“Treba pustiti Zvijer iz kaveza…” Rečenica koja bi, zloslutno, mogla da stoji na početku kakvog horora, čiji kraj - kada je Zvijer izašla iz kaveza - nije teško zamisliti. U hororu, onaj koji ovo izgovori, obično je “luđak” ili “zli genije” koji je došao na ideju kako da riješi probleme svijeta - uz pomoć Zvijeri.
A što to znači? Nije teško dekodirati metaforički izraz: Zvijer je nevolja, Zlo koje je u kavezu (dakle, pacifikovano), ali ako ga pustite iz kaveza - stvari se radikalno mijenjaju. Znate ono: mrtvi će ležati na ulicama, oblaci dima pritisnuće gradove, jauci će se čuti do neba - jer, Zvijer je puštena…
Svoju popularnost ova metafora (Zvijer) duguje biblijskom, tačnije novozavjetnom tekstu. U čudesnoj metaforici jednog fluidnog i zagonetnog teksta kakav je “Otkrovenje”, u dijelu gdje se Babilon prepoznaje kao “Tajna, Babilon veliki, majka svim kurvama i mrzostima zemaljskim”, nalazimo stih “Zvijer ima sedam glava i deset rogova… Zvijer koju si vidio biješe i nije, izaći će iz bezdana…” Da bi zvijer bila pobijeđena, u najkraćem, mora prvo biti puštena iz bezdana, ili kaveza. Dakle, nema sumnje da se nalazimo u zoni nečijih mističko-religijskih zanosa. Ili - radikalne iracionalizacije javnog diskursa, a što se upravo dešava u Crnoj Gori.
Jer, posljednja osoba od koje biste mogli očekivati ovakvu izjavu, i ovaj tip retorike je - naučnica iz CERN-a. I, moram priznati da mi je potpuno nepojmljivo da je eks ministrica nauke, uvažena Sanja Damjanović ovo izgovorila.
Bilo bi mi sasvim prirodno, boljereći očekivano, da u ovu vrstu mističkog amoka padne neki od nacionalnih bardova, ili kakav olinjali duhovnik, ili neki od ovih provrištalih analitičara... Ali osoba koja se nalazi na mjestu gdje se odgonetaju najdublje tajne prirode i kosmosa, gdje se rekonstruišu prvi trenuci vremena i prostora, gdje nauka doseže donedavno nezamislive slojeve stvarnosti, djeluje kao krajnje neuvjerljiv kandidat za ovakvu izjavu.
Od nje definitivno ne očekujete da u objašnjavanju stvarnosti (makar to činila kao političarka, a ne naučnica), potegne ove bajkovite registre. Jer, ta metaforika je duboko manipulativna i obmanjujuća, što možda u književnosti nije problem, ali u politici itekako jeste.
Posljednje sedmice donose sve raznovrsnije ali i sve eksplicitnije bježanje u zagrljaj iracionalnom. Onda se valjda i nije čuditi kada čujete najnovije poruke predsjednika Đukanovića.
“Sva sredstva su dozvoljena”. (Valjda jer je zvijer puštena iz kaveza.) Koja (sva) sredstva? Je li Makijaveli ustao na krivu nogu jutros?
Ipak, bilo je u tom tv razgovoru i momenata gdje je ličio na onog starog pragmatika, racionalnog političara. Šteta je što takav stav nije nametnuo i svojoj partiji, nego je procijenio da mu odgovara ovaj patriotski karneval…
Opet, valja napomenuti da nisu sve forme iracionalnog javnog djelovanja utemeljene u mističkom impulsu. Može to i sasvim uličarski… Ne samo da se ne snalazi novopečena opozicija, teško to ide i vlasti. (Uče se i jedni i drugi na nama.)
Imali smo i zanimljiv zaplet u tinjajućem ratu unutar vlasti. Uobičajeni i normalni premijerov sastanak sa predsjednikom pokušao se predstaviti kao - izdaja ili zavjera. Sitni šibicari ne znaju ništa drugo.
Naravno, znaju i oni da će se stvar brzo razjasniti, ali u Crnoj Gori nijedna laž ne propada, nikad ne pogine. Sve laži ovdje i dalje žive i djeluju… Što je laž ubjedljivije i jasnije demantovana, u Crnoj Gori joj je sigurniji dug život. Kao mentalni zombiji.
A jedna “zvijer” (doduše pripitomljena prije više od 20.000 godina) postala je zvijezda regiona. Priča o nestanku djevojčice iz Kotora koja nas je sve uplašila doživjela je srećan kraj. Hepiend sa potpisom psa.
Tužno je što od ljudi to sve manje očekujete. A za to nije kriva nikakva Zvijer.
Bonus video:
