Kad je prije desetak godina, reformom našeg krivičnoprocesnog sistema, umjesto do tada preko 50 godina važeće sudske, uvedena takozvana tužilačka istraga, jedini glas protiv došao je od nekolicine advokata, a ispred svih od Petra Kankaraša (1937-2017), pravnika bogatog profesionalnog i životnog iskustva, sa dugogodišnjim tužilačkim a kasnije advokatskim stažom, tada već na zalasku karijere. Za razliku od ostalih oponenata tog novog sistema, koji su tražili bolju regulaciju i bolje garancije za odbranu ali nijesu bili protiv tužilačke istrage, Petar je protiv nje bio u principu, što je obrazlagao sa ubjeđenjem i znanjem, ali i slikovito, na njemu svojstven način. Meni je u sjećanju ostala njegova rečenica, ona kojom je zaključio jedno svoje izlaganje na tu temu:
“Dati tužiocu da vodi istragu je isto što i dati pijancu da vodi kafanu”.
Poštovani kolega Petar je bio iskusan i realan čovjek i sigurno nije očekivao da će taj njegov vapaj doprinijeti da donosioci odluka (uvijek nepoznati) odustanu od svog nauma, ali je želio i uspio da ostavi trag jednog zdravog i ozbiljnog, iz najboljih namjera izraženog, protivljenja nečemu tako opasnom i neizvjesnom kao što je sam koncept tužilačke istrage. Kolega Kankaraš je znao da to ne može na dobro izići, da sistem, u kome je tolika moć u rukama samo jedne procesne stranke - tužioca, ne može dugo da funkcioniše a da se ne izvitoperi i konačno pređe u jednu vrstu diktature.
Ali ni poštovani kolega Petar, u svojoj dalekovidosti, nije mogao očekivati da će se njegova predviđanja ostvariti ovako brzo. Poslije samo desetak godina od uvođenja tužilačke istrage na djelu imamo krivični postupak koji ne pruža ni minimum garancija za pravo na odbranu, tužilaštvo koje nikome ne odgovara, trgovinu umjesto presuda, svjedoke saradnike sumnjivog integriteta, agente provokatore predstavljene kao patriote, Sinđe, Minđe, Paje, Raje, Vlaje, Bohume, Fauste… Tužilaštvo vodi unutrašnju i spoljnu politiku, spašava lidere slobodnog svijeta od napada mračnih sila, uči nas demokratiji… objavljuje tuđu privatnu prepisku, koja nema veze sa predmetom, pravi tinu-ninu predstave, (čak je jednu sutkinju, majku, direktno sa radnog mjesta privelo radi saslušanja), sa javnošću komunicira preko “dobro obaviještenih izvora”, sve u svemu, upravo ono na šta nas je dragi kolega upozoravao.
A efikasnost, koja nam je obećana kad je donošen zakon, postoji samo još u propagandi onih koji su sistem osmislili i u njihovim istraživanjima i publikacijama. Vrijeme je da se počne razmišljati o suštini ovog sistema, koji ne odgovara čak ni tužiocima ili im se još uvijek čini da im odgovara.
Autor je pravnik
Bonus video:
