STAV

„Derite“, ali dostojanstveno

Rat „svih protiv sviju“ destimulisaće ranjive, konkretno žene, da se na bilo koji način bave politikom. Tako ćemo nastaviti da gubimo bitku za inkluzivno društvo, za društvo znanja i jednakih šansi

2337 pregleda 6 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Printscreen
Ilustracija, Foto: Printscreen

Promjene za koje smo se dugo borili, a malo vjerovali da su moguće, desile su se. Tačnije, desila se smjena. O promjenama je rano govoriti.

Onda, kada je „Partija“ vladala, kritike i pobune su bile rijetkost, rezervisane za hrabrije, samostalnije, odnosno nezavisne od sistema. Ni crnogorska inteligencija nije bila dovoljno bučna, što joj je po obrazovanju i pripadalo, pa su mladi po tom uzoru češće birali migraciju od protesta. Da je bilo više kritike, danas The Books od Knjige ne bi bili napadani od strane novih generacija, jer bi kritiku kroz humor prihvatale kao normalnu pojavu.

Ovako su sada „državni neprijatelji“ postali oni koji su sve vrijeme njegovali kritičku misao, razlog zbog kojeg ih je Partija „podnosila“ je što kao manjina nisu mogli biti opasni, a stvarao se privid demokratičnosti i poštovanja ustavnih prava i sloboda.

Novi mladi ljudi u ekonomski razorenoj državi, posegli su za novim poslovima koji stvaraju dobit. Prljava politička borba i veliki apetiti pojedinaca stvorili su tzv. mim-ring, jednako kao i polarizovano društvo, u kojem je svako svakome neprijatelj. U takvom mim-ringu nema pristojnosti ni etičkih principa, beskrupulozno se napada na ličnost i nema stvarne moralne hrabrosti koju odlikuje borba za pravičnosti i istinu uprkos mišljenju većine. Ovo zbog toga što kreatori, udobno sakriveni iza naziva stranica i anonimnih profila, napadaju javne djelatnike (koji sasvim sigurno nisu bezgrešni), ali čije se nesmotrene riječi ili djela uvijek mogu „upakovati“ u ubojit a neuvredljiv humor, dovoljan da razobliči ono što je loše. Čak se ni savjeti starijih kolega komičara ne smatraju dobronamjernim i uzvraća se uvredama da su „matori konji“, „partijski vojnici“ i „dvorske lude“, što potvrđuje da nije u pitanju simbolička borba za pravdu i istinu, već indoktrinacija pogrešnim uvjerenjima i zloupotreba mladih u političke svrhe. To je poseban problem za državu, njen obrazovni sistem i kulturu, jer je uz odsustvo vaspitanja sve izraženija netolerancija na različitost.

Tako su se percipirale i određene poruke ili omaške ministarke prosvjete, kulture, nauke i sporta Vesne Bratić, te poslanica Aleksandre Vuković i Draginje Vuksanović-Stanković, koje mogu da budu diskutabilne i neprimjerene kada ih smotreno ili nesmotreno izgovori državni funkcioner/ka, ali koje nisu vrijeđale ničiji lični integritet niti su služile u svrhu dezavuisanja pojedinaca.

Digitalne socijalne platforme u patrijarhalnom društvu, koje svojim obrascem ponašanja i normama nije bilo spremno za njihove brojne opasnosti, proizvele su „podvojene“ ličnosti - glasnogovorljive na mrežama i vrlo tihe i servilne u susretima u stvarnom svijetu. To je dovelo do ličnih konfrontacija usljed kojih je kreiranje anonimnih profila postalo idealno rješenje za nezamjeranje sa „protivnikom“, uz svesrdno dezavuisanje njegove ličnosti na mrežama. Pored toga, imamo i „psihologiju čopora“, prema kojoj je u redu plemensko ostrvljivanje na pojedinca van grupe, ali teško da će saplemenik, čak i kao počinilac krivičnih djela, biti subjekat zamjeranja.

Sa druge strane, anonimni profil, kao profesionalni angažman za mjesečnu nadoknadu, dobio je funkciju bildovanja autoriteta i značaja onoga ko je u stanju da to plati (novcem, uslugom ili manipulacijom), što stvara pogrešne predstave o nečijem liku i djelu i predstavlja opasan izvor dezinformacija, koje dijelom mogu oblikovati i uticati na javno mnjenje.

Posljedica izostanka vještina za novo društveno okruženje kakvo stvaraju posebno socijalni mediji i opšta izloženost društva manipulaciji, doveli su do neprimjerene i uvredljive komunikacije, koju u odsustvu etičkih normi ništa više ne ograničava.

Ovakav rat „svih protiv sviju“ destimulisaće ranjive, konkretno žene, da se na bilo koji način bave politikom. Tako ćemo nastaviti da gubimo bitku za inkluzivno društvo, za društvo znanja i jednakih šansi. Sa druge strane, mladim ljudima sposobnost kritičkog mišljenja ne može ponuditi religija (koja u posljednje vrijeme „zauzima“ prostor ostavljen bez etičkih orijentira), već dobro obrazovanje, profesori izabrani iz redova najboljih studenata, školski programi pogodni da odgovore modernim tokovima i pojavama, zdravo socijalno okruženje i srećni roditelji.

Takve promjene očekujemo i njima težimo.

Autorka je potpredsjednica OO URA Budva

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")