstava u “hitne radove”, “radi zaštite života i zdravlja ljudi, njihove sigurnosti i njihove imovine..” Tim prije što malter sa fasade ugrožava prolaznike.

U decembru 2020. godine opština je raspisala oglas za sufinansiranje i kreditiranje sanacije fasada na stambenim zgradama. Ako sufinansiraju i kreditiraju isključivo sanaciju fasada na cijeloj zgradi, radi estetike, što je moguće, time unaprijed trajno eliminišu i diskriminišu vlasnike stanova, kod kojih sanacija kvara zahtijeva intervenciju na dijelu zgrade, kao u konkretnom slučaju. No, nek se bar nekome prosrećilo!

“Teža je inokoština no nemaština.”

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")